Što ne piše tabloid "Sun", ...
... a tužna je hrvatska zbilja?
Naime dok engleski tabloid "namjenski" (kvalifikacijska utakmica Engleska - Hrvatska za SP u JAR) podiže tenzije uoči utakmice, koristeći "ono čega u Hrvatskoj nema", dokumentirajući to čega nema fotografijma, u Hrvatskoj se u zbilji događaju monstruozne stvari.
Sva sredstva javnog priopćavanja nas danas upoznaju sa slučajem koji se zbio u Domu zdravlja Otočac, gdje je prema svjedočenju više osoba dežurni liječnik stanoviti dr. E. M., prema imenu sudeći iz redova "cvieća hrvatskog naroda", odbio pružiti medicinsku pomoć pacijentu, koji je u Dom zdravlja dovezen sa simptomima moždanog udara, pazi sad, zato jer je Srbin.
Tom pacijentu je moždani udar dijagnosticiran u bolnici u Ogulinu kamo je pacijent prevezen u privatnom aranžmanu, jer je spomenuti liječnik odbio izdati nalog da ga u bolnicu preveze sanitetsko vozilo.
Kada su načelnik općine Vrhovine i njegov zamjenik došli u Dom zdravlja kako bi se zauzeli i pomogli sugrađaninu, spomenuti liječnik ih je navodno počastio sljedećim riječima:
"Dosta je bilo vašeg četnikovanja u Vrhovinama... gamad Vrhovljanska... skinuću vam ja kokarde sa glave obadvojici... što ćete kad ste rođeni kao četnici svi... hoćete li možda zapjevati Vojvodu Sinđelića ovdje. Marš van!"
No bez obzira na retoriku, sam liječnikov čin odbijanja pomoći nekome kome je pomoć potrebna, samo zato što je druge narodnosti, je za svaku osudu.
Ne radi se tu samo o gaženju Hipokratove zakletve.
Ako nešto od navedenog nije istina, ja se od toga ograđujem jer sam samo ukratko prenio ono što su mediji objavili.
Gdje je ishodište takvog ponašanja spomenutog liječnika? I ne samo njega? Gdje leže uzroci?
Osnovni uzroci leže u suštini karaktera Tuđmanove vlasti. A ta vlast je prikazivala stvarnost kao sliku u iskrivljenom zrcalu. Iako svaki pojednac zna da je slika u zrcalu kriva, on ipak takvu sliku vidi.
Sustav vrijednosti je poremećen do krajnjih konzekvenci. Pa odjednom ono što prema uvriježenim kriterijima civiliziranog svijeta vrijedi kao mana, postaje vrlina. Laž se tako pretpostavlja istini. Podlost dostojanstvu. Mržnja ljubavi. Gramzljivost skromnosti. Neukost obrazovanosti. Itd. Itd.
Opaki karakter Tuđmanove vlasti proizilazio je iz karaktera Tuđmanove osobe. A Tuđman je bio opsjednut svojom važnošću, svojim mesijanstvom, bio je uskogrudan, zadrt, nedovoljno obrazovan, sebičan, lišen svakog osjećaja suosjećajnosti prema tuđim patnjama, bez osjećaja za humor, kratko rečeno sujetni narcisoidni paranoik!
Vrlo opasan!
I na nesreću svih građana Hrvatske trajao dugih deset godina.
U tih deset godina svoje autokratske vlasti, Tuđman je uspio razoriti i samu dušu hrvatskom narodu.
Ondašnji njemački ministar vanjskih poslova Klaus Kinkel je, nakon svojeg zadnjeg posjeta Hrvatskoj u tom svojstvu, rekao da nikad više neće u Hrvatsku jer da Tuđman "na pragu trećeg milenija pokušava stvoriti nacional-socijalističku državu u srcu Evrope" i da bi ga u tom nastojanju svakako trebalo onemogućiti.
Tuđman je navodno Kinkelu rekao da cijeni sve što je Njemačka učinila za hrvatsku samostalnost, ali da je on osobno očekivao više, jer je Hrvatska bila najvjernija Njemačka saveznica u 2. Svjetskom ratu (sic!), jedina je ostala uz Njemačku do samog kraja.
Ja bih rekao da je ta "Hrvatska" ostala vjerna i preko samog kraja i sama ratovala za Novi svjetski poredak, kad već ni Hitlera ni Trećeg Reicha bilo nije.
Tuđman je te svoje riječi Kinkelu potvrdio prilikom svoje posjete Udruzi "Hrvatski domobran".
Posttuđmanovske hrvatske vlasti, kako one SDP, tako i ove “reformiranog” HDZ-a, nisu pokazale odlučnost da provedu sustavnu i temeljitu detuđmanizaciju, vrate građanima dostojanstvo i povjerenje u sustav i demokratski izabranu vlast. One su se isto uplela u zamke tuđmanizma, pa nemaju snage rasčistiti s ujstaštvom, a samo bi trebalo prrimijeniti princip da promicanje fašizma nije pravo na drugačije mišljenje.
To znači da uz detuđmanizaciju treba provesti deustašizaciju po uzoru na denacifikaciju koja je provedena u Njemačkoj.
Tek tada moći će se računati na promjenu društvene klime na postepeni nestanak mržnje prema drugima i drugačijima i na ponovo vraćanje pravog sustava društvenih vrijednosti, kad će vrline biti vrline a mane mane.
Treba vratiti povjerenje u ljude i osmijeh na lica svakom Hrvatu i građaninu Hrvatske.
Tek tada će biti nezamislivo i da neki liječnik odbije pružiti pomoć pacijentu samo zato što je druge nacije ili vjere.
