"Prvoklasni strateški interes RH"
Kažu da je Franjo Tuđman pomoć u financiranju "Aluminija" Mostar proglasio prvoklasnim starteškim interesom RH!
Takav ineteres naravno nije predstavljao TLM u Šibeniku, jer on je u Hrvatskoj, njemu nije trebalo pomagati, njega je trebalo pustiti da potone, kako bi ga se moglo privatizirati a la tuđmaniana, kad onima koji kupe prezaduženo poduzeće za jednu kunu, država otpiše dugovanja, koja su, nota bene, bila razlogom prodaje poduzeća za jednu kunu.
Nakon toga slijedi standardna procedura po kojoj novi vlasnici ne poštuju jednu jedinu odredbu ugovora, kojeg su sklopili s HFP, nisu to imali ni namjeru već prilikom ulaska u "posao", a sa strane HFP nikom nije padalo na pamet provjeravati poštuje li se ugovoreno ili ne.
Tu "proceduru" prošao je i TLM, kad su u procesu privatizacije odbijene daleko kvalitetnije ponude od one "domaćeg konzorcija", ali ipak su to "naši dečki", dobri katolici i hadezeovci, da na upotrijebim neku težu riječ.
Pa kad su već tako uspješno privatizirali TLM, trebalo je zaposliti njegove prerađivačke kapacitete, naravno uvozom aluminija iz Mostara, jer je trebalo finacirati "strateški interes" a ne obnavljati u ratu stradalu elektrolizu u Šibeniku. Uostalom elektroliza guta elektičnu energiju s kojom RH kuburi, pa neme smisla hrvatski elektrosustav opterećivati s velikim potrošačem.
I sad paradoks, sirovi aluminij se za TLM kupuje u "prvoklasnom starteškom interesu" plaćajući aluminij, paz' sad, strujom koje Hrvatska nema i da stvar bude ljepša kupujući tu struju po jednoj cijeni, kažu puno višoj od tržišne, prodajući je "prvoklanom starteškom interesu" po upola manjoj cijeni.
Gubici ostvareni tim genijalnim potezom nisu teretili poslovni rezultat TLM-a odnosno "domaćeg konzorcija", novih vlasnika TLM, nego su padali na teret HEP-a.
Što ćeš koga vraga opterećivati "naše dečke" nekakvim troškovima, prebaciš ih na javno poduzeće, koje je još i monopolist, pa nek' ostvaruje gubitke, njih će ionako pokriti svi potrošači kroz povećanje cijene struje.
Sve te transakcije, koje su u svojoj biti kriminal, jednako privatizacija TLM-a kao i poslovna konstrukcija plaćanje sirovog aluminija jeftinom strujom, "pokrivene" su odlukama hrvatske Vlade, ali se kao grijeh pripisuju jedino bivšem potpredsjedniku D. Polančecu, koji je očito ostao bez ikakvog političkog zaleđa, pa mu se može "tovariti" sve i svašta.
A odvjetniku koji ga brani ćemo zabraniti da ukazuje na očite nelogičnosti.
Ne, ne pada meni na pamet braniti Polančeca, ali on nije sam vrh kriminala u hrvatskoj vlasti, to će ipak prije biti onaj po čijem je nalogu (i) Jadranka Kosor potpisivala dokumente temeljene na zaključcima hrvatske Vlade.
USKOK-u će valjda uspjeti raspetljati taj rašomon, nadam se i da će se svim krivcima suditi, da će ih sustići kazna za njihova nedjela, kojih ni u ovom slučaju ne bi bilo da nije bilo onog gernija tko je nepogrešivo prepoznao i proglasio "prvoklasni strateški interes RH".
Nekom manje genijalnom takav idiotizam ne bi padao na pamet.
Takav ineteres naravno nije predstavljao TLM u Šibeniku, jer on je u Hrvatskoj, njemu nije trebalo pomagati, njega je trebalo pustiti da potone, kako bi ga se moglo privatizirati a la tuđmaniana, kad onima koji kupe prezaduženo poduzeće za jednu kunu, država otpiše dugovanja, koja su, nota bene, bila razlogom prodaje poduzeća za jednu kunu.
Nakon toga slijedi standardna procedura po kojoj novi vlasnici ne poštuju jednu jedinu odredbu ugovora, kojeg su sklopili s HFP, nisu to imali ni namjeru već prilikom ulaska u "posao", a sa strane HFP nikom nije padalo na pamet provjeravati poštuje li se ugovoreno ili ne.
Tu "proceduru" prošao je i TLM, kad su u procesu privatizacije odbijene daleko kvalitetnije ponude od one "domaćeg konzorcija", ali ipak su to "naši dečki", dobri katolici i hadezeovci, da na upotrijebim neku težu riječ.
Pa kad su već tako uspješno privatizirali TLM, trebalo je zaposliti njegove prerađivačke kapacitete, naravno uvozom aluminija iz Mostara, jer je trebalo finacirati "strateški interes" a ne obnavljati u ratu stradalu elektrolizu u Šibeniku. Uostalom elektroliza guta elektičnu energiju s kojom RH kuburi, pa neme smisla hrvatski elektrosustav opterećivati s velikim potrošačem.
I sad paradoks, sirovi aluminij se za TLM kupuje u "prvoklasnom starteškom interesu" plaćajući aluminij, paz' sad, strujom koje Hrvatska nema i da stvar bude ljepša kupujući tu struju po jednoj cijeni, kažu puno višoj od tržišne, prodajući je "prvoklanom starteškom interesu" po upola manjoj cijeni.
Gubici ostvareni tim genijalnim potezom nisu teretili poslovni rezultat TLM-a odnosno "domaćeg konzorcija", novih vlasnika TLM, nego su padali na teret HEP-a.
Što ćeš koga vraga opterećivati "naše dečke" nekakvim troškovima, prebaciš ih na javno poduzeće, koje je još i monopolist, pa nek' ostvaruje gubitke, njih će ionako pokriti svi potrošači kroz povećanje cijene struje.
Sve te transakcije, koje su u svojoj biti kriminal, jednako privatizacija TLM-a kao i poslovna konstrukcija plaćanje sirovog aluminija jeftinom strujom, "pokrivene" su odlukama hrvatske Vlade, ali se kao grijeh pripisuju jedino bivšem potpredsjedniku D. Polančecu, koji je očito ostao bez ikakvog političkog zaleđa, pa mu se može "tovariti" sve i svašta.
A odvjetniku koji ga brani ćemo zabraniti da ukazuje na očite nelogičnosti.
Ne, ne pada meni na pamet braniti Polančeca, ali on nije sam vrh kriminala u hrvatskoj vlasti, to će ipak prije biti onaj po čijem je nalogu (i) Jadranka Kosor potpisivala dokumente temeljene na zaključcima hrvatske Vlade.
USKOK-u će valjda uspjeti raspetljati taj rašomon, nadam se i da će se svim krivcima suditi, da će ih sustići kazna za njihova nedjela, kojih ni u ovom slučaju ne bi bilo da nije bilo onog gernija tko je nepogrešivo prepoznao i proglasio "prvoklasni strateški interes RH".
Nekom manje genijalnom takav idiotizam ne bi padao na pamet.
