Nemo propheta in patria sua
Jedan dugogodišnji forumaš, koji prati moje pisanje na političke teme još tamo od pokretanja Politika.neta, napisao mi je povodom obznanjivanja Programa gospodarskog oporavka, koji nije ništa drugo nego priznanje svih zala koja je HDZ-ova vlast donijela hrvatskom narodu i državi, apostrofirajući pritom posebno nepodnošljivi teret koje Hrvatskoj kroz ostvarivanje prava i privilegije predstavljaju branitelji:
"Kao sto vidimo, opet si ispao prorok. To sto danas cujemo u vezi laznih branitelja i kakav ce postati problem za RH, ti si vec prije mnogo godina predvidjao.
Reci mi, jel ti to na neki nacin daje satisfakciju, da taj olos koji te je napadao po forumima mora uvidjeti da je imao pogresan pogled na stvari?"
Odgovorio sam mu ovako:
"Pa dobro, čovjek osjeti neko unutrašnje zadovoljstvo, koje nije potpuno zato jer su potezi koje povlači kretenska vlast iznuđeni, nisu plod uvjerenja i saznanja da se godinama radilo pogrešno.
Ja sam bio i protiv samoga naziva branitelj."
Da, radi mojeg pisanja i stavova koje sam zastupao napadan sam od ustaša, hrvatskih fašista i klerofašista, pa pod njihovim pritiscima i baniran na Forum.hr i Index.hr (doduše, na Indexu normalno i nesmetano pišem samo pod drugim nickom).
Prijetnjama koje su mi upućivane ni broja ne znam, a onda se mic-po-mic svaka od mojih tvrdnji obistinjavala, najprije stidljivo, a potom sve hrabrije javljali su se i sami protagonisti i očevici određenih događanja, potvrđujući moje navode.
Nikad nisam pisao napamet, niti sam pisao tako da sam opisivao stvari onakvima kakvima sam ih ja zamišljao, a proglašene istine opet nikad prihvaćao nisam.
Nikad nisam događaje izvlačio iz konteksta vremena u kojemu su se događali i pokušavao ih projicirati u vrijeme sadašnje.
Uvijek sam zastupao princip čišćenja ispred vlastitog praga, jer samo taj princip jamči vjerodostojnost u nastupu prema drugima.
I kad komentiram tuđe teme i upise, polemiziram sa stavovima autora, osim u slučaju kad odgovaram na otvorene ad hominem nasrtaje na moju ličnost.
Moje pisanje je najmanje proročko, ja sam samo uvažavao činjenice i istinu iz kojih su se rađali moji stavovi kao princip i podloga mojeg pisanja.
Zato bih volio da konačno u hrvatskom društvu prevlada razum, da se u RH počnu uvažavati samo činjenice i istina, a stvari počnu nazivati pravim imenima, pa kad se to dogodi, moje pisanje više neće biti proročko.
