Ostvarenje tisućljetne težnje
(Pokušaj uspostave katoličko-braniteljske džamahirije u srcu Evrope)
Predsjednički izbori u Iranu. Mase prosvjeduju radi sumnje u njihovu regularnost, a i same rezultate, vlasti odgovaraju represijom, ali i tu dolazi do "zamora materijala", represivni aparat posustaje i sve teže i teže izlazi na kraj s prosvjednicima.
I sada na scenu stupaju pasdarani, čuvari revolucije, koji imaju sve i vlast i svoje oružane snage, najavljuju krvave obračune s prosvjednicima, a svoju odlučnost zorno demonstriraju. Je, hej, u pitanju su najveće vrijednosti "demokratskog" poretka u Iranu, islamska revolucija. E a kad je to u pitanju tu dijaloga nema o tome se ne raspravlja, jer revolucija je zbacila šaha, odbacila nekakve dekadentne civilizacijske tekovine i dovela pasdarane na svevlast.
Mogao bi netko postaviti pitanje što nas briga za Iran? Pa i ne bi nas trebalo biti briga da se u posljednje vrijeme sve više i više ne uočavaju neke sličnosti između Irana i Hrvatske.
Ponašanje hrvatskih biskupa sve je sličnije ponašanju iranskih ajatolaha, razlika je samo u tome što u Iranu ajatolasi stvarno imaju vlast, a u Hrvatskoj, koaj proklamira sekularnost, biskupi se trude vlast osvojiti. Iran nije sekularna država, Hrvatska to formalno jest. Zašto formalno, pa zato što gotovo da i nema područja društvenog djelovanja u kojem vrh KC ne bi htio odlučivati i imati zadnju riječ.
Crkveni vrh u Hrvatskoj ne poštuje niti Ustav RH jer se otvoreno protivi antifašizmu kao civilizacijskoj tekovini i svjetonazornom principu. Otvoreno kokektira s fašizmom, odnosno njegovom hrvatskom inačicom, ustaštvom, sada već i u propovijedi ugrađujući "Za dom spremni!".
Kako onda da ih smeta buđenje ustaštva i veličanje kvislinške tvorevine NDH zajedno s njenim najmonstruznijim režimom, koji su upravo ustaše inaugurirali?
Drugo krilo te "napredne", ne samo političke, misli predstavljaju "hrvatski branitelji" jedini tumači volje naroda, a ustvari plaćenici režima, koje je HDZ već dodijeljivanjem naziva "hrvatski branitelji" postavio na pijedestal, pretvorivši ih tako u nedodirljive svojevrsne svete krave. Oni će poput iranskih pasdarana ocijeniti što je ispravno a što nije, što su hrvatski prioriteti, a bogam po potrebi i prijeteći podignuti prst, ako netko slučajno radi uspostavljanja prijateljskih odnosa sa susjednim državama, radi "protiv hrvatskih interesa", jer sve što samo mirše na kompromis, a nije mržnja ili svađa, je protivno hrvatskim interesima.
Ali prvorazredni hrvatski interes zato predstavlja onaj ponižavajući ugovor s Vatikanom kojim se RH obavezala ne samo biti servis kleru, nego i KC vratiti nacionaliziranu imovinu koja se mjeri stotinama milijardi EUR.
Glas prosvjeda hrvatskih ajatolaha ni pasdarana nismo tada čuli.
Prvorazredni hrvatski interes bila je i sanacija tada hrvatskih banaka novcem hrvatskih poreznih obveznika, koje su potom budzašto prodane (ili možda predane) austrijskim ili talijanskim bankama.
Glas prosvjeda hrvatskih ajatolaha ni pasdarana nismo tada čuli.
Prvorazredni hrvatski interes bilo je u uništavanje hrvatskih poduzeća i otpuštanje stotina tisuća radnika.
Glas prosvjeda hrvatskih ajatolaha ni pasdarana nismo tada čuli.
Austrija i Italija (Njemačka gotovo ne) pokušavaju i po drugi puta naplatiti odštetu za svoje državljane, koji su temeljem Potsdamskog sporazuma protjerani (i) iz Hrvatske. Sve tri zemlje bile su dužne namiriti svoje državljane iz sredstava ratnih reparacija kojih se SFRJ odrekla baš radi toga, o čemu su sklopljeni i bilateralni sporazumi između SFRJ i tih država, a RH je baštinica i tih sporazuma.
Glas prosvjeda hrvatskih ajatolaha ni pasdarana nismo tada čuli.
Kad iz današnje perspektive ocjenjujemo pozadinu podrške Vatikana i Austrije, pa i Italije osamostaljenju Hrvatske, stvari postaju puno jasnije, jasno se vidi da u pitanju nisu bili nikakvi principijelni stavovi, već goli materijani interes.
Naši ajatolasi i pasdarani nikad se nisu upitali što papa Pavao VI nije od Tita 1972., kad mu je bio u posjetu, tražio povrat nacionalizirane crkvene imovine.
Nije tražio, jer je znao kakav bi odgovor dobio, da je nacionalizacijom crkvene imovine samo narodu vraćeno ono što je od naroda oteto.
Ne pitaju se ni zašto Austrija nije tada tražila odštetu na koju nema pravo? Ili Italija?
Sve se to može zahvaljujući tome što RH danas na vanjskopoliitičkom planu ne predstavlja ama baš ništa.
Danas je Hrvatska zavisnija od Austrije, nego što je ikad bila u A-U Carevini.
Ogromna vanjska zaduženost je daljnji kamen oko vrata RH, koji ju čini još zavisnijom o stranim kreditorima. Pa mora šutjeti i tamo gdje ne bi smjela.
Progovaraju li o tome naši ajatolasi i pasdarani?
U svjetlu navedenih činjenica danas je jasno da je onaj nedoučeni skriboman od Tuđmana, jednako kao i njegovi sponzori iz Norvala, bio samo oruđe u rukama, prvenstveno Vatikana, da se, pretvaranjem Hrvatske u katoličku džamahiriju, domogne ogromnog imetka i utjecaja u zemlji, koja za razliku od Jugoslavije nema snage oduprijeti se.
To bi nažalost bilo naličje "tisućljetne težnje Hrvata da imaju svoju državu".
