Je li to kraj "mladog lava" HSLS-a?
Postoje razvikani ljudi, ljudi sa zavidnom reputacijom, koja je to za vas sve do trenutka dok ih ne upoznate, a tada zaključite da se radi o ordinarnim o minusinteligentima, budaletinama ili barabama s kojima se ne biste željeli družiti.
Svojedobno sam još kao pripravnik, u firmi u kojoj sam radio, upoznao jednog doktora znanosti za kojeg sam, nakon što sam ga malo bolje upoznao, zaključio da je glup. Kad sam oprezno starijim kolegama rekao moj sud o spomenutom, rekli su mi da se ne trebam čuditi, jer je spomenuti i "služenja vojske (tada JNA) oslobođen radi mentalne zaostalosti".
Krasila ga je međutim stravična upornost, podsjećao me je na onu izreku o "fratrovom k***u", bio je poput psa krvosljednika. Pristajali ste na njegove zahtjeve ili ga podržali u njegovim tvrdnjama samo da ga se riješite, jer drugačije to niste mogli.
Jedan opet dugogodišnji kultni zagrebački direktor koji je kroz više od dva desetljeća bio smatran gotovo predloškom izuzetno uspješnog direktora, ostao mi je u sjećanju kao potpuni ignorant i neobrazovana baraba.
Malo sam se raspitao i došao do zaključka da je on, upravo takav, čovjek koji se nije miješao u svoj posao, odgovarao vrhuški tvrtke da je ona vodi bez uplitanja generalnog direktora, koji je uredno potpisivo ugovore, bilance i dokumente, a da gotovo i nije znao što oni sadrže.
Zanimljivo je da tim ljudima ni glasine koje se šire o njima, a gotovo uvijek zasnovane na činjenicama, ne nanose štetu, ne dovode do njihovog opoziva ili smjenjivanja, pa čak ni onda kad je vidljivo da prvenstveno radi svoje nesposobnosti silno štete tvrtkama koje "uspješno" vode, pa čak bivaju, ne svojom krivnjom, proglašavani "managerima godine".
Za punjenje "Remetinca"!
Pogledajte si danas silno eksploatirani slučaj predsjednika Uprave CO, "renomiranog stručnjaka zavidne reputacije", Hrvoja Vojkovića, naizgled zadivljujuća karijera uspješnog businessmana, ali bez ikakvog pokrića. Jedino pokriće mu je bila stranka, HSLS, kad ga je D. Budiša "gurao" do iznemoglosti, a kasnije to isto nastavila Đ. Adlešić.
Karijera kakva se samo zamisliti može, san nedosanjani najvećem broju ambicioznih mladih managera, a ustvari "empty nought" kad se dotičnog promotri izbliza.
Vojković je svoju uspješnu poslovnu karijeru započeo kao direktor Agencije za marketing "Rubikon" 1990. a na čelu agencije bio je do kraja 1996. (Jaka agencija, zapravo "lanac sreće" u kompi s Tuđmanovim unukom Dejanom Košutićem, s još jačim direktorom!)
Od rujna 1997. do veljače 2000. godine radi u odvjetničkom društvu Hanžeković - Radaković gdje je između ostalog i voditelj tima za due diligence projekte. Posebno se bavi područjem trgovačkog i građanskog prava a u okviru toga i pravom osiguranja. (U tri godine stječe se zavidna reputacija na području na kojem sposobnima treba koje desetljeće, sam će Hanžeković reći da mu je Vojković bio najmanje talentirani vježbenik)
U veljači 2000. godine imenovan je, kao čovjek bez potrebnih znanja i iskustva, predsjednikom Uprave Hrvatskog fonda za privatizaciju na čijem čelu ostaje do ožujka 2002. (Čovjek bi rekao da se gotovo i nije se miješao u svoj posao, ako je i znao što mu je posao).
Ministrom gospodarstva postaje u ožujku 2002., a na toj funkciji ostaje do srpnja iste godine.(Pitanje je ja li uopće znao gdje se nalazi i zašto je tamo).
