Zašto i dalje ne vjerujem Jadranki Kosor?
Postizanje sporazuma o arbitraži sa Slovenijom, sporazuma koji u biti ne znači ništa, jer se njime ne riješava niti jedno otvoreno pitanje između Hrvatske i Slovenije, značilo je promociju Jadranke Kosor kao vrsnog majstora, genija pače, na diplomatskom planu.
Ona je eto riješila nešto što "dragi Ivo" nije uspijevao 6 godina.
Tipično za nju; pronalaženje rješenja kojima se ne riješava ništa.
"Prazna ničla" rekli bi Slovenci.
Ali Jadranka postaje nacionalna heroina, bez pokrića naravno.
Otvaranje istraga u nizu korupcionških afera u koje su do grla umočeni vrhovi vlasti pripisuju se kao zasluge aktualne premijerke i još pojačavaju dojam o njenoj sposobnosti i odlučnosti u borbi protiv korupcije.
Samo ta "odlučnost" ima i naličje jer faktički ne dotiče istaknute "igrače" kao što su Kalmeta ili "barba Luka", a kadrovska rješenja i u HEP-u i u HAC-u, ako nisu gora od prethodnih, bolja sigurno nisu, pa niti ne garantiraju da će se u tim javnim poduzećima raditi na suzbijanju kriminala i korupcije.
Treba li napomenuti da dosad HŽ nije niti okrznut, a u njemu afera sustiže aferu.
Gube se i ljudski životi, pa ništa, Kalmeta je jači.
Najnoviji obračun s "dragim Ivom", nakon njegovog očajničkog pokušaja da se održi, pa i vrati u politiku na velika vrata, je nova cigla u zgradi divinizacije Jadranke Kosor, jer eto ona se beskompromisno obračunala sa svojim dugogodišnjim mentorom pod čijim je skutima godinama "štancala" branitelje, kao glasački stroj HDZ-a, veličala DR kao da nepotrebni lokalni ratić niskog intenziteta može prerasti u nešto značajno i veličanstveno, a istodobno prljavim igrama radila na obespravljivanju hrvatskog radništva u interesu krupnog kapitala.
Ipak pogledajmo naličje tog beskompromisnog obračuna s "dragim prijateljem", koji je uslijedio tek onda kad se ona osjetila ugroženom, a ne radi toga što je postalo očito da prebrojni putovi korupcionaških slučajeva vode upravo prema njemu.
Ne znam kako vi, ali ja jednostavno ne vjerujem da ona ništa ni o čemu nije znala, jer je gotovo desetljeće provela u neposrednoj Sanaderovoj blizini.
Ona možda nije bila suigrač u punom smislu riječi, ali je ljestve zdušno pridržavala sve vrijeme.
Dobro, Sanadera se otresla, ali su Sanaderovi ljudi ostali netaknuti i na broju, dapače svi iskazujući veliku podršku Jadranki Kosor, jer nisu oni pokušavali izvršitti nikakav unutarstranački, a kamo li kakav drugi udar, jednako kao što to nije bilo na umu ni samom Sanaderu.
Samo dobrobit stranke i države!
Jel' da, barba Luka?
Pa onda ulazak u 2010. s prenapuhanim proračunom, ostavljajući za savjetnika za gospodarska pitanja onog Lovrinčevića koji je savjetovao i Sanadera, sa znanim rezultatima, dovodeći mu kao "pojačanje" B. Škegru, grobara hrvatske industrije.
Onaj predsjednik hrvatske Vlade, koji zaista teži gospodarskom oporavku zemlje, držao bi bar na puškomet daleko i Lovrinčevića i Škegru, jer su se dokazali ne kao nesposobni, već kao štetni i za interese hrvatske države i hrvatskog naroda.
Zdrava politika bila bi ne uvažavati takve mlatimudane, već se okrenuti nespornom znalcu, a to je guverner HNB, Rohatinski, pa uz njegovu pomoć kroz usklađivanje fiskalne politike s monetarnom, tražiti izlaz iz krize.
Škegronomikom, koju je Jadranka odabrala to, bojim se, neće ići.
