Program ili ipak samo kupovanje vremena
Da je gospodarska kriza koja potresa hrvatsko društvo samo posljedica svjetske recesije, onda bi je se i riješavalo kopirajući svjetska iskustva.
Ali ona to nije, ona je, iako dijelom i plod svjetske recesije, ipak više posljedica Tuđmanove opće "genijalnosti" i ekonomskog "genija" Borislava Škegre.
Borislav Škegro je otac deindustrijalizacije Hrvatske, koju je mogao tako uspješno i sveobuhvatno provesti jedino zahvaljujući neupitnoj i bespogovornoj podršci Franje Tuđmana, iako Škegrinu "genijalnost" nije razaznavao nijedan hrvatski ekonomista od imena.
Gospodarska kriza se u RH od strane izvršne vlasti negirala, a onda priznavala minorizirajući njen utjecaj na hrvatsko gospodarstvo, jer recesija će nas tek marginalno očesati.
A onda najednom priznanje: "U banani smo!"
Glavni iluzionist bježi s kormila Vlade, ostavljajući vrući krumpir krize, koja je zahvatila sve segmente hrvatskog društva u rukama osobe koja je principom negativne selekcije kadrova dosegnula sam plafon svoje nesposobnosti, aktualne premijerke Jadranke Kosor.
Njoj naravno na kraj pameti nije bilo najuriti Sanaderovog glavnog ekonomskog savjetnika, potpuno nesposobnog Ž. Lovrinčevića, već pojačava savjetnički tim spomenutim grobarom hrvatske industrije B. Škegrom i Ž. Perićem izvaljenim iz istog inkubatora u kojem su se izvalili i Ž. Ćović glavni egzekutor PLIVE i "spasitelj" PODRAVKE od "neprijateljskog preuzimanja" kroz pokušaj "prijateljskog preuzimanja", D. Marinac. Njima je pridružena Sandra Švaljek, ravnateljica Ekonomskog instituta, iz kojega je i dosad dolazilo za Hrvatsku puno "korisnih" prijedloga, a otuda potiču i Ž. Lovrinčevižć i B. Škegro.
Taj dream team u kojemu "tri mušketira" pjevaju zaista unisono, dok Švaljekica izražava stanovite rezerve, izradio je "Program gospodarskog oporavka" koji je urbi et orbi obzanila premijerka.
Progarm je od HDZ-ovih apologeta obasipan pozitivnim ocjenama u superlativu, umjereniji iz vladajuće koalicije prihvaćaju ga s velikom rezervom, a opozicija mu odriče svaku vrijednost.
Ekonomski analitičar D. Novotny kaže otvoreno, da bi studenta, koji bi mu takav program prezentirao kao seminarski rad, odmah rušio na ispitu.
Pa što to tako ne valja u tom Programu?
Prvo i najgore što je Program zasnovan na voluntarističkom principu, bez sveobuhvatnih analiza sadašnjeg stanja, a onda i bez potke koja bi upućivala na suzbijanja samih korijena nekim pojavama.
Što npr. znači kresanje braniteljskih mirovina, koje su, što se vlade tiče, problem tek radi svoje visine, ako se ne uzme u obzir kresanje samih prava kao takvih, odnosno kresanje broja korisnika takvih prava.
Drugo, recimo, teritorijalna podjela države priča je za sebe, analize vjerojatno nisu napravljene, takve analize se ne mogu napraviti preko noći, ali Hrvatska je imala izuzetno funkcionalnu i dobru teritorijalnu organizaciju prije nego ju je Tuđman iz "mraka" izveo u jarku svjetlost. Zato bi trebalo teritorijalnu organizaciju države napraviti prema povijesnom predlošku, paralelno raditi analizu i po njenom dovršetku uspostaviti novu organizaciju ili možda samo provesti određene promjene i poboljšanja.
Treće, u Programu su pobrojane nekakve aktivnosti i date natuknice što bi trebalo uraditi, ali se ne kaže ni kada ni kako.
Nema nositelja pojedinih aktivnosti, nema rokova u kojima bi što iz Programa trebalo izvršiti i kojim mjerama (propisi, uredbe, zakoni), bez čega je
Program samo mrtvo slovo na papiru.
A da i nije tako, bojim se da od onoga što zamisli Škegro a provede Jadranka Kosor, hrvatski narod i država ne mogu imati koristi.
