AGM i "domoljubi"
Naši "domoljubi", a posebno "domoljubi" iz Australije, Kanade, SAD, N. Zealanda ....rado koriste poznati Matošev epigram:
Hrvatska već vidje dosta raznih čuda,
Al' ne nađe štrika za toliko Juda!
kako bi dokazali da su svi oni Hrvati koji ne misle kao ti ustaški apologeti zapravo izdajice i denuncijanti.
Čime to rečeni "domoljubi" dokazuju svoju nacionalnu "pravovjernost" i domoljublje?
Prvo, time što su za vrijeme "nenarodnog" režima proveli dio života u kaznionici, jer taj režim, za razliku od ovoga koji vlada u Tuđmanistanu, nije imao sluha za fašizam i ustaše.
Drugo, svojim učešćem u DR u kojem su po njima ustaše izvojevale pobjedu i konačno hrvatskom narodu darovake državu, slobodu i neovisnost.
A tko su ustvari bili izdajice i denuncijanti i najogavnije tuđinske sluge ako to nisu bili upravo ustaše?
Naši "domoljubi" će te zlikovce na čelu s njihovim poglavnikom proglasti onima koji su uskrsnuli hrvatsku državu u obliku NDH, gubeći iz vida da se radi o kvislinškoj tvorevini uspostavljenoj isključivo voljom A. Hitlera na teritoriju okupirane Kraljevine Jugoslavije.
Pa i sam "vojskovođa" S. Kvaternik prilikom proglašenja NDH kaže da se "država uspostavlja Božjom providnošću i voljom našeg saveznika".
Sam Hitler niti ne pomišlja da bi vlast u toj "državi" povjerio nekakvoj opskurnoj terorističkoj organizaciji, koja uopće nije ukorijenjena u hrvatskom narodu, već pokušava taj vrući krumpir uvaliti dr. Vladku Mačeku, koji kao odgovorni političar tu ponudu odbija.
Tada na scenu stupa talijanski Duce koji, sklopivši usmeni sporazum s Pavelićem o prepuštanju Dalmacije i otoka Italiji, uspijeva nagovoriti Hitlera da vlast povjeri upravo Paveliću i njegovim ustašama.
Kad je to urađeno, usmeni sporazum se pretače u međudržavni "Rimski ugovor", kojim se Pavelić odriče Dalmacije u korist Italije.
Sam Hitler uviđa da se ta tvorevina neće moći vojnički sama održati, ostavlja u njoj značajne okupacijske snage, demarkacionom linijom dijeli je na njemački i talijanski dio, tražeći od svojeg saveznika Mussolinija da i on u talijanskoj interesnoj zoni drži značajne vojne snage. To bi ukratko bila ta "hrvatka država", koju bi čovjek prije mogao zvati Velika BiH nego Hrvatska.
OS tzv NDH bile su potpuno pod kontrolom Nijemaca i u funkciji stvaranja "Novog svjetskog poretka", što dokazuju i značajne snage tzv. "Hrvatske legije" koje su se borile na Istočnoj fronti rame uz rame s nacistima.
Sve to naše "domoljube" ne smeta da ordinarne okupatorske sluge i zlikovce prikazuju kao hrvatske domoljube.
Zašto to rade i otkud im te ideje?
Tako su odgajani, odgajali su ih kao neprijatelje Jugoslavije i mrzitelje drugih i drugačijih, prvenstveno Srba, a taj odgoj ih je i doveo u Staru Gradišku, na koju se oni ne žale, oni se njome hvale, ta oni su robijali za Hrvatsku.
Samo oni gube iz vida da su robijali radi promicanja fašizma, odnosno njegove hrvatske inačice ustaštva.
Što veze s hrvatskim domoljubljem nema.
Uvjereni u ropski položaj hrvatskog naroda u SFRJ naši "domoljubi" se 1990. odmah priklanjaju onima koji su kao i oni u svojem političkom programu imali "rušenje Jugoslavije svim sredstvima", koji znaju da "nema države koja nije u krvi stvorena, pa ni Hrvatska ne može biti izuzetak" i da je "rat šansa koju ne smijemo propustiti" i poduzimaju sve što je u njihovoj moći da do rata i dođe.
