Locirati, uhititi i u Remetinec transferirati!
Pred nešto više od dvije i pol godine, pišući o dojmovima koje sam stekao razgovarajući s nekim ljudima u Sloveniji, napisao sam i kako su Slovenci rekli da imaju dojam da Sanader samo na riječima žuri u EU, dok u stvanosti čini puno premalo i presporo, a da bi djelima pratio riječi.
Raskorak između Sanaderovih riječi i djela ocijenjivali su prevelikim, a pogotovo na planu borbe protiv korupcije, koju smatraju našom najvećom preprekom na putu prema EU.
Jasno im je da korupcije ima u svim zemljama i da je nigdje nije moguće iskorijeniti, ali gotovo nigdje nije prisutna u mjeri u kojoj postoji u Hrvatskoj.
U Hrvatskoj je korupcija postala stil života, a Slovenci kažu da to u EU jednostavno ne može proći.
Dodatnim problemom u borbi protiv korupcije i organiziranog kriminala Slovenci vide u posvemašnjoj korumpiranosti i neučinkovitosti hrvatskog pravosuđa.
Ali veliki opsjenar i spin doktor Ivo Sanader nam je te probleme s kojima se suočavalo hrvatsko društvo opisivao zapravo kao vis maior, Božju volju, upirući prstom na razne strane, kako mu je kada odgovaralo, označavajući krivcima za hrvatske nedaće i one koji jedva da su znali da Hrvatska uopće postoji.
Danas smo svjedoci da taj mlatimudan s pozicije predsjednika hrvatske Vlade nije otišao svojevoljno ni radi bolesti, već mu je to iz "bijelog svijeta" jednostavno naređeno.
Svjedoci smo i toga da ga se iz tog svijeta odriču i od njega distanciraju i oni koji su ga nazivali prijateljem, a on sam se radi tih prijateljstava i "prijateljstava" vidio na nekoj od visokih dužnosti u hijerarhiji EU.
Nije moglo proći nezapaženo da na čelo represivnog aparata postavlja potpunog diletanta, B. Rončevića, kojega je već i u to vrijeme sustizala "afera kamioni" (sutra ćemo Boga moliti da su bar bili samo kamioni), koji se npr. nije libio otkazati policijskom inspektoru samo zato što je ovoj radio svoj posao (kaznena prijava protiv Thompsona).
Nije mogla proći nezapaženo niti smjena energične V. Š. Ožbolt, koja je kao ministrica pravosuđa žustro krenula u reforme i raščišćavanje stanja u hrvatskom pravosuđu i dovođenje bezlične vojnikinje partije A. Lovrin, koja je u pravosuđu zaustavila sve procese reformi koje je pokrenula V. Š. Ožbolt.
Onda je došlo do ubojstva I. Pukanića, koje je imalo pečat organiziranog kriminala, pa je pod pritiskom domaće javnosti i evropske politike, Sanader, a to ubojstvo se i njemu "preblizu" dogodilo, bio prisiljen smijeniti i A. Lovrin i B. Rončevića, a za ravnatelja policije postaviti rasnog policajca V. Fabera, ali kojega žustro smjenjuje nakon njegovog svjedočenja pred saborskim povjerenstvom u "aferi kamioni".
Iako stidljivo u javnost prodiru brojne afere od korupcionaških, preko pranja novca, do gospodarskog kriminala, a putevi sve više vode prema našem doktoru, kojemu su usta bila puna EU i borbe protiv korupcije, a on je po svemu sudeći bio jedna od hidrinih glava tog "časnog" posla.
Branilo se M. Žužula, (ras)prodavalo PLIVU i INU itd. gradilo izvan projekta HAC "Čvor Vučevica" (za Dugobabe), dopuštalo Kalmeti da umjesto pristupne ceste za Zadar gradi pun profil AC, puštalo se upravama državnih poduzeća da rade što ih volja i pljačkaju koliko žele, puštalo se M. Bandića da Zagreb baci na koljena ...
A sad najednom i predsjednik Mesić traži da se istraži Sanaderova uloga u očito nezakonitom omogućavanju MOL-u upravljanje INA-om.
Šuška se pritom da su u sinergijskom djelovanju Sanader i Polančec samo na slučaju INA-e oštetili državu za oko 3 milijarde kuna.
Bravo predsjedniče, samo te pitam kako to da je Sanader bio tako dobar šest godina, a ti se sjetio da baš i nije bio tako dobar, al' par mjeseci nakon njegovog odlaska?
Al' i ti dobro znaš onu narodnu: "Bolje ikad, nego nikad!"
Zato plediram da se i u slučaju dr. Ive Snadera primijeni ona Šeksova krilatica "locirati, uhititi i (u Remetinec) transferirati"!
