Dat ću ja vama okruglih stolova!
Zamislite si vi samo tu grešku u koracima, predsjednica Nacionalnog odbora za praćenje pregovora s EU, Vesna Pusić, nakon što je tri puta neuspješno pokušala stupiti u kontakt s omnipotetntnim i bahatim predsjednikom Vlade, organizirala je i bez njegove formalne privole okrugli stol o borbi protiv organiziranog kriminala i reformi pravosuđa u RH?
Dakle Ivo Sanader kao "začetnik ideje o Nacionalnom odboru koji u Saboru funkcionira na nacionalnom konsenzusu parlamentarnih stranaka. HDZ je najjača stranka kojemu je on na čelu, pa očekujee da ubuduće predsjednica Nacionalnog odbora s njime dogovara organizaciju i teme okruglih stolova".
I na taj okrugli stol pozvala je, o užasa i jednog Vladimira Fabera, u to vrijeme v. d. ravnatelja policije, za kojeg naš kancelar pouzdano zna da mu je "mjesto za radnim stolom i na ulici s policijom, a ne za okruglim stolovima".
Nadalje, zamjera Ivo Snader Pusićki, što glavni državni odvjetnik nije bio uvodničar nego tek sudionik u raspravi.
Moje osobno mišljenje je da je samo održavanje okruglog stola bez njegove privole, kolikogod on narcisoidan bio, najmanji problem, a da je glavni problem upravo Faberovo izlaganje, koje, iako ne baš direktno, ali indirektno, silno tereti upravo Ivu Sanadera za katastrofalno stanje sigurnosti u državi.
Jer Faber, koji je u svojim istupima govorio o nužnosti depolitizacije policije, "kritički govorio o postupanju policije, osobito u slučaju ubojstva Ivane Hodak". Između ostalog je rekao da je ranije policajac mogao biti svatko, a rukovoditelj u policiji “gotovo svatko tko je imao dobre veze, tko je pripadao nekoj interesnoj skupini ili političkoj stranci”. Govorio je kako je barem 50-ak posto rukovoditelja u posljednjih 18 godina imenovano uz političke veze, a ne zahvaljujući profesionalnim sposobnostima."
Rekao je Faber i da smo "u pet godina promijenili 4 ministra, nesvijesni da u policiji treba mijenjati sustav, a ne ljude, da od 1997. poričemo postojanje mafije, a iz vrha MUP-a su i 2008. dolazile izjave da je Hrvatska među najsigurnijim državama, da smo prljavi proizvod zamatali u celofan i predstavljali ga kao odlično stanje, te da samo 25 % građana Hrvatske vjeruje policiji, dok u nekim evropskim zemljama ta potpora doseže i 80 %, da policijsku represiju treba usmjeriti prema dva posto onih iz krim-miljea, a ne prema građanima."
Na kraju svojeg izlaganja Faber je poantirao:
"Nakon ubojstva Ivane Hodak blokirali smo cijeli grad, legitimirali 2000 ljudi, pregledali 3000 automobila, duge cijevi su bile na ulicama, a nismo uopće znali koga tražimo."
I nakon ovoga vi očekujete da jedan Faber smije ikad više sjesti za "okrugli stol"? Reći će njemu šjor Ive, sad kad se malo okuražio i ponovo razbahatio, gdje mu je mjesto.
Faberu je prije ovih ubojstava Šjor Ive namijenio umirovljenje, a onda mu se eksplozija paklenog stroja, koji je ubio Pukanića, učinila preblizom, tako da mu je silni strah, koji ga je obuzeo, na mah otupio i oštrinu i bahatost, natjeravši ga da koliko-toliko osposobi policiju, bar da on bude u sigurnosti.
Ali čim je direktna opasnost minula, ma bilo to i prividno, šjor Ive se okuražio, odmah je na scenu stupila i njegova čuvena bahatost, a ja bih rekao da se uključio i njegov urođeni obrambeni mehanizam pred Faberovim nimalo naivnim optužbama.
A onda opet zamišljam sebe u ulozi Vesne Pusić u razgovoru u četiri oka sa Sanaderom ...
Ili kako nediplomatski napisa Washington Times:
"Sanader nije riješenje nego dio problema."
