Kao mete na strelištu
Oko pljačke RBA u Sesvetama i stradanja policajaca ima više kontroverzi i petljavine ne zna se jel' više od policijskih dužnosnika ili od šefa zaštitarske tvrtke.
Svi se peru od odgovornosti za pogibiju jednog i ranjavanje više policajaca, iznoseći u javnost za slučaj posve irelevantne podatke, čime zapravo obmanjuju tu javnost koju tobože informiraju.
Pa se tako vode prijepori oko toga tko je prvi obavijestio policiju o pljački, a da nitko ne navodi za što bi to trebalo biti važno. Ispada kao da su policajci stradali radi toga.
Pa se pita zašto zaštitar nije pokušao spriječiti pljačku, što ima jednaku težinu kao pitanje zašto je zaštitar ostao živ.
Ovlasti i dužnosti zaštitara i policajaca nisu ni iste ni slične, pa tako zaštitar smije koristiti oružje samo i jedino u slučaju ako mu je život ugrožen, a policajac može upotrijebiti prisilu i oružje prema procjeni trenutne opasnosti, zaštitar nije pri obavljanju svojeg posla obavezan izlagati svoj život i zdravlje, a policajac je itd. itd.
Glavni problem u mnogim slučajeviima dosad, a u ovom posebno, je očito neriješen status i ovlasti policajca i procedura postupanja u kriznim situacijma.
Ne može se računati na stabilnog policajca u uvjetiima kad ovaj za prekršaj ili čak kazneno djelo prijavi nekoga od "zlatne mladeži" ili iz kruga "nedodirljivih", a potom ima problema i sa šefovima i unutarnjom kontrolom i stegovnim povjerenstvom. Koliki su samo policajci radi "pogrešnih" prijava premiještani na druga radna mjesta.
Policajac mora dobro poznavati jasno definirana pravila lsužbe i svoje ovlasti i biti u svojem djelovanju neprikosnoven.
Time ja ne želim reći da policajac koji krši pravila ne treba biti stegovno i drugačije kažnjavan.
Nedostatak procedure u postupanju u kriznim situacijama je u navednom slučaju posebno došao do izražaja, jer je to bio posao interventne policije, a policajci temeljne policije su trebali samo osiguravati mjesto događanja i postupati jedino kad su pljačkaši izloženi prilikom izlaska iz banke.
Ovako policajci ulaze u banku, vjerojatno slušajući upute iz Centra, vjerojatno ne znajući ni koliko je pljačkaša ni kojim oružjenm raspolažu, jer je upitna suradnja Centra i zaštitara kod video nadzora, koji im je mogao dati doslovno sve podatke o provalnicima. I koliko ih je i gdje se nalaze i kako su naoružani, što je za donošenje odluka o načinu postupanja policije izuzetno važno.
Koordinacija je bila slaba pa su se policajci našli pred "dugim cijevima" pljačkaša izloženi kao mete na strelištu.
U ozbiljnoj zemlji bi se čitav vrh policije našao na gadnim mukama, a kod nas samo slušamo nekakva nemušta izmotavanja.
Kad bi bar ovaj slučaj doveo do kvalitetnog definiranja statusa policajca, definiranja nadležnosti u postupanju i razrađenih procedura postupanja u kriznim situacijama, moglo bi se reći da žrtve nisu bile uzaludne.
Ali ja nekako sumnjam u to.
Svi se peru od odgovornosti za pogibiju jednog i ranjavanje više policajaca, iznoseći u javnost za slučaj posve irelevantne podatke, čime zapravo obmanjuju tu javnost koju tobože informiraju.
Pa se tako vode prijepori oko toga tko je prvi obavijestio policiju o pljački, a da nitko ne navodi za što bi to trebalo biti važno. Ispada kao da su policajci stradali radi toga.
Pa se pita zašto zaštitar nije pokušao spriječiti pljačku, što ima jednaku težinu kao pitanje zašto je zaštitar ostao živ.
Ovlasti i dužnosti zaštitara i policajaca nisu ni iste ni slične, pa tako zaštitar smije koristiti oružje samo i jedino u slučaju ako mu je život ugrožen, a policajac može upotrijebiti prisilu i oružje prema procjeni trenutne opasnosti, zaštitar nije pri obavljanju svojeg posla obavezan izlagati svoj život i zdravlje, a policajac je itd. itd.
Glavni problem u mnogim slučajeviima dosad, a u ovom posebno, je očito neriješen status i ovlasti policajca i procedura postupanja u kriznim situacijma.
Ne može se računati na stabilnog policajca u uvjetiima kad ovaj za prekršaj ili čak kazneno djelo prijavi nekoga od "zlatne mladeži" ili iz kruga "nedodirljivih", a potom ima problema i sa šefovima i unutarnjom kontrolom i stegovnim povjerenstvom. Koliki su samo policajci radi "pogrešnih" prijava premiještani na druga radna mjesta.
Policajac mora dobro poznavati jasno definirana pravila lsužbe i svoje ovlasti i biti u svojem djelovanju neprikosnoven.
Time ja ne želim reći da policajac koji krši pravila ne treba biti stegovno i drugačije kažnjavan.
Nedostatak procedure u postupanju u kriznim situacijama je u navednom slučaju posebno došao do izražaja, jer je to bio posao interventne policije, a policajci temeljne policije su trebali samo osiguravati mjesto događanja i postupati jedino kad su pljačkaši izloženi prilikom izlaska iz banke.
Ovako policajci ulaze u banku, vjerojatno slušajući upute iz Centra, vjerojatno ne znajući ni koliko je pljačkaša ni kojim oružjenm raspolažu, jer je upitna suradnja Centra i zaštitara kod video nadzora, koji im je mogao dati doslovno sve podatke o provalnicima. I koliko ih je i gdje se nalaze i kako su naoružani, što je za donošenje odluka o načinu postupanja policije izuzetno važno.
Koordinacija je bila slaba pa su se policajci našli pred "dugim cijevima" pljačkaša izloženi kao mete na strelištu.
U ozbiljnoj zemlji bi se čitav vrh policije našao na gadnim mukama, a kod nas samo slušamo nekakva nemušta izmotavanja.
Kad bi bar ovaj slučaj doveo do kvalitetnog definiranja statusa policajca, definiranja nadležnosti u postupanju i razrađenih procedura postupanja u kriznim situacijama, moglo bi se reći da žrtve nisu bile uzaludne.
Ali ja nekako sumnjam u to.
