Kosovo - drugi autogol
Pišući o Kosovu i najavi njegovog priznanja kao samostalne države od strane RH (16. 02. 2008.), napisao sam između ostalog:
"Međutim u svijetlu pragme, državnih i nacionalnih interesa i vođenja politike kao umijeća mogućega, RH ne bi trebala nikuda žuriti, nikuda srljati.
Treba pažljivo odvagnuti tko je važniji za interese RH, Srbija ili Kosovo, jer se tu očito igra prema logici "ili ili". Mislim da se tu i nema puno razmišljati, jer je R Srbija puno važniji partner RH od Kosova, pogotovo kao tržište za hrvatske proizvode, dok bi s Kosova jedino drogu i kriminalce mogli uvoziti.
Zato bi Hrvatska trebala, kad bi u vrhovima njene vlasti bila i zera pameti, priznati Kosovo tek onda kad ga prizna Srbija."
RH je priznala Kosovo, odnosi sa Srbijom su očekivano zahladili, a hrvatsko gospodarstvo je ostalo bez izglednih poslovnih aranžmana u Srbiji.
I sad se postavlja pitanje ovog hrvatskog rivanja "kak pocuklenke v rit" pred MSP u den Haagu, na početku procesa koji je Srbija pokrenula osporavajući pravne osnove za priznanje Kosova kao neovisne države, u stvari koja je se RH u biti i ne tiče.
Dobivamo nemušti odgovor da je to vraćanje duga SAD (glavnom arhitektu kosovske neovisnosti) za njihovo posredovanje u hrvatsko-slovenskom sporu oko Piranskog zaljeva.
Za ime Božje, što smo to mi, RH, dobili tim posredovanjem SAD, u odnosu na "Sporazum Račan - Drnovšek", u kojem SAD nisu posredovale, a i zašto bi trebale, da bismo sada taj dug SAD-u trebali vraćati, u suštini, lažući pred MSP i ugrožavajući nacionalne interese kroz zahlađivanje odnosa sa Srbijom?
Hrvatska predstavnica iz MVP je naime tvrdila da je Kosovo imalo pravo proglasiti neovisnost jer je bilo konstitutivni element federacije, gubeći iz vida da je Kosovo prije svega bilo konstitutivni element Srbije.
Pa i Badinterova komisija je ustvrdila da se granice među republikama bivše SFRJ imaju smatrati državnim granicama, ali ne i granice AP.
SR su bile države, AP to nisu bile.
Dakle hrvatsko, prije svega nepotrebno, tumačenje pred MSP se ne zasniva na pravu i pravnim rješenjima iz Ustava SFRJ, već na podilaženju najmoćnijoj zemljiu svijeta, kroz tobožnje "vraćanje dugova" na vlastitu štetu.
I za kraj kao kruna svega, Mesićev zadnji međudržavni posjet bit će upravo posjet Kosovu, izuzetno "značajnoj" zemlji, koju dosad službeno nije posjetio nijedan šef države osim predsjednika Albanije.
Srbijanske reakcije su očekivane, šteta za hrvatsko gospodarstvo i hrvatske državne interese također.