Jer rat je valjda najveća sreća koja može zadesiti jedan narod!
Dakle pored "domoljuba" jednostavno nije bilo moguće ostvariti legitimno pravo Hrvatske na "samoodređenje do otcijepljenja" iz Ustava SFRJ iz 1974. legalnim putem kroz institucije sustava bivše države i sredstvima legalne političke borbe.
Lansiraju se priče o agresiji i okupaciji za koju se optužuje, a onda i napada JNA, jedina strana u sukobu koja nije bila spremna za rat, dok se u pozadini sklapaju razno-razni dealovi, pa i onaj o podjeli BiH, s čelnikom "agresora".
"Domoljubi" organiziraju "trojke", pokretne prijeke sudove, koji presuđuju uglavnom Srbima, ali se ne libe "presuditi" i ponekom Hrvatu-heretiku.
Do rata, koji završava "majkom svih bitaka" "Olujom", "briljantnom vojnom akcijom koja se izučava na West Pointu" (aha!), na kraju i dolazi, a radi pojačanja "umjetničkog dojma", daje mu se naslov Domovinski rat, a sudionici u njemu nazivaju se hrvatski branitelji.
Oni koji nešto znaju o ratovima i ratovanju znaju da se radilo o nepotrebnom, dogovorenom lokalnom ratiću niskog intenziteta.
Dakle "domoljubno" domoljublje ogleda su u njihovom "robijanju za Hrvatsku" (na robiju su dospjeli zahvaljujući nakardnom odgoju) i braniteljskom statusu.
I danas bi oni Hrvatsku okivali fašizmom, mržnjom i netolerancijom, jednako kao što su to radili oni koji su ih odgojem takve stvorili.
Takvim "domoljubima" koji vuku zemlju prema nazad AGM je posvetio svoj epigram:
K'o u oca kotac mu je pleten,
Otac je budala, vrli sin je kreten!
Hrvatska već vidje dosta raznih čuda,
Al' ne nađe štrika za toliko Juda!
kako bi dokazali da su svi oni Hrvati koji ne misle kao ti ustaški apologeti zapravo izdajice i denuncijanti.
Čime to rečeni "domoljubi" dokazuju svoju nacionalnu "pravovjernost" i domoljublje?
Prvo, time što su za vrijeme "nenarodnog" režima proveli dio života u kaznionici, jer taj režim, za razliku od ovoga koji vlada u Tuđmanistanu, nije imao sluha za fašizam i ustaše.
Drugo, svojim učešćem u DR u kojem su po njima ustaše izvojevale pobjedu i konačno hrvatskom narodu darovake državu, slobodu i neovisnost.
A tko su ustvari bili izdajice i denuncijanti i najogavnije tuđinske sluge ako to nisu bili upravo ustaše?
Naši "domoljubi" će te zlikovce na čelu s njihovim poglavnikom proglasti onima koji su uskrsnuli hrvatsku državu u obliku NDH, gubeći iz vida da se radi o kvislinškoj tvorevini uspostavljenoj isključivo voljom A. Hitlera na teritoriju okupirane Kraljevine Jugoslavije.
Pa i sam "vojskovođa" S. Kvaternik prilikom proglašenja NDH kaže da se "država uspostavlja Božjom providnošću i voljom našeg saveznika".
Sam Hitler niti ne pomišlja da bi vlast u toj "državi" povjerio nekakvoj opskurnoj terorističkoj organizaciji, koja uopće nije ukorijenjena u hrvatskom narodu, već pokušava taj vrući krumpir uvaliti dr. Vladku Mačeku, koji kao odgovorni političar tu ponudu odbija.
Tada na scenu stupa talijanski Duce koji, sklopivši usmeni sporazum s Pavelićem o prepuštanju Dalmacije i otoka Italiji, uspijeva nagovoriti Hitlera da vlast povjeri upravo Paveliću i njegovim ustašama.
