9. svibanj - Dan pobjede nad fašizmom i Dan Evrope
Ono dobro i ono bolje uvijek se događalo i događa negdje drugdje i nekom drugom, tako je i tog 9. svibnja 1945. u čitavoj Evropi, nakon nešto manje od 6 godina, osvanuo prvi dan slobode.
Naime, Drugi svjetski rat je temeljem Akta o bezuvjetnoj predaji oružanih snaga Trećeg Reicha i svih vojski pod njemačkim nadzorom završio 08. svibnja 1945. u 23:01 sati, pa je 09. svibanj 1945. bio prvi dan bez rike topova, bez razaranja dobara, bez mirisa baruta i paljevine i bez umiranja.
Svuda, samo ne kod nas!
U Evropi prestalo je najveće klanje u povijesti ljudskog roda, klanje koje je pokrenula fašistička ideologija, odnosno ona surovija nacistička varijanta. Prestale su silne patnje i progoni drugih i drugačijih.
Razloga za slavlje bilo je napretek.
Svuda, samo ne kod nas!
Zato je 09. svibanj određen kao Dan pobjede nad fašizmom i taj dan se slavi u svim zemljama antifašističke koalicije.
Svuda, samo ne kod nas!
Budući da su jugoslavenski antifašisti, a među njima su Hrvati zadržali status relativne većine, dali nemali doprinos u toj borbi i značajno pridonijeli pobjedi nad silama mraka, onda je uvijek bilo dovoljno razloga da se taj Dan i kod nas dostojno obilježi.
Ali se ne oblježava!
Pregledavanjem današnjeg tiska u RH teško se može zaključiti da se danas nešto slavi, a ponajmanje je to Dan pobjede nad fašizmom i ujedno Dan Evrope, nema nikakvih najava bilo kakvih svečanosti.
Istinaibog "barba Luka" jest uoči nedjeljne proslave 65. obljetnice pobjede nad fašizmom i Dana Europe održao prigodni prijem u Saboru i pritom izbrbljao nešto čega se uopće ne pridržava, rekavši između ostalog:
"Kada bi se mjerilo po broju stanovnika, hrvatski bi narod po sudjelovanju u antifašističkoj borbi bio među prvima u svijetu.
Možda smo i prvi u svijetu pružili oružani otpor talijanskom fašizmu u Istri. Imamo se čime ponositi jer se Hrvatska svrstala među pobjedničke narode."
Pohvalio se Bebić i time da je Sabor donio Deklaraciju o antifašizmu, te da je Ustavom utvrđeno da je Hrvatska utemeljena na antifašizmu, nasuprot ustaškom režimu Ante Pavelića.
A da je to bilo samo na razini brbljanja pokazat će pokroviteljstvo Sabora nad "komemoracijom" na Bleiburškom polju, gdje se neke druge mantre izgovaraju, druge ubiforme i obilježja nose i druge zastave viju.
Tamo se veličanjem fašizma, pod visokim pokroviteljstvom i financijskom potporom Sabora "slavi" hrvatski antifašizam.
Čovjek si postavlja pitanje zar je moguće da u zemlji, koja svoj opstanak zahvaljuje upravo tome što su je njeni antifašisti svojom borbom preveli na stranu sila pobjednica nad fašizmom, koja u svojem Ustavu ima antifašizam ugrađen u osnove svoje državnosti, nema potrebe za dostojnim i svečanim obilježavanjem toga Dana?
Znam da će se kao i jučer, povodom Dana oslobođenja grada Zagreba, vjerojatno održati nekakav skup vremešnih antifašista, možda netko negdje i položi kakav vijenac, ali to je premalo za ono što taj Dan znači ili bi trebao značiti. Tom slavlju bi trebalo dati znatno veći značaj, jer je u čtavom svijetu antifašizam prihvaćen kao civilizacijska stečevina.
Ili je možda zaista važnije pripremati se za "hodočašće" u Bleiburg i tamo "komemorirati" onima po kojima Hrvatske kao države uopće ne bi bilo.
Ti isti "hodočasnici", vidjelo se to po kapama, nekim drugim obilježjima a i zastavi, su i jučer u Zagrebu "proslavili" Dan oslobođenja grada Zagreba svojim prosvjedom protiv antifašizma.
Zar je zaista taj ustaški revival, a ustaše su bili i fašisti i sluge okupatora, važniji od pobjede nad fašizmom?
Nije li to besprimjerno licemjerje, s jedne strane busati se u antifašistička prsa, a s druge slaviti fašiste, jer se ono, čemu svake godine svjedočimo na Bleiburškom polju i ne samo tamo, ni uz najbolju volju ne može nazvati komemoracijom?
Dan pobjede nad fašizmom dostojno se slavi, al' u Moskvi, drago mi je da će na toj proslavi u svečanoj loži biti i predsjednik RH. Svijet ne zaboravlja doprinos hrvatskih antifašista koji su dali u borbi protiv fašizma, to se samo u Hrvatskoj zaboravlja.
