"Razvodnjavanje" je krenulo?
Od preksinoćnje panične reakcije i najave uvođenja izvanrednog stanja u zemlji, što bi ipak bila pretjerana mjera, preko očekivanja razumnih da će se bez oklijevanja poduzeti akcija slična srbijanskoj "Sablji", završismo, iščitavajući zaključke sa sjednice VNS, na "izvanrednim mjerama", za koje baš i nismo sigurni što znače.
Osim da daju dovoljno vremena organiziranom kriminalu da zbije redove i pripremi se za obračun s represivnim aparatom.
U svakom slučaju to je znak policiji, DORH-u i pravosuđu da su prepušteni sami sebi, pa ako što uspiju dobro, uspjehe će si Vlada pripisati, a ako ne uspiju, Vlada će opet posmijenjivati ministre i pokojeg šefa.
Dakle jedno su Sanaderove panične izjave i najave koje je dao u stanju šoka, a drugo prijedlog mjera kad je strah popustio i kad se jasno sagledalo da bi i zvanredno stanje i uhićenja po predlošku "Sablja" mogli voditi preblizu Markovom trgu ili Pantovčaku.
Pa hajdemo onda s izvanrednim mjerama, jer one se, za razliku od izvanrednog stanja, kad se suspendira demokracija kroz suspenziju nekih ljudskih prava, provode u demokratskom ozračju bez zadiranja u temeljna ljudska prava.
Problem je jedino u tome što se nedorečenim izvanrednim mjerama gubi ona odlučnost u djelovanju, koju bi krasilo izvanredno stanje ili uhićivanja možda i koje tisuće ljudi.
Veliko je pitanje i kakav će rezultat na kraju biti polučen, ako se u startu vidi da odlučnost Vlade izostaje.
Opredjeljujući se, poslije Đinđićevog ubojstva, za provedbu operacije "Sablja", srbijanske vlasti su pokazale svu odlučnost u obračunu s mafijom, jer su neki njeni protagonisti za duže vrijeme sklonjeni s ulica srbijanskih gradova, a neki bogami i trajno, ako su pri pokušaju uhićenja pružili oružani otpor.
Što se ipak u Hrvatskoj promijenilo u odnosu na prijašnje stanje?
Pa, prvo, čelni ljudi MUP-a i policije, kao i pravosuđa, jer su dovedeni novi ljudi koji imaju znanja i volje obračunati se organiziranim kriminalom, drugo, ovaj puta je Sanader povukao maestralni potez učinivši i opoziciju odgovornom kako za činjenje, a još više za nečinjenje, jer upravo to je značio poziv čelnicima opozicijskih stranaka da prisustvuju sjednici VNS i sudjeluju pri donošenju "izvanrednih mjera".
Sad sam opet više pesimist nego optimist.