Kad je to urađeno, usmeni sporazum se pretače u međudržavni "Rimski ugovor", kojim se Pavelić odriče Dalmacije u korist Italije.
Sam Hitler uviđa da se ta tvorevina neće moći vojnički sama održati, ostavlja u njoj značajne okupacijske snage, demarkacionom linijom dijeli je na njemački i talijanski dio, tražeći od svojeg saveznika Mussolinija da i on u talijanskoj interesnoj zoni drži značajne vojne snage. To bi ukratko bila ta "hrvatka država", koju bi čovjek prije mogao zvati Velika BiH nego Hrvatska.
OS tzv NDH bile su potpuno pod kontrolom Nijemaca i u funkciji stvaranja "Novog svjetskog poretka", što dokazuju i značajne snage tzv. "Hrvatske legije" koje su se borile na Istočnoj fronti rame uz rame s nacistima.
Sve to naše "domoljube" ne smeta da ordinarne okupatorske sluge i zlikovce prikazuju kao hrvatske domoljube.
Zašto to rade i otkud im te ideje?
Tako su odgajani, odgajali su ih kao neprijatelje Jugoslavije i mrzitelje drugih i drugačijih, prvenstveno Srba, a taj odgoj ih je i doveo u Staru Gradišku, na koju se oni ne žale, oni se njome hvale, ta oni su robijali za Hrvatsku.
Samo oni gube iz vida da su robijali radi promicanja fašizma, odnosno njegove hrvatske inačice ustaštva.
Što veze s hrvatskim domoljubljem nema.
Uvjereni u ropski položaj hrvatskog naroda u SFRJ naši "domoljubi" se 1990. odmah priklanjaju onima koji su kao i oni u svojem političkom programu imali "rušenje Jugoslavije svim sredstvima", koji znaju da "nema države koja nije u krvi stvorena, pa ni Hrvatska ne može biti izuzetak" i da je "rat šansa koju ne smijemo propustiti" i poduzimaju sve što je u njihovoj moći da do rata i dođe.
Jer rat je valjda najveća sreća koja može zadesiti jedan narod!
Dakle pored "domoljuba" jednostavno nije bilo moguće ostvariti legitimno pravo Hrvatske na "samoodređenje do otcijepljenja" iz Ustava SFRJ iz 1974. legalnim putem kroz institucije sustava bivše države i sredstvima legalne političke borbe.
Lansiraju se priče o agresiji i okupaciji za koju se optužuje, a onda i napada JNA, jedina strana u sukobu koja nije bila spremna za rat, dok se u pozadini sklapaju razno-razni dealovi, pa i onaj o podjeli BiH, s čelnikom "agresora".
"Domoljubi" organiziraju "trojke", pokretne prijeke sudove, koji presuđuju uglavnom Srbima, ali se ne libe "presuditi" i ponekom Hrvatu-heretiku.
Do rata, koji završava "majkom svih bitaka" "Olujom", "briljantnom vojnom akcijom koja se izučava na West Pointu" (aha!), na kraju i dolazi, a radi pojačanja "umjetničkog dojma", daje mu se naslov Domovinski rat, a sudionici u njemu nazivaju se hrvatski branitelji.
Oni koji nešto znaju o ratovima i ratovanju znaju da se radilo o nepotrebnom, dogovorenom lokalnom ratiću niskog intenziteta.
Dakle "domoljubno" domoljublje ogleda su u njihovom "robijanju za Hrvatsku" (na robiju su dospjeli zahvaljujući nakardnom odgoju) i braniteljskom statusu.
I danas bi oni Hrvatsku okivali fašizmom, mržnjom i netolerancijom, jednako kao što su to radili oni koji su ih odgojem takve stvorili.
Takvim "domoljubima" koji vuku zemlju prema nazad AGM je posvetio svoj epigram:
K'o u oca kotac mu je pleten,
Otac je budala, vrli sin je kreten!
