Sloboda medija
Sutra slavimo Dan slobode medija, onog segmenta društvenih aktivnosti koji je ili bi trebao biti ključni za razvoj i održavanje razine demokracije u svakom društvu, za zaštitu ljudskih prava i za javni nadzor vlasti. Mogli bismo reći parafrazirajući neke druge da "kad mediji kihnu, društvo je prehlađeno".
A prema stanju medijskih sloboda, od upliva politike i uplitanja nakladnika u uređivačku politiku medija, hrvatsko društvo je poprilično prehlađeno s tendencijom pogoršnja stanja, što rezultira opadanjem moći javnosti da utječe na politiku i na ukupno zdravlje društva
Freedom House, svake godine uoči Dana slobode medija podnosi svoje godišnje izvješće, tvrdeći u ovogodišnjem da razina slobode medija na globalnoj razini opada već sedmu godinu uzastopno.
Istraživanje se proovodi u 195 zemalja, od kojih je 70 kategorizirano kao slobodne, 61 kao djelomično slobodne, a 64 kao neslobodne.
RH je svrstana u kategoriju djelomično slobodnih zemalja, tako da je ukupno rangirana na 81. mjesto; iza Crne Gore a ispred Srbije, BiH, Makedonije i Albanije.
Prema izvještaju Hrvatska je pokazala negativne trendove zbog napada na novinare, povećanih fizičkih prijetnji i uznemiravanja novinara, a bez utjecaja nije niti ubojstvo I. Pukanića, uz napomenu da je opća razina zastrašivanja i nasilja u hrvatskom društvu porasla.
Oduvijek je novinarstvo bilo u funkciji obrane demokracije, tako da onemogućavanja novinara kroz pritiske vlasti, drugih moćnika, ali i globalna gospodarska kriza, imaju silne posljedice po razvoj i očuvanje demokracije.
Drugi problem su nesređeni odnosi vlasnika medija i urednika i novinara, tako da se vlasnici i dalje izravno miješaju u uređivačku politiku.
Praktički nijedan medij u RH, pa bio on privatni, javni ili lokalni nije izuzet od politčkih pritisaka, dok o velikim oglašivaćima mediji gotovo uopće ne pišu negativno, tako da ispada da se oni kroz plaćanje prostora zapravo štite od kritike.
Bez obzira na zasluge medija u otkrivanju svih vrsta kriminala, od onog ratnog pa do velikih korupcijskih afera, bilo je to premalo da bi dovelo do pozitivnih kretanja u vrhovima vlasti i pravosuđu.
Nadalje, značajne teme se u medijima znalački izbjegavaju, kroz forsiranje crne kronike, zabave ("samo što više sisa i guzica"), razno-raznih spektakala, produkcije tobože slavnih osoba ...
Sve navedeno dovodi do odustajanja od novinarstva, urušavanja profesionalnog novinarskog dostojanstva, cenzure i autocenzure.
Gospodarska kriza i kriza oglašivanja uzrokuju štetu kroz pad naklada u tisku, koja se želi prebaciti na leđa novinara, a prvenstveno bi je morali trpjeti vlasnici medija, a mi smo svjedoci da se sve više i više otpuštaju novinari.
Tužno!
A prema stanju medijskih sloboda, od upliva politike i uplitanja nakladnika u uređivačku politiku medija, hrvatsko društvo je poprilično prehlađeno s tendencijom pogoršnja stanja, što rezultira opadanjem moći javnosti da utječe na politiku i na ukupno zdravlje društva
Freedom House, svake godine uoči Dana slobode medija podnosi svoje godišnje izvješće, tvrdeći u ovogodišnjem da razina slobode medija na globalnoj razini opada već sedmu godinu uzastopno.
Istraživanje se proovodi u 195 zemalja, od kojih je 70 kategorizirano kao slobodne, 61 kao djelomično slobodne, a 64 kao neslobodne.
RH je svrstana u kategoriju djelomično slobodnih zemalja, tako da je ukupno rangirana na 81. mjesto; iza Crne Gore a ispred Srbije, BiH, Makedonije i Albanije.
Prema izvještaju Hrvatska je pokazala negativne trendove zbog napada na novinare, povećanih fizičkih prijetnji i uznemiravanja novinara, a bez utjecaja nije niti ubojstvo I. Pukanića, uz napomenu da je opća razina zastrašivanja i nasilja u hrvatskom društvu porasla.
Oduvijek je novinarstvo bilo u funkciji obrane demokracije, tako da onemogućavanja novinara kroz pritiske vlasti, drugih moćnika, ali i globalna gospodarska kriza, imaju silne posljedice po razvoj i očuvanje demokracije.
Drugi problem su nesređeni odnosi vlasnika medija i urednika i novinara, tako da se vlasnici i dalje izravno miješaju u uređivačku politiku.
Praktički nijedan medij u RH, pa bio on privatni, javni ili lokalni nije izuzet od politčkih pritisaka, dok o velikim oglašivaćima mediji gotovo uopće ne pišu negativno, tako da ispada da se oni kroz plaćanje prostora zapravo štite od kritike.
Bez obzira na zasluge medija u otkrivanju svih vrsta kriminala, od onog ratnog pa do velikih korupcijskih afera, bilo je to premalo da bi dovelo do pozitivnih kretanja u vrhovima vlasti i pravosuđu.
Nadalje, značajne teme se u medijima znalački izbjegavaju, kroz forsiranje crne kronike, zabave ("samo što više sisa i guzica"), razno-raznih spektakala, produkcije tobože slavnih osoba ...
Sve navedeno dovodi do odustajanja od novinarstva, urušavanja profesionalnog novinarskog dostojanstva, cenzure i autocenzure.
Gospodarska kriza i kriza oglašivanja uzrokuju štetu kroz pad naklada u tisku, koja se želi prebaciti na leđa novinara, a prvenstveno bi je morali trpjeti vlasnici medija, a mi smo svjedoci da se sve više i više otpuštaju novinari.
Tužno!
