Organizirani kriminal u RH ..
... okrenuo je novu stranicu.
Pokušaj ubojstva novinara Dušana Miljuša je iskorak u obračunima organiziranog kriminala, prvi puta s onima izvan vlastitih redova.
Za one koji prate kriminalnu scenu u RH i nerad represivnog aparata, napad na "resornog" novinara nije nikakvo iznenađenje, već logična posljedica upravo neučinkovitog i korumpiranog represivnog aparata i pravosuđa.
Ishodište ovog stanja leži u malignosti Tuđmanovog režima, koji se prvo potrudio bitno oslabiti, gotovo eutanazirati, kriminalističku policiju, a potom i pravosuđe, izgonom sudaca "pogrešnih" krvnih zrnaca ili političkih uvjerenja.
To je produkt Tuđmanovog nasilja nad sustavom vrijednosti u hrvatskom društvu, kojim je taj sustav doslovno okrenut na glavu, pa su se društvu počeli kao uzori nametati kojekakvi kriminogeni tipovi i oni, u ljudskom smislu, potpuno beznačajni ili čak potpuno neprihvatljivi ljudi. Takve je Tuđman dovodio na ključna mjesta, pa i ona najodgovornija, u državnoj upravi. Da iza Franje Gregurića nije stajalo ništa drugo osim afera "Zelenjak" i "Kemosklad", radi kojih bi u samoupravnom sustavu vjerojatno zaglavio višegodišnji zatvor, nije smio biti imenovan generalnim direktorom INE, a kamo li predsjednikom vlade. Nikica Valentić, "poduzetnik" čiji je ured uvijek bio u prizemlju, da bi pred najezdom vjerovnika mogao pobjeći kroz prozor, također je bio i generalni direktor INE i predsjednik Vlade i to onaj koji će ostati poznat, ne po stabilizaciji i uvođenju kune, nego po temeljitoj pljački fondova MIORH-a, koji se nikad poslije od tog udara oporavio nije. Što reći o svatovima poput Vice Vukojevića, Milana Vukovića, Gojka Šuška ili "hrvatskih generala", posebno Ante Gotovine, kriminalca osuđivanog za najteža kriminalna djela? Svi su oni postali "stupovi" hrvatskog društva, uzori koji služe kao orijentacija hrvatskoj mladeži, koja bi valjda trebala težiti da se poistovjeti s takvim "veličinama".
Kad se svemu tome dodaju i lica s međunarodnih tjeralica koja su sasvim lijepo uklopljena u sustav vlasti u RH, nije se moglo očekivati drugo nego procvat organiziranog kriminala i korupcije.
Pa onda teški kriminalci pušteni iz zatvora kojima su popunjavane postrojbe HV, a poslije rata, protivno principima pravne države, nisu vraćeni u zatvor nego su ostali na slobodi, su priča za sebe.
Onaj, kojega se veliča i kojemu se otkrivaju spomenici i po kojem se prozivaju avenije, Gojko Šušak, poznat je prvenstveno kao autor projekta "Droga za oružje" koji je provođen pod okriljem MORH-a, kojim je suvereno gospodario upravo "naš Goja".
"Pražnjenje" krim-policije od Srba i nepodopbnih Hrvata rezultirao je time da su efektivi krim-policije svedeni na trećinu. Manjak inspektora krim-policije "nadoknađivan" je popunjavanjem policijskih redova po "rodijačkom" ključu stručnjacima za šverc škije.
Odabir ministara UP pokazuje želju vlasti da policija ne čini, jer tko je pametan mogao očekivati ikakvo činjenje pod "dirigentskom palicom" onog nesretnika Mlinarića ili minusinteligentnog Kirina, kojem opet Rončević nije daleko odmakao.
Sad, kad se krenulo na novinare, ako ne uslijedi učinkovit protuudar represivnog aparata, ovdje se više ne radi samo o hvatanju napadača na Miljuša i otkrivalju nalogodavaca, nego o sveobuhvatnoj akciji na suzbijanju organiziranog kriminala, može se ubrzo očekivati napade na suce i političare koji se zalažu za obračun društva s korupcijom i kriminalom.
A što ćemo tada? Kapitulirati ili osnivati "eskadrone smrti" koji će efikasno progovarati jezikom koji krim-milje odlično razumije, koji ali nije jezik civilizirane države vladavine prava?
Mislim da sad više novinari ne smiju oklijevati, ne smiju popuštati, ne smiju dati vlastima niti trenutka predaha, već zaista postati savjest društva i neprekidno atakirati i tražiti da RH konačno postane država vladavine prava. To podrazumijeva i zahtjeve za ostavkama nesposobnih i korumpiranih članova Vlade, jer valjda i među njima ima pokoji nekorumpirani.