I ne cijeni!
Čestitam vam Dan pobjede nad fašizmom i Dan Evrope!
Naime, Drugi svjetski rat je temeljem Akta o bezuvjetnoj predaji oružanih snaga Trećeg Reicha i svih vojski pod njemačkim nadzorom završio 08. svibnja 1945. u 23:01 sati, pa je 09. svibanj 1945. bio prvi dan bez rike topova, bez razaranja dobara, bez mirisa baruta i paljevine i bez umiranja.
Svuda, samo ne kod nas!
U Evropi prestalo je najveće klanje u povijesti ljudskog roda, klanje koje je pokrenula fašistička ideologija, odnosno ona surovija nacistička varijanta. Prestale su silne patnje i progoni drugih i drugačijih.
Razloga za slavlje bilo je napretek.
Svuda, samo ne kod nas!
Zato je 09. svibanj određen kao Dan pobjede nad fašizmom i taj dan se slavi u svim zemljama antifašističke koalicije.
Svuda, samo ne kod nas!
Budući da su jugoslavenski antifašisti, a među njima su Hrvati zadržali status relativne većine, dali nemali doprinos u toj borbi i značajno pridonijeli pobjedi nad silama mraka, onda je uvijek bilo dovoljno razloga da se taj Dan i kod nas dostojno obilježi.
Ali se ne oblježava!
Pregledavanjem današnjeg tiska u RH teško se može zaključiti da se danas nešto slavi, a ponajmanje je to Dan pobjede nad fašizmom i ujedno Dan Evrope, nema nikakvih najava bilo kakvih svečanosti.
Istinaibog "barba Luka" jest uoči nedjeljne proslave 65. obljetnice pobjede nad fašizmom i Dana Europe održao prigodni prijem u Saboru i pritom izbrbljao nešto čega se uopće ne pridržava, rekavši između ostalog:
"Kada bi se mjerilo po broju stanovnika, hrvatski bi narod po sudjelovanju u antifašističkoj borbi bio među prvima u svijetu.
Možda smo i prvi u svijetu pružili oružani otpor talijanskom fašizmu u Istri. Imamo se čime ponositi jer se Hrvatska svrstala među pobjedničke narode."
Pohvalio se Bebić i time da je Sabor donio Deklaraciju o antifašizmu, te da je Ustavom utvrđeno da je Hrvatska utemeljena na antifašizmu, nasuprot ustaškom režimu Ante Pavelića.
A da je to bilo samo na razini brbljanja pokazat će pokroviteljstvo Sabora nad "komemoracijom" na Bleiburškom polju, gdje se neke druge mantre izgovaraju, druge ubiforme i obilježja nose i druge zastave viju.
Tamo se veličanjem fašizma, pod visokim pokroviteljstvom i financijskom potporom Sabora "slavi" hrvatski antifašizam.
Čovjek si postavlja pitanje zar je moguće da u zemlji, koja svoj opstanak zahvaljuje upravo tome što su je njeni antifašisti svojom borbom preveli na stranu sila pobjednica nad fašizmom, koja u svojem Ustavu ima antifašizam ugrađen u osnove svoje državnosti, nema potrebe za dostojnim i svečanim obilježavanjem toga Dana?
Znam da će se kao i jučer, povodom Dana oslobođenja grada Zagreba, vjerojatno održati nekakav skup vremešnih antifašista, možda netko negdje i položi kakav vijenac, ali to je premalo za ono što taj Dan znači ili bi trebao značiti. Tom slavlju bi trebalo dati znatno veći značaj, jer je u čtavom svijetu antifašizam prihvaćen kao civilizacijska stečevina.
Ili je možda zaista važnije pripremati se za "hodočašće" u Bleiburg i tamo "komemorirati" onima po kojima Hrvatske kao države uopće ne bi bilo.
Ti isti "hodočasnici", vidjelo se to po kapama, nekim drugim obilježjima a i zastavi, su i jučer u Zagrebu "proslavili" Dan oslobođenja grada Zagreba svojim prosvjedom protiv antifašizma.
Zar je zaista taj ustaški revival, a ustaše su bili i fašisti i sluge okupatora, važniji od pobjede nad fašizmom?
Nije li to besprimjerno licemjerje, s jedne strane busati se u antifašistička prsa, a s druge slaviti fašiste, jer se ono, čemu svake godine svjedočimo na Bleiburškom polju i ne samo tamo, ni uz najbolju volju ne može nazvati komemoracijom?
Dan pobjede nad fašizmom dostojno se slavi, al' u Moskvi, drago mi je da će na toj proslavi u svečanoj loži biti i predsjednik RH. Svijet ne zaboravlja doprinos hrvatskih antifašista koji su dali u borbi protiv fašizma, to se samo u Hrvatskoj zaboravlja.
I ne cijeni!
Čestitam vam Dan pobjede nad fašizmom i Dan Evrope!
