Što želi Hrvatsko udruženje skorojevića?
Što nudi, a što predlaže?
Podalje od očiju javnosti je 05. 03. 2010. HUP (Hrvatsko udruženje skorojevića), leglo najcrnjeg izrabljivačkog liberalnog kapitalizma, tobože potaknut neprovođenjem antirecesijskih mjera ili kontraproduktivnošću nekih od njih, podastro premijerki svoje zahtjeve, ispunjenje kojih bi kao trebalo pridonijeti poboljšanju borbe protiv recesije.
Dakle ukratko, hrvatski skorojevići predlažu da se PDV vrati na 22 posto, da se ukine krizni porez, da se smanje doprinosi i parafiskalni nameti, da se proda državna imovina (zemljišta, nekretnine i poduzeća) i da se promijeni radno zakonodavstvo.
Znalci kažu da se zahtjevi HUP-a gotovo u potpunosti podudaraju s prijedlozima antirecesijskih mjera koje predlaže SDP, pogotovo kad je u pitanju rezanje javne potrošnje.
Sa zahtjevima o rezanju troškova javnog sektora, smanjenju stope PDV-a, ukidanju harača, smanjenjem doprinosa i parafiskalnih nameta ... što bi vodilo povećanju potrošnje a time i boljem punjenju proračuna, nije se teško složiti, ali prijedlog o rasprodaji državne imovine i promjena radnog zakonodavstva zvoni na uzbunu.
Zašto?
Pa zato jer jedini koji u Hrvatskoj imaju novca su hrvatski skorojevići, za najveći broj kojih se ni do dana današnjeg ne zna na koji način su stekli početni kapital, znači da bi jedino oni mogli pokupovati vrijednu državnu imovinu uz recesijom uzrokovane diskontne cijene, znači budzašto. Na kraju bi državi ostalo ono što nitko neće, jer ne donosi prihod, niti nekakvu izglednu zaradu koja bi se mogla ostvariti preprodajom.
A sintagma "promjena radnog zakonodavstva", kad dolazi od tog soja, uvijek znači rezanje, a nerijetko i ukidanje nekih radničkih prava, pokušava se izbaciti odredba o najnižoj plaći, jer će nju kolektivnim ugovorom s radnicima dogovoriti poslodavci, po principu "zašto da ja mjesečno plaćam radnika 2.000 kn neto, kad ima onih koji bi taj posao radili i za 1.000 kn". To hrvatski skorojevići podrazumijevaju pod pojmom "konkurencija radne snage".
Oni se zaista ne pitaju može li taj radnik živeti s tih tisuću kn ili ne može ili bi možda za preživljavanje trebao raditi 24 sata na dan.
Ali zato s druge strane licemjerno zdvajaju nad padom kupovne moći i životnog standarda stanovništva.
Dok se oni bezočno bogate na račun tih obespravljenih slojeva hrvatskog društva.
Zdvajaju oni licemjerno i nad naraslim brojem nezaposlenih, kao da je netko drugi, a ne upravo oni, otpuštao te radnike.
Dakle Hrvatska udruga skorojevića želi da im se omogući još veće i brže bogaćenje na račun države i obespravljenog radništva.
Oni ne nude doslovno ništa, nema jednog jedinog segmenta u kojem bi oni "podmetnuti leđa" ili se odrekli nečega, čak ni kad je u pitanju pomoć u zaustavljanju nezaposlenosti.
Istinaibog vidjeli smo da predlažu neke neke razumne i prihvatljive antirecesijske mjere, pa im to treba i prihvatiti i koristiti u borbi protiv recesije, ali ni na koji način im ne dopustiti da se dodatno bogate na račun države i radništva.
Podalje od očiju javnosti je 05. 03. 2010. HUP (Hrvatsko udruženje skorojevića), leglo najcrnjeg izrabljivačkog liberalnog kapitalizma, tobože potaknut neprovođenjem antirecesijskih mjera ili kontraproduktivnošću nekih od njih, podastro premijerki svoje zahtjeve, ispunjenje kojih bi kao trebalo pridonijeti poboljšanju borbe protiv recesije.
Dakle ukratko, hrvatski skorojevići predlažu da se PDV vrati na 22 posto, da se ukine krizni porez, da se smanje doprinosi i parafiskalni nameti, da se proda državna imovina (zemljišta, nekretnine i poduzeća) i da se promijeni radno zakonodavstvo.
Znalci kažu da se zahtjevi HUP-a gotovo u potpunosti podudaraju s prijedlozima antirecesijskih mjera koje predlaže SDP, pogotovo kad je u pitanju rezanje javne potrošnje.
Sa zahtjevima o rezanju troškova javnog sektora, smanjenju stope PDV-a, ukidanju harača, smanjenjem doprinosa i parafiskalnih nameta ... što bi vodilo povećanju potrošnje a time i boljem punjenju proračuna, nije se teško složiti, ali prijedlog o rasprodaji državne imovine i promjena radnog zakonodavstva zvoni na uzbunu.
Zašto?
Pa zato jer jedini koji u Hrvatskoj imaju novca su hrvatski skorojevići, za najveći broj kojih se ni do dana današnjeg ne zna na koji način su stekli početni kapital, znači da bi jedino oni mogli pokupovati vrijednu državnu imovinu uz recesijom uzrokovane diskontne cijene, znači budzašto. Na kraju bi državi ostalo ono što nitko neće, jer ne donosi prihod, niti nekakvu izglednu zaradu koja bi se mogla ostvariti preprodajom.
A sintagma "promjena radnog zakonodavstva", kad dolazi od tog soja, uvijek znači rezanje, a nerijetko i ukidanje nekih radničkih prava, pokušava se izbaciti odredba o najnižoj plaći, jer će nju kolektivnim ugovorom s radnicima dogovoriti poslodavci, po principu "zašto da ja mjesečno plaćam radnika 2.000 kn neto, kad ima onih koji bi taj posao radili i za 1.000 kn". To hrvatski skorojevići podrazumijevaju pod pojmom "konkurencija radne snage".
Oni se zaista ne pitaju može li taj radnik živeti s tih tisuću kn ili ne može ili bi možda za preživljavanje trebao raditi 24 sata na dan.
Ali zato s druge strane licemjerno zdvajaju nad padom kupovne moći i životnog standarda stanovništva.
Dok se oni bezočno bogate na račun tih obespravljenih slojeva hrvatskog društva.
Zdvajaju oni licemjerno i nad naraslim brojem nezaposlenih, kao da je netko drugi, a ne upravo oni, otpuštao te radnike.
Dakle Hrvatska udruga skorojevića želi da im se omogući još veće i brže bogaćenje na račun države i obespravljenog radništva.
Oni ne nude doslovno ništa, nema jednog jedinog segmenta u kojem bi oni "podmetnuti leđa" ili se odrekli nečega, čak ni kad je u pitanju pomoć u zaustavljanju nezaposlenosti.
Istinaibog vidjeli smo da predlažu neke neke razumne i prihvatljive antirecesijske mjere, pa im to treba i prihvatiti i koristiti u borbi protiv recesije, ali ni na koji način im ne dopustiti da se dodatno bogate na račun države i radništva.
