Valjda on to najbolje zna?
Pišući dosad o živom zlu i zatiratelju hrvatske industrije, Borislavu Škegri, napisao sam neprijepornu činjenicu da njegovo poimanje gospodarske politike, 1993.-2000., nije podržao niti jedan hrvatski ekonomist od imena, a ipak je bio suveren jer je imao Tuđmanovu bezrezervne podršku, a Tuđman je na području ekonomije bio izuzetno "jak", kao i na drugim područjima uostalom.
Sve su to za njega bila bespuća po kojima je besciljno tumarao, što je omogućavalo živopisnim likovima poput Škegre, Šuška, Canjuge, Pašalića ... da prigrabe silnu moć, koju su uglavnom zloupotrebljavali.
Borislav Škegro je glavni mozak gospodarstva koje svih ovih godina imamo, a time i svega onoga što danas u RH imamo:
Zahvaljujući ekonomskom geniju B. Škegre, mi danas gotovo više i nemamo industrije.
Zahvaljujući ekonomskom geniju B. Škegre mi danas imamo brojne trgovinske lance, uglavnom strane.
Zahvaljujući ekonomskom geniju B. Škegre sve smo rasprodali i "privatizirali". I dok svi, oni od imena i oni bezimeni, znaju da je pretvorba vlasništva i privatizacija imala sve elemente pljačke, ekonomski genije B. Škegre raspoznaje je kao nešto "što nas je spasilo".
Zahvaljujući ekonomskom geniju B. Škegre imamo precijenjenu kunu, koja gotovo onemogućuje izvoz hrvatskih roba, a na domaćem tržištu čini uvozne robe jeftinijima od domaćih.
Zahvaljujući ekonomskom geniju B. Škegre imamo sve ovo zlo koje nas je danas snašlo u vidu gospodarske krize, a ja bih rekao i društvene krize uopće.
I danas taj i takav ekonomski genije nam nudi svoju ruku koja će nas izvesti iz krize za koju će sam reći (u svojem intervjuu radiju 101) da je počela još 1996., dakle u vrijeme njegove najveće moći.
Čovjek lijepo kaže, a da okom ne trepne:
“Čim je prošao rat, opustili smo se, mislili smo da se preko noći može stvoriti med i mijeko, obećavali smo ad hoc rješenja. Potkraj 90-ih počeo je populizam u kojem su se vlast i oporba natjecali u tome tko će obećati veća prava braniteljima, umirovljenicima...”.
Tko je to mislio, Borislave, tko je tako odlučivao? Oni na čijim se leđima danas prelama svekolika društvena kriza, oni koji radi toga rapidno siromaše ... Ili možda ekonomski genij, tada svemoćnog, B. Škegre?
Tada ekonomski genij B. Škegre nije raspoznavao gospodarsku moć zemlje, čiju je ekonomsku politiku vodio, ne obazirući se na glasne primjedbe onih koji nisu bili tako genijalni, ali su ponešto o ekonomiji znali, da to državu urušava, ne samo gospodarski, nego je rastače na svim razinama.
Ja bih rekao da je između ostalog i ekonomski genij B. Škegre kriv što danas Zagrebačkog sveučilišta nema više ni među prvih 500 svjetskih sveučilišta, ali je zato tamo Ljubljanska univerza koje nikad prije tamo nije bilo.
Znam, znam, reći ćete da Škegro nije bio sam, ni Tuđman nije bio sam, samo što je sve odluke donosio sam, ne uvažavajući primjedbe bez obzira na to kakve su bile i s koje strane dolazile.
Tako je i Škegro, zahvaljujući svojoj moći koja je proizlazila iz Tuđmanove svemoći, odluke donosio sam na krilima svojeg ekonomskog genija.
Pod budnim Škegrinim okom donošeni su i po RH izuzetno štetni zakoni, uredbe i odluke, kao recimo ona da se meso u dubokom zamrzavanju može držati do 12 mjeseci, dok je u EU, sigurno ne slučajno, zakonom određeno da meso moze biti duboko smrznuto najviše 6 mjeseci.
Tako je ekonomski genij B. Škegre omogućio, ne više trgovcima, nego mafijašima, da uvezu meso koje ne da nije skuplje od domaćeg, vec je i kud i kamo jeftinije, ta radi se o robi koja bi se inače bacila i pretvorila u stočnu hranu.
Tako se kupnjom mesa sa smetlišta uništavalo domaću stočnu proizvodnju i proizvodnja mesa.
Kad bi se napravile sveobuhvatne analize posljedica Škegrinog ekonomskog genija, vidjelo bi se da je on bio za Hrvatsku pogubniji od sveg gospodarskog kriminala i korupcije u zadnjih 20 godina.
I evo nam tako B. Škegre, Kosoričinog savjetnika, kao (su?)autora vladinog (Kosoričinog?) Programa gospodarskog oporavka.
O bio je on i kandidat za novog potpredsjednika Vlade za gospodarstvo, tamo početkom studenog 2009., nakon odlaska Polančeca, samo kažu da je tražio "jednako odriješene ruke kao i kod Tuđmana", kad je bio autonoman čak i u odnosu na tadašnjeg premijeera Z. Matešu.
Na to valjda Kosorica nije pristala.
Ali da "vuk ćud ne mijenja" pokazuje Škegro i svojim zalaganjem za privatizaciju HPB, koju bi valjda prvo trebalo sanirati novcem hrvatskih poreznih obveznika, a onda je u bescijenje (pro)dati nekoj austrijskoj, talijanskoj, njemačkoj ili franacuskoj bankarskoj grupaciji.
