8. svibanj - Dan oslobođenja grada Zagreba I
Prva dekada svibnja 1945. ostat će u povijesti ljudskog roda zabilježena kao ona u kojoj se odigrao najznačajniji događaj u povijesti ljudskog roda, konačno je izvojevana pobjeda nad fašizmom.
To je vrijeme kad događaji prestižu jedan drugog, jedinice NOVJ nezaustavljivo napreduju i u žestokin borbama lome otpor uglavnom kvislinških snaga, koje više brane odstupnicu njemačkim snagama u povlačenju, nego što brane svoju "državu".
To je vrijeme kad je valjda sam Bog prosvijetlio um bezglavniku A. Paveliću, koji je donio valjda jedinu ispravnu odluku u svojem životu koja je išla u korist hrvatskom narodu, onu da neće braniti Zagreb, proglašavajući ga otvorenim gradom.
To je Zagreb spasilo od razaranja, a Zagrepčane od dodatnih patnji.
I tako 8. svibnja 1945. u Zagreb ulaze jedinice NOVJ, eliminiraju one malobrojne džepove ustaškog otpora i donose gradu slobodu.
Dan oslobođenja grada Zagreba proglašen je Danom grada Zagreba i slavio se punih 45 godina održavanjem brojnih priredbi, svečanosti i drugih manifestacija.
Tih svečanih proslava možemo se danas samo sa sjetom sjećati, jer je Tuđmanov režim odmah po dolasku na vlast 1990. omogućio ustaški revival, sotonizaciju antifašista i zatiranje svega što je na bilo koji način bilo povezano s NOB.
Od preimenovanja ulica, preko promjene datuma za Dan grada, pa do rušenja spomenika antifašistima i antifašističkoj borbi.
Danas nam u našem Gradu koji je u borbi protiv najvećeg zla u povijesti ljudskog roda, fašizma, dao 20.000 života, Dan oslobođenja grada Zagreba, "slave" malobrojni još živi ustaše, njihovi u ustaškom duhu odgojeni potomci i nakot ustaške ekstremne emigracije, zdušno podržani od hrvatskih klerofašista iz redova KC i nekih promotora ustaštva zaogrnutih u plašteve tobožnjih znanstvenika povjesničara, prosvjedujući na Trgu maršala Tita, ne protiv Tita nego protiv antifašizma, svijesni da ako u svojoj borbi žele uspjeti, moraju prvo ukloniti simbol antifašističke borbe, Tita.
Oni to žele postići svojim prosvjedima u kojima Tita proglašavju zločincem, pa se oni kao opravdano zalažu da se TMT preimenuje u Kazališni trg.
Od njih tako doznajemo da tog 8. svibnja Zagreb nije oslobođen nego okupiran od srpske vojske u čijem su sastavu, gle paradoksa, relativnu većinu činili Hrvati.
Združeno djelovanje svih pobrojanih protivnika antifašizma dovelo je do toga da Zagreb gubi Ulicu 8. maja 1945., a Danom Grada proglašava se 31. svibanj., datum koji u povijesti grada ne predstavlja baš ništa., ali ima veze s Majkom Božjom od Kamenitih vrata, koju je kardinal Kuharić proglasio "zaštitnicom, čuvaricom i vrataricom" hrvatske metropole.
To proustaško divljanje ne prestaje, vidimo, sve do današnjih dana, nego se nesmetano nastavlja, a aktualne hrvatske vlasti ne čine gotovo ništa da to anticivlizacijsko ludilo zaustave, osim ako to ne čini "barba Luka" svojim nesuvislim brbljanjem.
Čestitam vam 8. svibanj, Dan osobođenja grada Zagreba, uz zahtjev da se ispravi nepravda koja se dogodila tokom 90-ih kada je »Ulica 8. maja 1945." preimenovana i da joj se konačno vrati ime koje je ponosno nosila 45 godina.
To je vrijeme kad događaji prestižu jedan drugog, jedinice NOVJ nezaustavljivo napreduju i u žestokin borbama lome otpor uglavnom kvislinških snaga, koje više brane odstupnicu njemačkim snagama u povlačenju, nego što brane svoju "državu".
To je vrijeme kad je valjda sam Bog prosvijetlio um bezglavniku A. Paveliću, koji je donio valjda jedinu ispravnu odluku u svojem životu koja je išla u korist hrvatskom narodu, onu da neće braniti Zagreb, proglašavajući ga otvorenim gradom.
To je Zagreb spasilo od razaranja, a Zagrepčane od dodatnih patnji.
I tako 8. svibnja 1945. u Zagreb ulaze jedinice NOVJ, eliminiraju one malobrojne džepove ustaškog otpora i donose gradu slobodu.
Dan oslobođenja grada Zagreba proglašen je Danom grada Zagreba i slavio se punih 45 godina održavanjem brojnih priredbi, svečanosti i drugih manifestacija.
Tih svečanih proslava možemo se danas samo sa sjetom sjećati, jer je Tuđmanov režim odmah po dolasku na vlast 1990. omogućio ustaški revival, sotonizaciju antifašista i zatiranje svega što je na bilo koji način bilo povezano s NOB.
Od preimenovanja ulica, preko promjene datuma za Dan grada, pa do rušenja spomenika antifašistima i antifašističkoj borbi.
Danas nam u našem Gradu koji je u borbi protiv najvećeg zla u povijesti ljudskog roda, fašizma, dao 20.000 života, Dan oslobođenja grada Zagreba, "slave" malobrojni još živi ustaše, njihovi u ustaškom duhu odgojeni potomci i nakot ustaške ekstremne emigracije, zdušno podržani od hrvatskih klerofašista iz redova KC i nekih promotora ustaštva zaogrnutih u plašteve tobožnjih znanstvenika povjesničara, prosvjedujući na Trgu maršala Tita, ne protiv Tita nego protiv antifašizma, svijesni da ako u svojoj borbi žele uspjeti, moraju prvo ukloniti simbol antifašističke borbe, Tita.
Oni to žele postići svojim prosvjedima u kojima Tita proglašavju zločincem, pa se oni kao opravdano zalažu da se TMT preimenuje u Kazališni trg.
Od njih tako doznajemo da tog 8. svibnja Zagreb nije oslobođen nego okupiran od srpske vojske u čijem su sastavu, gle paradoksa, relativnu većinu činili Hrvati.
Združeno djelovanje svih pobrojanih protivnika antifašizma dovelo je do toga da Zagreb gubi Ulicu 8. maja 1945., a Danom Grada proglašava se 31. svibanj., datum koji u povijesti grada ne predstavlja baš ništa., ali ima veze s Majkom Božjom od Kamenitih vrata, koju je kardinal Kuharić proglasio "zaštitnicom, čuvaricom i vrataricom" hrvatske metropole.
To proustaško divljanje ne prestaje, vidimo, sve do današnjih dana, nego se nesmetano nastavlja, a aktualne hrvatske vlasti ne čine gotovo ništa da to anticivlizacijsko ludilo zaustave, osim ako to ne čini "barba Luka" svojim nesuvislim brbljanjem.
Čestitam vam 8. svibanj, Dan osobođenja grada Zagreba, uz zahtjev da se ispravi nepravda koja se dogodila tokom 90-ih kada je »Ulica 8. maja 1945." preimenovana i da joj se konačno vrati ime koje je ponosno nosila 45 godina.
