Dan ... bez trijumfalizma, patetike i lažnog ponosa
Uoči proslave godišnjice ulaska jedinica HV u Knin 1995. kasnije preteciozno nazvanog Dan pobjede i domovinske zahvalnosti prisjećamo se tog vremena i razmišljamo o onome što je to uistinu bilo i što se tada stvarno dogodilo.
Što je bila ta opjevana operacija "Oluja" okićena epitetima "veličanstvena" i "operacija koja se izučava u elitnim vojnim učilištima u svijetu", što je naravno daleko od istine.
Gusla se potpuno neosnovano o pobjedi nad JNA, koje tada već odavno nije bilo, pa se onda slavi pobjeda nad Srbijom, kao da su onih koja tisuća srbijanskih desperadosa koji su se, prvenstveno radi pljačke, priključili pobunjeničkim snagama, bile OS Republike Srbije, koje smo eto tako mi pomeli u tri dana.
A Srbija je i danas vojnički bar tri puta jača od Hrvatske.
Slomljena je pobuna dijela Srpske populacije u RH i u ustavno-pravni poredak RH vraćen teritorij koji je radi pobune bio četiri godine nedostupan hrvatskim vlastima.
Nikakve tu agresije nije bilo, niti bilo kakve okupacije.
A da o "Oluji" uopće razmišljam i da je počnem promatrati izvan kategorije trijumfalizma, euforije i patetike, natjerao me jedan tada svježe umirovljeni visoki časnik Bundeswehra u rujnu 1995. u Moenchengladbachu.
Tog časnika, svojeg prijatelja, naš poslovni partner doveo je na zajedničku večeru, a ja sam iskoristio priliku pa sam se pohvalio "Olujom" ...
Čovjek me gleda i zapita: " Gospodine, imate li vi vojničko obrazovanje?"
Kad sam odgovorio da nemam, onda mi je rekao da se to vidi, jer kad bih bio vojnički obrazovan, znatno bih opreznije govorio o "Oluji".
"Pratili smo pažljivo tu operaciju kao i drugi u svijetu, znali smo s čime ste raspolagali i kojim snagama ste napali, a znali smo kojim snagama i čime su raspolagali vaši protivnici. Pa da ste protiv sebe imali tri divizije, a ne tri korpusa, obzirom na konfiguraciju terena, trebali bi vam mjeseci da to slomite, a vi to obaviste za tri dana i još iz potpunog okruženja puštate jedan protivnički korpus da se s ljudstvom i opremom prebaci na za vas potencijalno novo bojište ... To vam, moj gospodine, smrdi do neba."
To me je natjeralo da počnem "Oluju" detaljnije propitivati, što je na kraju rezultiralo time da sam danas uvjeren da je ona finalizacija dijela dogovora Milošević - Tuđman o "Humanom preseljenju naroda i razmjeni teritorija", kojim je dio Srba iz Hrvatske preseljen u Srbiju.
Tome u prilog prvenstveno govori potpuna nezainteresiranost VJ, boravak Hrvoja Šarinića kod Miloševića, večer uoči "Oluje" i na kraju nezaustavljanje pljački i uništavanja imovine izbjeglih Srba, navodno prema naputku Gojka Šuška: "Sve uništiti da se nemaju kamo i na što vratiti!"
Mirovanje VJ je nesporno, jedanko kao i Šarinićev boravak u Beogradu, jednako kao nesmiljeno uništavanje i pljačka kuća, stanova i gospodarskih objekta izbjeglih Srba, koje nitko niti u jednom trenutku nije ni pokušao zaustaviti. Svejedno sad jel' baš Šušak dao takav naputak ili nije, jer ako nije Šušak, netko drugi je.
U zoru 04. 08. 1995. počinje operacija "oluja", jedinice HV nailaze samo na sporadični otpor, tzv. SVK gotovo i ne djeluje kao organizirana OS odlučna da brani svoju "državu", nema čak ni osvetničkog raketiranja hrvatskih gradova, kao što je to bio slučaj tri mjeseca prije, za vrijeme operacije "Bljesak", kad je i Zagreb bio raketiran.
Ostaci tzv. SVK prebacuju se dijelom u BiH dijelom se predaju, dijelom ih HV pušta da se izvuku u BiH, civilno stanovništvo s tog područaja gotovo se potpuno iseljava, nad onim malobrojnim Srbima koji se nisu iselili "hrvatski vitezovi" se iživljavaju, a koju stotinu i ubijaju.
Sjećam se Tuđmanovog trijumfalizma, kad su ga izvjestili da se Srbi iseljavaju: "A odlaze? Neka samo idu, sretan im put!" i razumnog upita pokojnog Mike Tripala: "Franjo, a što će ti zemlja bez ljudi?", koje je naravno ostalo bez odgovora.
Pa jel' onda "veličanstvena", "najveća", "briljantna" operacija "Oluja", u svjetlu navedenih činjenica, nešto na što bismo trebali biti tako silno ponosni?
"Pobijedili smo Srbe", ustvari znači da smo slomili pobunu otprilike 5 % populacije, pa da to nismo bili u stanju, onda zaista kao država ne bismo imali pravo postojati.