Bar dosad nisu imali.
Ali ona to nije, ona je, iako dijelom i plod svjetske recesije, ipak više posljedica Tuđmanove opće "genijalnosti" i ekonomskog "genija" Borislava Škegre.
Borislav Škegro je otac deindustrijalizacije Hrvatske, koju je mogao tako uspješno i sveobuhvatno provesti jedino zahvaljujući neupitnoj i bespogovornoj podršci Franje Tuđmana, iako Škegrinu "genijalnost" nije razaznavao nijedan hrvatski ekonomista od imena.
Gospodarska kriza se u RH od strane izvršne vlasti negirala, a onda priznavala minorizirajući njen utjecaj na hrvatsko gospodarstvo, jer recesija će nas tek marginalno očesati.
A onda najednom priznanje: "U banani smo!"
Glavni iluzionist bježi s kormila Vlade, ostavljajući vrući krumpir krize, koja je zahvatila sve segmente hrvatskog društva u rukama osobe koja je principom negativne selekcije kadrova dosegnula sam plafon svoje nesposobnosti, aktualne premijerke Jadranke Kosor.
Njoj naravno na kraj pameti nije bilo najuriti Sanaderovog glavnog ekonomskog savjetnika, potpuno nesposobnog Ž. Lovrinčevića, već pojačava savjetnički tim spomenutim grobarom hrvatske industrije B. Škegrom i Ž. Perićem izvaljenim iz istog inkubatora u kojem su se izvalili i Ž. Ćović glavni egzekutor PLIVE i "spasitelj" PODRAVKE od "neprijateljskog preuzimanja" kroz pokušaj "prijateljskog preuzimanja", D. Marinac. Njima je pridružena Sandra Švaljek, ravnateljica Ekonomskog instituta, iz kojega je i dosad dolazilo za Hrvatsku puno "korisnih" prijedloga, a otuda potiču i Ž. Lovrinčevižć i B. Škegro.
Taj dream team u kojemu "tri mušketira" pjevaju zaista unisono, dok Švaljekica izražava stanovite rezerve, izradio je "Program gospodarskog oporavka" koji je urbi et orbi obzanila premijerka.
Progarm je od HDZ-ovih apologeta obasipan pozitivnim ocjenama u superlativu, umjereniji iz vladajuće koalicije prihvaćaju ga s velikom rezervom, a opozicija mu odriče svaku vrijednost.
Ekonomski analitičar D. Novotny kaže otvoreno, da bi studenta, koji bi mu takav program prezentirao kao seminarski rad, odmah rušio na ispitu.
Pa što to tako ne valja u tom Programu?
Prvo i najgore što je Program zasnovan na voluntarističkom principu, bez sveobuhvatnih analiza sadašnjeg stanja, a onda i bez potke koja bi upućivala na suzbijanja samih korijena nekim pojavama.
Što npr. znači kresanje braniteljskih mirovina, koje su, što se vlade tiče, problem tek radi svoje visine, ako se ne uzme u obzir kresanje samih prava kao takvih, odnosno kresanje broja korisnika takvih prava.
Drugo, recimo, teritorijalna podjela države priča je za sebe, analize vjerojatno nisu napravljene, takve analize se ne mogu napraviti preko noći, ali Hrvatska je imala izuzetno funkcionalnu i dobru teritorijalnu organizaciju prije nego ju je Tuđman iz "mraka" izveo u jarku svjetlost. Zato bi trebalo teritorijalnu organizaciju države napraviti prema povijesnom predlošku, paralelno raditi analizu i po njenom dovršetku uspostaviti novu organizaciju ili možda samo provesti određene promjene i poboljšanja.
Treće, u Programu su pobrojane nekakve aktivnosti i date natuknice što bi trebalo uraditi, ali se ne kaže ni kada ni kako.
Nema nositelja pojedinih aktivnosti, nema rokova u kojima bi što iz Programa trebalo izvršiti i kojim mjerama (propisi, uredbe, zakoni), bez čega je
Program samo mrtvo slovo na papiru.
A da i nije tako, bojim se da od onoga što zamisli Škegro a provede Jadranka Kosor, hrvatski narod i država ne mogu imati koristi.
Bar dosad nisu imali.
