Requiem za PLIVU?
PLIVA, ponos hrvatske farmaceutske industrije, kako joj volimo tepati, tvrtka s 85 godišnjom tradicijom, nositeljica 380 zapaženih patenata na području farmaceutika, posebno poznata po razvoju epohalnog lijeka, antibiotika širokog spektra, kojeg se karakterizira kao lijek koji je poboljšao kvalitetu života, AZYTROMYCINA, ulazi po svemu sudeći u područje sumraka, što može značiti samo jedno, njen potpuni nestanak.
AZYTROMYCIN je nastao kao plod dugogodišnjeg rada, u to vrijeme istraživački orijentirane tvrtke, koja je lijek patentirala u čitavom svijetu, ali nije imala kapitala da poprati njegov plasman.
Uslijedila je prodaja licencnih prava farmaceutskom divu PFIZER 1986. koji je lijek komercijalizirao u čitavom svijetu i 1991. počeo ga prodavati pod imenom ZITROMAX, dok je PLIVI ostalo pravo nesmetanog njegovog plasmana u zemljama Srednje i Istočne Evrope, gdje ga ona počinje plasirati 1988. pod imenom SUMAMED.
Tako je ovaj izvrsni patent postao za naredno desetljeće i pol PLIVINA najvrijednija imovina.
I najveći izvor prihoda i profita.
Ali svemu dođe kraj, pa je tako istekom patentnih prava došao i kraj prihodima od rojaltija koje je donosio licencni ugovor s PFIZEROM.
Tvrtku u kojoj je kasniji nobelovac V. Prelog već 1935. počeo s razvojno-istraživačkim radom, koja je 1936. bila među prvim prozvođačima sulfa lijekova u svijetu, 1952. osnovala vlastiti Razvojni institut, 1959. započela s proizvodnjom oksitetraciklina i vitamina B6, 1971. patentirala antibiotik širokog spektra metaciklin, 1997. počinje njena međunarodna ekspanzija akvizicijama u Poljskoj, Češkoj, Njemačkoj i SAD, koje su se redom pokazale kao izuzetno loši poslovni potezi, uzrokujući gubitke u poslovanju koje su pokrivali prihodi od AZYTROMYCINA, je u listopadu 2006. preuzeo BARR PHARMCEUTICALS Inc.
PLIVA je nakon što su vlast u Hrvatskoj preuzeli Tuđman i njegova sljedba, kao i sva velika poduzeća, proglašena socijalističkim mastodontom kojeg je trebalo rasformirati, jer prema tim ekonomskim analfabetima osnovu gospodarstva čine srednja i mala poduzeća, pa slijedom toga socijalistički mastodonti moraju izumrijeti. Na čelo velikih poduzeća dovođeni su pouzdani ljudi koji su trebali provesti tu "demontažu", a onda na dijelove razbijena i okljaštrena poduzeća privatizirati a la tuđmaniana. Mnoga poduzeća su uz takve "managere godine" i obilnu pomoć banaka jednostavno nestala, najzorniji je primjer PRVOMAJSKA, a druga zbog korištenja statičke metode pri procijeni vrijednosti strašno podcijenjena i budzašto prodana stranim kompanijama, koje su ta poduzeća otkupile samo da se riješe konkurencije i dočepaju značajnih tržišta. Najzorniji primjer je NIKOLA TESLA, čiji ostaci ostataka danas tavore pod zvučnim imenom ERICSSON TESLA.
Vremena su to trabunjanja o core businessu, pa se velika poduzeća a među njima i PLIVA počinju oslobađati "popratnih" sadržaja čak i u slučaju da se radilo o izuzetno profitabilnim segmentima, tako je i Ž. Čović "oslobodio" PLIVU njene imovine, uspio u tome da se nikad nije doznalo tko je vlasnik PLIVE do BARROVOG preuzimanja i predao kompaniju u ruke BARRU.
Uglavnom, PLIVA je prodala i svoj Razvojni institut, orijentirala se isključivo na proizvodnju generičnih lijekova i od nekadašnjih više od 6.000 zaposlenih spala na oko 2.600., od kojih 600-tinjak radi u proizvodnji a ostali u pratećim djelatnostima kao što su laboratoriji, marketing, prodaja i sl.
Nepune dvije godine od BARROVOG preuzimanja izraelska TEVA objavljuje preuzimanje BARRA, a kako se radi o kompaniji koja je u Evropi dobro "usidrena", ima regionalne centre u Amsterdamu i Moskvi, pretpostavlja se da joj PLIVA kao regionalni centar neće biti potrebna i da će bez posla ostati oko 2.000 PLIVINIH zapolenika, dok će ih nekakvih 600 ostati do daljnjega zaposleno u proizvodnim pogonima i 50-tak u prodaji, naravno ukoliko se ne odluči da će se i pogoni seliti iz Hrvatske.
Na tu najavu uslijedili su demantiji, ali samo iz PLIVE, dok od TEVE nema ni glasa. Petlja se kako će opsežni posao preuzimanja potrajati do kraja godine, pa da će tek onda biti moguće govoriti o budućim planovima.
Imajući na umu spomenutu sudbinu NIKOLE TESLE, bojim se da bi ovo mogao biti definitivni kraj nekad prestižne i perspektivne farmaceutske kompanije, opravdno nazivane ponosom hrvatskog gospodarstva, od koje bi mogao ostati kakav pogončić sa kojom stotinom zaposlenih, ako i to.
Tako će PLIVA vjerojatno nestati i kao ime, a ostat će nam silno bogati Željko Čović.
Na taj sumrak PLIVE gledam s tugom, gledam kako na hrvatsko tržište sve više prodire KRKA iz Novog Mesta koja je u vrijme PLIVINIH najvećih uspjeha bila u usporedbi s njom malo veća obrtnička radionica.
Samo KRKA je imala sreću pa je nije vodio "manager godine".