Od srpnja 2003. pa sve do svog dolaska na čelo Croatia osiguranja bio je potpredsjednik Uprave tvrtke Profil International. Od 2004. do danas je i predsjednik nadzornih odbora tvrtki kćeri Croatia osiguranja i to Croatia Lloyda, Croatia zdravstvenog osiguranja, Croatia osiguranje d.d. Ljubuški, Croatia tehnički pregledi, Croatia Leasinga i Milenijum osiguranja, Beograd. U svojoj je karijeri bio i član Upravnog odbora Hrvatskog fonda za privatizaciju, zamjenik predsjednika Nadzornog odbora Profil trgovine te član nadzornih odbora Hrvatske poštanske banke i Hrvatske banke za obnovu i razvitak.
Do Hrvoja Vojkovića višegodišnji uspješni predsjednik Uprave CO bio je Marijan Ćurković, koji je kao nestranačka osoba bio nepodoban, pa je smijenjen a zamijenio ga je "mladi lav" HSLS-a.
Čovjek je jednostavno guran od strane HSLS-a, klijentelističke organizacije koja se uvijek trudila biti na vlasti ili uz vlast, koja je koristila "kvotu" za postavljanje svojih ljudi, ma kakvih stručnih, ljudskih i moralnih kvaliteta oni bili.
Njih se štiti i podržava bez obzira na nesavjesnost (trošenje enormnih sredstava kroz korištenje company kartica), obiteljsko nasilje (maltretiranje supruge i razvod), dvojbene poslovne poteze (poslovi s leasingom vozila, Audi Q7 ...) itd. ako bismo već dobronamjerno promatrali njegovo "traženje istine" kroz česte posjete Indiji i Tibetu i konačni pronalazak duševnog mira u prelasku na islam.
Priča se da je Vojković u tih šest godina svojeg šefovanja u CO zaposlio preko šest stotina svojih rođaka, prijatelja i znanaca, svojeg imama, pa i na vodećim radnim mjestima, afera je počela stizati aferu, a odlaskom Sanadera se pomalo i represivni aparat okuražio, pa je i našem heroju zaprijetio "Remetinec" ...
Nadam se da će se brojnim kolegama tamo uskoro pridružiti i Hrvoje Vojković, koji je u međuvremenu ni kriv ni dužan stekao naslov managera godine, a kad uvaženo društvo iz HUM CROMA nekom dodijeli taj naslov, znači da je taj već na pola puta prema "Remetincu" ili možda i nije, ali mu je tamo sigurno mjesto.
Svojedobno sam još kao pripravnik, u firmi u kojoj sam radio, upoznao jednog doktora znanosti za kojeg sam, nakon što sam ga malo bolje upoznao, zaključio da je glup. Kad sam oprezno starijim kolegama rekao moj sud o spomenutom, rekli su mi da se ne trebam čuditi, jer je spomenuti i "služenja vojske (tada JNA) oslobođen radi mentalne zaostalosti".
Krasila ga je međutim stravična upornost, podsjećao me je na onu izreku o "fratrovom k***u", bio je poput psa krvosljednika. Pristajali ste na njegove zahtjeve ili ga podržali u njegovim tvrdnjama samo da ga se riješite, jer drugačije to niste mogli.
Jedan opet dugogodišnji kultni zagrebački direktor koji je kroz više od dva desetljeća bio smatran gotovo predloškom izuzetno uspješnog direktora, ostao mi je u sjećanju kao potpuni ignorant i neobrazovana baraba.
Malo sam se raspitao i došao do zaključka da je on, upravo takav, čovjek koji se nije miješao u svoj posao, odgovarao vrhuški tvrtke da je ona vodi bez uplitanja generalnog direktora, koji je uredno potpisivo ugovore, bilance i dokumente, a da gotovo i nije znao što oni sadrže.
Zanimljivo je da tim ljudima ni glasine koje se šire o njima, a gotovo uvijek zasnovane na činjenicama, ne nanose štetu, ne dovode do njihovog opoziva ili smjenjivanja, pa čak ni onda kad je vidljivo da prvenstveno radi svoje nesposobnosti silno štete tvrtkama koje "uspješno" vode, pa čak bivaju, ne svojom krivnjom, proglašavani "managerima godine".
Za punjenje "Remetinca"!