Jedino što priznajem Jadranki Kosor je taj njen silni instinkt samnoodržanja, koji je čini pobjednicom, ali samo u njenom vlastitom interesu, ne u interesu RH.
Ne, ja i dalje ne vjerujem Jadranki Kosor.
Ona je eto riješila nešto što "dragi Ivo" nije uspijevao 6 godina.
Tipično za nju; pronalaženje rješenja kojima se ne riješava ništa.
"Prazna ničla" rekli bi Slovenci.
Ali Jadranka postaje nacionalna heroina, bez pokrića naravno.
Otvaranje istraga u nizu korupcionških afera u koje su do grla umočeni vrhovi vlasti pripisuju se kao zasluge aktualne premijerke i još pojačavaju dojam o njenoj sposobnosti i odlučnosti u borbi protiv korupcije.
Samo ta "odlučnost" ima i naličje jer faktički ne dotiče istaknute "igrače" kao što su Kalmeta ili "barba Luka", a kadrovska rješenja i u HEP-u i u HAC-u, ako nisu gora od prethodnih, bolja sigurno nisu, pa niti ne garantiraju da će se u tim javnim poduzećima raditi na suzbijanju kriminala i korupcije.
Treba li napomenuti da dosad HŽ nije niti okrznut, a u njemu afera sustiže aferu.
Gube se i ljudski životi, pa ništa, Kalmeta je jači.
Najnoviji obračun s "dragim Ivom", nakon njegovog očajničkog pokušaja da se održi, pa i vrati u politiku na velika vrata, je nova cigla u zgradi divinizacije Jadranke Kosor, jer eto ona se beskompromisno obračunala sa svojim dugogodišnjim mentorom pod čijim je skutima godinama "štancala" branitelje, kao glasački stroj HDZ-a, veličala DR kao da nepotrebni lokalni ratić niskog intenziteta može prerasti u nešto značajno i veličanstveno, a istodobno prljavim igrama radila na obespravljivanju hrvatskog radništva u interesu krupnog kapitala.
Ipak pogledajmo naličje tog beskompromisnog obračuna s "dragim prijateljem", koji je uslijedio tek onda kad se ona osjetila ugroženom, a ne radi toga što je postalo očito da prebrojni putovi korupcionaških slučajeva vode upravo prema njemu.
Ne znam kako vi, ali ja jednostavno ne vjerujem da ona ništa ni o čemu nije znala, jer je gotovo desetljeće provela u neposrednoj Sanaderovoj blizini.
Ona možda nije bila suigrač u punom smislu riječi, ali je ljestve zdušno pridržavala sve vrijeme.
Dobro, Sanadera se otresla, ali su Sanaderovi ljudi ostali netaknuti i na broju, dapače svi iskazujući veliku podršku Jadranki Kosor, jer nisu oni pokušavali izvršitti nikakav unutarstranački, a kamo li kakav drugi udar, jednako kao što to nije bilo na umu ni samom Sanaderu.
Samo dobrobit stranke i države!
Jel' da, barba Luka?
Pa onda ulazak u 2010. s prenapuhanim proračunom, ostavljajući za savjetnika za gospodarska pitanja onog Lovrinčevića koji je savjetovao i Sanadera, sa znanim rezultatima, dovodeći mu kao "pojačanje" B. Škegru, grobara hrvatske industrije.
Onaj predsjednik hrvatske Vlade, koji zaista teži gospodarskom oporavku zemlje, držao bi bar na puškomet daleko i Lovrinčevića i Škegru, jer su se dokazali ne kao nesposobni, već kao štetni i za interese hrvatske države i hrvatskog naroda.
Zdrava politika bila bi ne uvažavati takve mlatimudane, već se okrenuti nespornom znalcu, a to je guverner HNB, Rohatinski, pa uz njegovu pomoć kroz usklađivanje fiskalne politike s monetarnom, tražiti izlaz iz krize.
Škegronomikom, koju je Jadranka odabrala to, bojim se, neće ići.
Jedino što priznajem Jadranki Kosor je taj njen silni instinkt samnoodržanja, koji je čini pobjednicom, ali samo u njenom vlastitom interesu, ne u interesu RH.
Ne, ja i dalje ne vjerujem Jadranki Kosor.
