Centri moći ili sam đavao?
Paralelni izborni stožer Milana Bandića ukotvljen na Kaptolu, bijesan je i razočaran (i) vlastitim neuspjehom usprkos silnoj podršci i korteširanju "moralne vertikale hrvatskog društva", jer se s prodikaonica, putem letaka, a kažu čak i za vrijeme ispovijedi, vjernike pozivalo da glasaju za Bandića.
Nekad je to bilo rečeno uvijeno da se treba glas dati katoličkom vjerniku, a ne agnostiku, jer u Hrvatskoj je 90 % katolika, a drugi puta i najotvorenije, poput mračnog "duhovnog obnovitelja", pozivalo vjernike da svoj glas daju Milanu Bandiću.
Izbori završiše i vidi užasa, favorit KC je poražen, a to nije moglo bez otuđenih centara moći, pa i samog vraga ...
Tako će nas naime glavni kaptolski propagandist Ivan Miklenić, glavni urednik crkvenog glasila "Glasa koncila", koji je bio najdirektnije upregnut u promociju Bandićeve kandidature u drugom izbornom krugu, podučiti da je Josipovićeva kandidatura bila podržana od ''određenih centara moći koji djeluju daleko od očiju javnosti, da ga je podržao dio umirovljenoga vojnog establišmenta, da je od početka nametnut javnosti kao jedini favorit, da je imao specijalni medijski tretman i podršku skrivenog establišmenta'' (sic!).
Relativizira g. Miklenić pobjedu Ive Josipovića i kroz svoju tvrdnju da su i "glavne stranke vladajuće koalicije, neizjašnjavajući se ni za jednog kandidata, ustvari po principu "tko šuti, taj se slaže" pružile podršku izabranom predsjedniku''.
Dakle po g. Mikleniću izbor Ive Josipovića nije većinska volja hrvatskog biračkog tijela, nego nekakvih samo njemu znanih centara, koji ne rade ništa drugo nego prkose Crkvi.
Ne, nije Crkvu zasmetalo "slikanje" Milana Bandića s jednim Tomislavom Merčepom, niti njegovo prihvaćanje podrške jednog Mladena Schwartza, niti to da se uz njega svrstalo sve ono što se u hrvatskoj može podvesti pod pripadnost neofašizmu, nije je zasmetala niti ona sila afera koje se vezuju za Bandićevo ime, što je sve odbijalo glasače da se usprkos pozivima iz KC i kao njeni pripadnici odluče za kandidata koji nije "uronjen" u kriminal.
Polazeći od presumpcije nevinosti, točnosti ili netočnosti u prozivkama Milana Bandića za kriminal neka kažu hrvatski sudovi, ali sve indicije govore da se radi o čovjeku s obilnim količinama putra na glavi, pa bezrezervna podršaka Crkve takvom čovjeku u najmanju ruku čudi.
Ipak, bez obzira na sve, Hrvatska je na demokratskim izborima izabrala svojeg predsjednika, tu bi činjenicu i Crkva trebala prihvatiti bez ikakvih rezervi ili relativiziranja Josipovićeve izborne pobjede.
Ali ne, oni to u svojem križarskom pohodu jednostavno ne mogu, pa i to govori o njima više od ičega, čak je i B. Obama čestitao Josipoviću prije nego su to učinili predsjednik HBK M. Srakić i kardinal J. Bozanić.
Đavolja posla, kažem vam ja!
Nekad je to bilo rečeno uvijeno da se treba glas dati katoličkom vjerniku, a ne agnostiku, jer u Hrvatskoj je 90 % katolika, a drugi puta i najotvorenije, poput mračnog "duhovnog obnovitelja", pozivalo vjernike da svoj glas daju Milanu Bandiću.
Izbori završiše i vidi užasa, favorit KC je poražen, a to nije moglo bez otuđenih centara moći, pa i samog vraga ...
Tako će nas naime glavni kaptolski propagandist Ivan Miklenić, glavni urednik crkvenog glasila "Glasa koncila", koji je bio najdirektnije upregnut u promociju Bandićeve kandidature u drugom izbornom krugu, podučiti da je Josipovićeva kandidatura bila podržana od ''određenih centara moći koji djeluju daleko od očiju javnosti, da ga je podržao dio umirovljenoga vojnog establišmenta, da je od početka nametnut javnosti kao jedini favorit, da je imao specijalni medijski tretman i podršku skrivenog establišmenta'' (sic!).
Relativizira g. Miklenić pobjedu Ive Josipovića i kroz svoju tvrdnju da su i "glavne stranke vladajuće koalicije, neizjašnjavajući se ni za jednog kandidata, ustvari po principu "tko šuti, taj se slaže" pružile podršku izabranom predsjedniku''.
Dakle po g. Mikleniću izbor Ive Josipovića nije većinska volja hrvatskog biračkog tijela, nego nekakvih samo njemu znanih centara, koji ne rade ništa drugo nego prkose Crkvi.
Ne, nije Crkvu zasmetalo "slikanje" Milana Bandića s jednim Tomislavom Merčepom, niti njegovo prihvaćanje podrške jednog Mladena Schwartza, niti to da se uz njega svrstalo sve ono što se u hrvatskoj može podvesti pod pripadnost neofašizmu, nije je zasmetala niti ona sila afera koje se vezuju za Bandićevo ime, što je sve odbijalo glasače da se usprkos pozivima iz KC i kao njeni pripadnici odluče za kandidata koji nije "uronjen" u kriminal.
Polazeći od presumpcije nevinosti, točnosti ili netočnosti u prozivkama Milana Bandića za kriminal neka kažu hrvatski sudovi, ali sve indicije govore da se radi o čovjeku s obilnim količinama putra na glavi, pa bezrezervna podršaka Crkve takvom čovjeku u najmanju ruku čudi.
Ipak, bez obzira na sve, Hrvatska je na demokratskim izborima izabrala svojeg predsjednika, tu bi činjenicu i Crkva trebala prihvatiti bez ikakvih rezervi ili relativiziranja Josipovićeve izborne pobjede.
Ali ne, oni to u svojem križarskom pohodu jednostavno ne mogu, pa i to govori o njima više od ičega, čak je i B. Obama čestitao Josipoviću prije nego su to učinili predsjednik HBK M. Srakić i kardinal J. Bozanić.
Đavolja posla, kažem vam ja!