Naime dok engleski tabloid "namjenski" (kvalifikacijska utakmica Engleska - Hrvatska za SP u JAR) podiže tenzije uoči utakmice, koristeći "ono čega u Hrvatskoj nema", dokumentirajući to čega nema fotografijma, u Hrvatskoj se u zbilji događaju monstruozne stvari.
Sva sredstva javnog priopćavanja nas danas upoznaju sa slučajem koji se zbio u Domu zdravlja Otočac, gdje je prema svjedočenju više osoba dežurni liječnik stanoviti dr. E. M., prema imenu sudeći iz redova "cvieća hrvatskog naroda", odbio pružiti medicinsku pomoć pacijentu, koji je u Dom zdravlja dovezen sa simptomima moždanog udara, pazi sad, zato jer je Srbin.
Tom pacijentu je moždani udar dijagnosticiran u bolnici u Ogulinu kamo je pacijent prevezen u privatnom aranžmanu, jer je spomenuti liječnik odbio izdati nalog da ga u bolnicu preveze sanitetsko vozilo.
Kada su načelnik općine Vrhovine i njegov zamjenik došli u Dom zdravlja kako bi se zauzeli i pomogli sugrađaninu, spomenuti liječnik ih je navodno počastio sljedećim riječima:
"Dosta je bilo vašeg četnikovanja u Vrhovinama... gamad Vrhovljanska... skinuću vam ja kokarde sa glave obadvojici... što ćete kad ste rođeni kao četnici svi... hoćete li možda zapjevati Vojvodu Sinđelića ovdje. Marš van!"
No bez obzira na retoriku, sam liječnikov čin odbijanja pomoći nekome kome je pomoć potrebna, samo zato što je druge narodnosti, je za svaku osudu.
Ne radi se tu samo o gaženju Hipokratove zakletve.
Ako nešto od navedenog nije istina, ja se od toga ograđujem jer sam samo ukratko prenio ono što su mediji objavili.
Gdje je ishodište takvog ponašanja spomenutog liječnika? I ne samo njega? Gdje leže uzroci?
Osnovni uzroci leže u suštini karaktera Tuđmanove vlasti. A ta vlast je prikazivala stvarnost kao sliku u iskrivljenom zrcalu. Iako svaki pojednac zna da je slika u zrcalu kriva, on ipak takvu sliku vidi.
Sustav vrijednosti je poremećen do krajnjih konzekvenci. Pa odjednom ono što prema uvriježenim kriterijima civiliziranog svijeta vrijedi kao mana, postaje vrlina. Laž se tako pretpostavlja istini. Podlost dostojanstvu. Mržnja ljubavi. Gramzljivost skromnosti. Neukost obrazovanosti. Itd. Itd.
Opaki karakter Tuđmanove vlasti proizilazio je iz karaktera Tuđmanove osobe. A Tuđman je bio opsjednut svojom važnošću, svojim mesijanstvom, bio je uskogrudan, zadrt, nedovoljno obrazovan, sebičan, lišen svakog osjećaja suosjećajnosti prema tuđim patnjama, bez osjećaja za humor, kratko rečeno sujetni narcisoidni paranoik!
Vrlo opasan!
I na nesreću svih građana Hrvatske trajao dugih deset godina.
U tih deset godina svoje autokratske vlasti, Tuđman je uspio razoriti i samu dušu hrvatskom narodu.
Ondašnji njemački ministar vanjskih poslova Klaus Kinkel je, nakon svojeg zadnjeg posjeta Hrvatskoj u tom svojstvu, rekao da nikad više neće u Hrvatsku jer da Tuđman "na pragu trećeg milenija pokušava stvoriti nacional-socijalističku državu u srcu Evrope" i da bi ga u tom nastojanju svakako trebalo onemogućiti.
Tuđman je navodno Kinkelu rekao da cijeni sve što je Njemačka učinila za hrvatsku samostalnost, ali da je on osobno očekivao više, jer je Hrvatska bila najvjernija Njemačka saveznica u 2. Svjetskom ratu (sic!), jedina je ostala uz Njemačku do samog kraja.
Ja bih rekao da je ta "Hrvatska" ostala vjerna i preko samog kraja i sama ratovala za Novi svjetski poredak, kad već ni Hitlera ni Trećeg Reicha bilo nije.
Tuđman je te svoje riječi Kinkelu potvrdio prilikom svoje posjete Udruzi "Hrvatski domobran".
Posttuđmanovske hrvatske vlasti, kako one SDP, tako i ove “reformiranog” HDZ-a, nisu pokazale odlučnost da provedu sustavnu i temeljitu detuđmanizaciju, vrate građanima dostojanstvo i povjerenje u sustav i demokratski izabranu vlast. One su se isto uplela u zamke tuđmanizma, pa nemaju snage rasčistiti s ujstaštvom, a samo bi trebalo prrimijeniti princip da promicanje fašizma nije pravo na drugačije mišljenje.
To znači da uz detuđmanizaciju treba provesti deustašizaciju po uzoru na denacifikaciju koja je provedena u Njemačkoj.
Tek tada moći će se računati na promjenu društvene klime na postepeni nestanak mržnje prema drugima i drugačijima i na ponovo vraćanje pravog sustava društvenih vrijednosti, kad će vrline biti vrline a mane mane.
Treba vratiti povjerenje u ljude i osmijeh na lica svakom Hrvatu i građaninu Hrvatske.
Tek tada će biti nezamislivo i da neki liječnik odbije pružiti pomoć pacijentu samo zato što je druge nacije ili vjere.
