Uvjetovanje
Objavljena vijest glasi:
"Šibenski župnik don Tomislav Puljić zatražio je od devetogodišnjaka da za domaću zadaću napišu božićnu čestitku generalu Gotovini. Djeca su zbunjena, a bez čestitke nema pričesti!"Ni više ni manje, nego baš čestitku i baš Gotovini!
Rekao je don djeci, nema li čestitke, nema prve pričesti, a djeca k'o djeca to prenijela roditeljima, jer neki od tih mladaca ne znaju ni tko je Gotovina, dok drugi ne znaju gdje je den Haag, a treći ne znaju ni jedno ni drugo.
Roditelji k'o roditelji zgroženi tim zahtjevom, koji je još k tome i uvjet da njihov mezimac primi sakrament prve svete pričesti, požurili upitati dona što je sad, ali don je na putu u Lourdes, a i njegov pretpostavljeni, biskup Ivas, mota se negdje po Francuskoj.
Uveo je naš don i neke druge novitete, pa tako uvjetuje prvu svetu pričest i redovitim nedjeljnim posjetama roditelja djece njegovim propovijedima.
Ima li netko pojma kakve veze imaju sveti sakramenti s pisanjem čestitki nekome tko je optužen i kome se sudi radi osnovane sumnje da je počinio najteža kaznena djela?
Vrijedi li ili se tome treba čuditi u svjetlu postupka nadbiskupa Prenđe, koji se postavio iznad hrvatske države i ICTY-ju ponudio jamstva za Gotovinu, kako bi početak suđenja mogao čekati na slobodi.
Ili o onom nekom donu koji je tražio od premijera da mu na proslavu lokalnog sveca pusti iz zatvora ni više ni manje nego baš Mirka Norca, čovjeka koji je pravomoćno osuđen na podužu zatvorsku kaznu radi dokazano počinjenih teških zločina.
Na stranu sad što je potpuno maloumno od djece tog uzrasta tražiti to što je don tražio i još uvijek traži, te to i postavio kao uvjet za pristupanje prvoj svetoj pričesti, puno više brine odnos ne samo toga dona, nego sigurno većine donova i biskupa u Hrvatskoj, prema ostvarenju države vladavine prava, kad su oni kadri ne poštovati ni pravomoćne sudske presude.
Roditelji djece kojima je uvjetovana prva sveta pričest pisanjem čestitke Gotovini uvijek imaju izlaz tako da djecu upišu u drugu župu, gdje valjda postoji i nekakav normalni don, dok Hrvatska s ovakvim svećenstvom nema izlaza, bude li mu tolerirala baš svakakve nestašluke, koji je prikazuju svijetu u ne baš ružičastom svjetlu.
Ponašanje hrvatskoga klera i njegova sklonost ustaštvu opterećuju Hrvatsku pred svijetom jednako ili možda čak i više nego organizirani kriminal i korupcija, zato jer Crkva u Hrvata sebi svojata 90 % populacije, govoreći o Hrvatskoj kao o katoličkoj državi, proglašavajući sve one koji se izjašnjavaju katolicima kao svoje istomišljenike.
Nisam siguran da je tome baš tako i da mnogi katolici ne bi pristali na to da se i među klerom, uvede reda i da im se zabrane politička istupanja, a pogotovo ponašanja na rubu ili čak onkraj zakona.
S druge strane, bar kad je vjeronauk u pitanju, temeljem ugovora i hrvatska država ima neka prava, pa bi valjda vlasti trebale malo i podviknuti HBK i tražiti da obuzda "mangupe u svojim redovima", da natjera svećenstvo da se zaista počne ponašati kao vjerski servis vjernika, a ne kao nekakvi feudalni gospodari nad vjernicima.
Nadalje vlasti bi trebale tražiti da svećenici (ali i neki biskupi) umjesto programatskih političkih govora i panegirika ustašama i tzv. NDH na komemoracijama palima na strani poraženih u 2. Svjetskom ratu, slave mise zadušnice s prikladnim propovijedima u duhu Svetog pisma.