Uz takve ekonomske genije, bojim se da nam nitko ne može pomoći.
Sve su to za njega bila bespuća po kojima je besciljno tumarao, što je omogućavalo živopisnim likovima poput Škegre, Šuška, Canjuge, Pašalića ... da prigrabe silnu moć, koju su uglavnom zloupotrebljavali.
Borislav Škegro je glavni mozak gospodarstva koje svih ovih godina imamo, a time i svega onoga što danas u RH imamo:
Zahvaljujući ekonomskom geniju B. Škegre, mi danas gotovo više i nemamo industrije.
Zahvaljujući ekonomskom geniju B. Škegre mi danas imamo brojne trgovinske lance, uglavnom strane.
Zahvaljujući ekonomskom geniju B. Škegre sve smo rasprodali i "privatizirali". I dok svi, oni od imena i oni bezimeni, znaju da je pretvorba vlasništva i privatizacija imala sve elemente pljačke, ekonomski genije B. Škegre raspoznaje je kao nešto "što nas je spasilo".
Zahvaljujući ekonomskom geniju B. Škegre imamo precijenjenu kunu, koja gotovo onemogućuje izvoz hrvatskih roba, a na domaćem tržištu čini uvozne robe jeftinijima od domaćih.
Zahvaljujući ekonomskom geniju B. Škegre imamo sve ovo zlo koje nas je danas snašlo u vidu gospodarske krize, a ja bih rekao i društvene krize uopće.
I danas taj i takav ekonomski genije nam nudi svoju ruku koja će nas izvesti iz krize za koju će sam reći (u svojem intervjuu radiju 101) da je počela još 1996., dakle u vrijeme njegove najveće moći.
Čovjek lijepo kaže, a da okom ne trepne:
“Čim je prošao rat, opustili smo se, mislili smo da se preko noći može stvoriti med i mijeko, obećavali smo ad hoc rješenja. Potkraj 90-ih počeo je populizam u kojem su se vlast i oporba natjecali u tome tko će obećati veća prava braniteljima, umirovljenicima...”.
Tko je to mislio, Borislave, tko je tako odlučivao? Oni na čijim se leđima danas prelama svekolika društvena kriza, oni koji radi toga rapidno siromaše ... Ili možda ekonomski genij, tada svemoćnog, B. Škegre?
Tada ekonomski genij B. Škegre nije raspoznavao gospodarsku moć zemlje, čiju je ekonomsku politiku vodio, ne obazirući se na glasne primjedbe onih koji nisu bili tako genijalni, ali su ponešto o ekonomiji znali, da to državu urušava, ne samo gospodarski, nego je rastače na svim razinama.
Ja bih rekao da je između ostalog i ekonomski genij B. Škegre kriv što danas Zagrebačkog sveučilišta nema više ni među prvih 500 svjetskih sveučilišta, ali je zato tamo Ljubljanska univerza koje nikad prije tamo nije bilo.
Znam, znam, reći ćete da Škegro nije bio sam, ni Tuđman nije bio sam, samo što je sve odluke donosio sam, ne uvažavajući primjedbe bez obzira na to kakve su bile i s koje strane dolazile.
Tako je i Škegro, zahvaljujući svojoj moći koja je proizlazila iz Tuđmanove svemoći, odluke donosio sam na krilima svojeg ekonomskog genija.
Pod budnim Škegrinim okom donošeni su i po RH izuzetno štetni zakoni, uredbe i odluke, kao recimo ona da se meso u dubokom zamrzavanju može držati do 12 mjeseci, dok je u EU, sigurno ne slučajno, zakonom određeno da meso moze biti duboko smrznuto najviše 6 mjeseci.
Tako je ekonomski genij B. Škegre omogućio, ne više trgovcima, nego mafijašima, da uvezu meso koje ne da nije skuplje od domaćeg, vec je i kud i kamo jeftinije, ta radi se o robi koja bi se inače bacila i pretvorila u stočnu hranu.
Tako se kupnjom mesa sa smetlišta uništavalo domaću stočnu proizvodnju i proizvodnja mesa.
Kad bi se napravile sveobuhvatne analize posljedica Škegrinog ekonomskog genija, vidjelo bi se da je on bio za Hrvatsku pogubniji od sveg gospodarskog kriminala i korupcije u zadnjih 20 godina.
I evo nam tako B. Škegre, Kosoričinog savjetnika, kao (su?)autora vladinog (Kosoričinog?) Programa gospodarskog oporavka.
O bio je on i kandidat za novog potpredsjednika Vlade za gospodarstvo, tamo početkom studenog 2009., nakon odlaska Polančeca, samo kažu da je tražio "jednako odriješene ruke kao i kod Tuđmana", kad je bio autonoman čak i u odnosu na tadašnjeg premijeera Z. Matešu.
Na to valjda Kosorica nije pristala.
Ali da "vuk ćud ne mijenja" pokazuje Škegro i svojim zalaganjem za privatizaciju HPB, koju bi valjda prvo trebalo sanirati novcem hrvatskih poreznih obveznika, a onda je u bescijenje (pro)dati nekoj austrijskoj, talijanskoj, njemačkoj ili franacuskoj bankarskoj grupaciji.
Uz takve ekonomske genije, bojim se da nam nitko ne može pomoći.