Pogledajte si danas silno eksploatirani slučaj predsjednika Uprave CO, "renomiranog stručnjaka zavidne reputacije", Hrvoja Vojkovića, naizgled zadivljujuća karijera uspješnog businessmana, ali bez ikakvog pokrića. Jedino pokriće mu je bila stranka, HSLS, kad ga je D. Budiša "gurao" do iznemoglosti, a kasnije to isto nastavila Đ. Adlešić.
Karijera kakva se samo zamisliti može, san nedosanjani najvećem broju ambicioznih mladih managera, a ustvari "empty nought" kad se dotičnog promotri izbliza.
Vojković je svoju uspješnu poslovnu karijeru započeo kao direktor Agencije za marketing "Rubikon" 1990. a na čelu agencije bio je do kraja 1996. (Jaka agencija, zapravo "lanac sreće" u kompi s Tuđmanovim unukom Dejanom Košutićem, s još jačim direktorom!)
Od rujna 1997. do veljače 2000. godine radi u odvjetničkom društvu Hanžeković - Radaković gdje je između ostalog i voditelj tima za due diligence projekte. Posebno se bavi područjem trgovačkog i građanskog prava a u okviru toga i pravom osiguranja. (U tri godine stječe se zavidna reputacija na području na kojem sposobnima treba koje desetljeće, sam će Hanžeković reći da mu je Vojković bio najmanje talentirani vježbenik)
U veljači 2000. godine imenovan je, kao čovjek bez potrebnih znanja i iskustva, predsjednikom Uprave Hrvatskog fonda za privatizaciju na čijem čelu ostaje do ožujka 2002. (Čovjek bi rekao da se gotovo i nije se miješao u svoj posao, ako je i znao što mu je posao).
Ministrom gospodarstva postaje u ožujku 2002., a na toj funkciji ostaje do srpnja iste godine.(Pitanje je ja li uopće znao gdje se nalazi i zašto je tamo).
Od srpnja 2003. pa sve do svog dolaska na čelo Croatia osiguranja bio je potpredsjednik Uprave tvrtke Profil International. Od 2004. do danas je i predsjednik nadzornih odbora tvrtki kćeri Croatia osiguranja i to Croatia Lloyda, Croatia zdravstvenog osiguranja, Croatia osiguranje d.d. Ljubuški, Croatia tehnički pregledi, Croatia Leasinga i Milenijum osiguranja, Beograd. U svojoj je karijeri bio i član Upravnog odbora Hrvatskog fonda za privatizaciju, zamjenik predsjednika Nadzornog odbora Profil trgovine te član nadzornih odbora Hrvatske poštanske banke i Hrvatske banke za obnovu i razvitak.
Do Hrvoja Vojkovića višegodišnji uspješni predsjednik Uprave CO bio je Marijan Ćurković, koji je kao nestranačka osoba bio nepodoban, pa je smijenjen a zamijenio ga je "mladi lav" HSLS-a.
Čovjek je jednostavno guran od strane HSLS-a, klijentelističke organizacije koja se uvijek trudila biti na vlasti ili uz vlast, koja je koristila "kvotu" za postavljanje svojih ljudi, ma kakvih stručnih, ljudskih i moralnih kvaliteta oni bili.
Njih se štiti i podržava bez obzira na nesavjesnost (trošenje enormnih sredstava kroz korištenje company kartica), obiteljsko nasilje (maltretiranje supruge i razvod), dvojbene poslovne poteze (poslovi s leasingom vozila, Audi Q7 ...) itd. ako bismo već dobronamjerno promatrali njegovo "traženje istine" kroz česte posjete Indiji i Tibetu i konačni pronalazak duševnog mira u prelasku na islam.
Priča se da je Vojković u tih šest godina svojeg šefovanja u CO zaposlio preko šest stotina svojih rođaka, prijatelja i znanaca, svojeg imama, pa i na vodećim radnim mjestima, afera je počela stizati aferu, a odlaskom Sanadera se pomalo i represivni aparat okuražio, pa je i našem heroju zaprijetio "Remetinec" ...
Nadam se da će se brojnim kolegama tamo uskoro pridružiti i Hrvoje Vojković, koji je u međuvremenu ni kriv ni dužan stekao naslov managera godine, a kad uvaženo društvo iz HUM CROMA nekom dodijeli taj naslov, znači da je taj već na pola puta prema "Remetincu" ili možda i nije, ali mu je tamo sigurno mjesto.
