"Odabrao Antun Vrdoljak"
Kažu da je najćemernije razdoblje HRT bilo ono kad su tu kuću njeni vlastiti zaposlenici zvali "vrdovizija", bilo je to vrijeme prebrajanja krvnih zrnaca zaposlenika i bezobzirnih čistki "zdravog hrvatskog organizma" od nekakvih nepoćudnih i nepodobnih kreatura, uz istodobno promoviranje svega onog što dokazano "hrvatski diše".
Tada je u organizam"vrdovizije" upumpavana svježa provjereno hrvatska krv, a govor mržnje dosegao je nevjerojatne, naprosto zastrašujuće ratnohuškačke razmjere.
Ali kako to uvijek biva, ratu je došao kraj, a u miru se počinje propitivati što je tko radio u ratu i kako se ponašao, pa je došlo vrijeme da se neki ne sjećaju tih ratnih dana, a pogotovo ne sjećaju onoga što su tada radili, što govorili i kako se ponašali.
Neki su postali svega svjesni pa su se najiskrenije pokajali, drugi se prave nevješti "nisu oni odavde", a treći prikriveno nastavili po starom, jer drugačije i ne znaju ...
Jedan od takvih primjera je Blago Markota, smijenilo ga s mjesta ravnatelja HTV, ali on prema informacijama iz kuće ne odustaje od zahtjeva da se emisije na srpskom prevode na hrvatski i titluju.
Na stranu to što to košta ne male novce, ali to je potpuno besmisleno, jer je razlika između hrvatskog i srpskog jezika kao otprilike ona između njemačkog i austrijskog njemačkog ili francuskog i belgijskog francukog ili portugalskog i brazilskog portugalskog ...
Jednostavno si ne mogu zamisliti da televizijske kuće u Njemačkoj traže da se na njemački prevode i titluju austrijske emisije i filmovi.
Sjetimo se one paranoje kad se svim silama pokušavalo dokazivati kako hrvatski i srpski nisu jedan jezik, pa se izdavali i kojekakvi "razlikovni rječnici", koja se na sreću stišala, ne radi dokazivanja da se radi o inačicama istog jezika, nego radi besmisla razdvajanja ionako razdvojenih naroda i ljudi s jedne strane, uz zagovor suživota s druge strane.
Zanimljivo je da na komercijalnim televizijma nema takvih zahtjeva, već su ti rezervirani samo za "katedralu hrvatskog duha", izniklu na zasadama nekadašnje "vrdovizije" među kadrovima koje je "odabrao Antun Vrdoljak".
Tada je u organizam"vrdovizije" upumpavana svježa provjereno hrvatska krv, a govor mržnje dosegao je nevjerojatne, naprosto zastrašujuće ratnohuškačke razmjere.
Ali kako to uvijek biva, ratu je došao kraj, a u miru se počinje propitivati što je tko radio u ratu i kako se ponašao, pa je došlo vrijeme da se neki ne sjećaju tih ratnih dana, a pogotovo ne sjećaju onoga što su tada radili, što govorili i kako se ponašali.
Neki su postali svega svjesni pa su se najiskrenije pokajali, drugi se prave nevješti "nisu oni odavde", a treći prikriveno nastavili po starom, jer drugačije i ne znaju ...
Jedan od takvih primjera je Blago Markota, smijenilo ga s mjesta ravnatelja HTV, ali on prema informacijama iz kuće ne odustaje od zahtjeva da se emisije na srpskom prevode na hrvatski i titluju.
Na stranu to što to košta ne male novce, ali to je potpuno besmisleno, jer je razlika između hrvatskog i srpskog jezika kao otprilike ona između njemačkog i austrijskog njemačkog ili francuskog i belgijskog francukog ili portugalskog i brazilskog portugalskog ...
Jednostavno si ne mogu zamisliti da televizijske kuće u Njemačkoj traže da se na njemački prevode i titluju austrijske emisije i filmovi.
Sjetimo se one paranoje kad se svim silama pokušavalo dokazivati kako hrvatski i srpski nisu jedan jezik, pa se izdavali i kojekakvi "razlikovni rječnici", koja se na sreću stišala, ne radi dokazivanja da se radi o inačicama istog jezika, nego radi besmisla razdvajanja ionako razdvojenih naroda i ljudi s jedne strane, uz zagovor suživota s druge strane.
Zanimljivo je da na komercijalnim televizijma nema takvih zahtjeva, već su ti rezervirani samo za "katedralu hrvatskog duha", izniklu na zasadama nekadašnje "vrdovizije" među kadrovima koje je "odabrao Antun Vrdoljak".
