"To se u Hrvatskoj ne može!"
Poznati srbijanski novinar Miloš Vasić i Žarko Korač, tadašnji potpredsjednik srbijanske vlade, idejni otac operacije "Sablja", kojom je srbijanski represivni aparat gotovo u potpunosti obezglavio srbijansku mafiju, govoreći o toj mega-operaciji srbijanskog MUP-a i obavještajnih službi, daju nam dovoljno saznanja da zaključimo kako izvođenje operacije takvih razmjera u Hrvatskoj ne bi bilo moguće.
Prvo, radi toga što je u Hrvatskoj izostao temeljiti rad policije i obavještajnih službi na evidentiranju i katalogiziranju pripadnika organiziranog kriminala i njegove sprege s vrhovima vlasti, dok su srbijanska policija i obavještajne službe imali sve pripremljeno, pa se zato i moglo krenuti u obračun s mafijom i podzemljem.
Ništa nije prepušteno slučaju, srbijanska policija imala je evidentirane sve snajpere i sve stručnjake za eksploziv bez obzira otkud su potekli, iz vojnog miljea, iz JSO ili paravojnih skupina.
Ima li takvu evidencioju hrvatski MUP?
Ne mislim ja pritom na one, usudio bih se reći, tisuće ad hoc "minera" kuća i objelata u vlasništvu hrvatskih Srba, prije, za vrijeme i poslije rata ili na one koji su povremeno pucali iz snajperskih pušaka, nego na eksperte i freakove, koje se moglo vidjeti za vrijeme rata i prepoznati po "ceremoniji" pripremanja "za akciju", onima na koje su zapovjednici ispod glasa upozoravali svoje vojnike da se radi o ljudima koje nije uputno ni pogledati na način koji bi ovi mogli protumačiti kao neprijateljski.
Jel' ikome palo na pamet da evidentira "branitelja", stručnjaka za minsko-eksplozivna sredstva koji je npr. bio u stanju minirati dvojni objekt na način da u potpunostiu razori polovicu objekta a da na drugoj polovici ne bude "ni ogrebotine".
A taj je danas izvan redova HV ili ATJ, dakle "na tržištu", uz, za hrvatsku policiju, neriješivi problem; on je "branitelj".
Nedodirljiv!
Zato sam sklon zaključiti da hrvatska policija niti obavještajna zajednica takve podatke nemaju, pa je zato i moguće da u obračunu mafijaša netko bude ubijen preciznim snajperskim hicem iz velike udaljenosti, a da policija minutu iza toga ne pokuca na desetak vrata.
Ili npr. vrlo eksploatirano ubojstvo Milana Levara, izvršeno profesionalno eksplozivnom napravom, do danas nije dovelo do počinitelja upravo, priča se, radi nedodirljivosti izvršitelja.
Drugo, odlučnost i politička volja, koje su u Srbiji postojale, a koje u Hrvatskoj baš i ne raspoznajemo, čini prepreku uspješnom obračunu s organiziranim kriminalom.
Vrh srbijansakog MUP-a, na čelu s ministrom i resorni potpredsjednik Vlade bili su silno odlučni mafiji stati za vrat, premda svjesni da pipci organiziranog kriminala sežu do samih vrhova vlasti, a da suradnici i jataci postoje i u redovima policije.
Sve te poteškoće prevladane su izborom vodećih kadrova, a da je to dobro odrađeno pokazuje uspjeh operacije u kojoj je uhićeno preko 12.000 ljudi, od kojih neki iz kabineta vlade, ministarstava, pa i policijskih redova.
Provesti tako nešto u Hrvatskoj danas zvuči kao SF priča, jer bi to značilo da npr. treba razriješiti dužnosti, ako ne i uhititi ministra, kojeg kao profesionalni vozač vozi čovjek krezovskog bogatstva, s kojim ministar čak i prijateljuje, štiti ga i brani, a ovome je dokazano, ni više ni manje, nego reketarenje građevinskih poduzetnika, radi čega je na kraju pravomoćno osuđen na zatvorsku kaznu.
Što se dogodilo ministru?
Ništa, "ministrira" i dalje.
Eto zato nešto nalik na operaciju "Sablja" nije moguće u Hrvatskoj.
Od u panici najavljenog uvođenja izvanrednog stanja (to ja ne zagovaram) pa do mlitavih akcija usmjerenih obračunu s organiziranim kriminalom, najavljenih na sjednici VNS, nije prošlo niti 24 sata.
Ukoliko strukture EU ne budu maksimalno pritiskale, "razvodnjavanje" će se nastaviti dotle dok sve ponovo ne padne u zaborav i ne krene utabanim stazama.
Eh da, radi se o državi čijeg su predsjednika u poslovima vođenja države usmjeravali vidovnjaci.
Tako da mi zapravo i nismo svijesni koliko nam je još i dobro.
