Ljubljanska banka – radi li se o dugu ili «dugu»?
Pod gornjim naslovom pokrenuo sam 20. 09. 2010. na Politici Forum.hr temu:
Čitam danas u «Jutarnjem listu» komentar I. Beškera o sponzorskom ugovoru NLB i košarkaške Goodyear league u kojem se drvljem i kamenjem obrušava na NLB i slovensku državu kao lopove i pljačkaše koji eto opljačkanim novcem sada sponzoriraju, odnosno postaju pokroviteljima košarkaša.
A je li to baš pljačka i je li Slovenija za sve kriva i odgovorna, bar kad su hrvatski građani štediše LB u pitanju?
Pođimo tragom nespornih činjenica:
1. U SFRJ je za sve štedne uloge građana u jugoslavenskim bankama jamčila federacija, tu obavezu su naslijedile zemlje sljednice pa i RH.
2. LB nije prestala poslovati u RH svojom voljom već zabranom rada od strane hrvatske države.
3. LB u RH nije poslovala samo s građanstvom, već je bila i poslovna banka brojnih hrvatskih poduzeća, od kojih je mnoga i kreditirala.
Hrvatske vlasti tražile su da LB obešteti hrvatske građane štediše LB, dok se slovenska strana ne slaže s razdvajanjem poslovanja s gospodarskim subjektima od onoga s građanstvom, dakle LB će obeštetiti štediše ukoliko hrvatska poduzeća ili vlast obešteti LB za iznos odobrenih kredita hrvatskim poduzećima.
Slovenci tada predlažu i od toga ne odustaju, da se sva potraživanja prema LB prikažu i prijave, a jednkao tako i sva dugovanja hrvatskih gospodarskih subjekata banci, te sve zajedno uđe u sukcesijsku masu iz koje će se onda podmirivati obaveze nakon prijeboja potraživanja i dugovanja.
RH je, naravno, temeljem činjenice pod 1., jamac za štedne uloge svojih građana koje je dužna obeštetiti, a sama se namiriti iz sukcesijske mase.
Navodno da je 1992. Sabor donio takvu odluku, koju ja nisam uspio pronaći, ali navodno Slovenci u svakom razgovoru na temu LB „mašu“ s njom.
Ali i da nije donijeta nikakva odluka, zar ne bi bilo logično da vlastita država obešteti svoje državljane, a sama uđe u spor sa drugom državom, a ne tjerati vlastite državljane koje je svojom odlukom dovela u neugodnu poziciju onih koji trebaju snositi štetu koju su prouzročile legalne vlasti svojom odlukom, ovaj puta zabranom rada LB u RH?
Dakle, gledam na ovaj slučaj kao onaj kad je bivša država sporazumima s Njemačkom odustajanjem od dijela ratnih reparacija obeštetila prognane folksdojčere. Naravno ne direktno njima je odštetu isplatila njemačka država, a nije ih upućivala da se spore s drugom državom.
Slična priča je i s talijanskim optantima, kad je SFRJ odustala od zahtjeva za isplatom ratne odštete, a Italija je trebala obeštetiti vlastite državljane. U ovom slučaju šteta koju su pretrpjeli optanti procijenjena je većom od reparacija, pa se SFRJ obavezala razliku nadoknaditi, ali naravno talijanskoj državi a ne pojedincima, njih je i u ovom slučaju trebala obeštetiti Italija.
Moj savjet hrvatskim građanima, štedišama LB, bio bi da svoje zahtjeve temeljem činjenica 1. do 3. za isplatu svojeg novca, zajedno s obračunatim kanmatama, usmjere prema hrvatskoj državi, a ona neka se onda spori s R Slovenijom.
Mislim da dobrom odvjetničkom uredu ne bi smio biti problem dobiti spor za štediše protiv hrvatske države.
Ljudi se ne bi trebali skanjivati tražiti od RH da ih obešteti, umjesto što ih huška protiv susjedne države, ne čineći za njih apsolutno ništa.
Ta tema se danas ponovo aktualizira radi najave slovenskog zahtjeva da se NLB omogući poslovanje u RH i istodobno najave odbijanja HNB da NLB izda dozvolu "dok ne podmiri dug hrvatskim štedišama".
Tako da sad možemo očekivati daljnju eskalciju napada na "pljačkašku" Sloveniju, koja onemogućuje miran san hrvatskim "zdravim snagama".
Danas JL pod naslovom "Slovenci: Hrvati su više dužni nama nego mi njima" iznosi podatak o dugovanjima, pa tako LB nesporno duguje hrvatskim štedišama 172 mil EUR, uz istodobno potraživanje PBZ od 66 mil EUR i ZABA od 97,7 mil EUR.
LB pak od hrvatskih poduzeća potražuje 404 mil EUR.
Svi iznosi su bez kamata.
Pitanje postavljeno u naslovu je i dalje aktualno.
Čitam danas u «Jutarnjem listu» komentar I. Beškera o sponzorskom ugovoru NLB i košarkaške Goodyear league u kojem se drvljem i kamenjem obrušava na NLB i slovensku državu kao lopove i pljačkaše koji eto opljačkanim novcem sada sponzoriraju, odnosno postaju pokroviteljima košarkaša.
A je li to baš pljačka i je li Slovenija za sve kriva i odgovorna, bar kad su hrvatski građani štediše LB u pitanju?
Pođimo tragom nespornih činjenica:
1. U SFRJ je za sve štedne uloge građana u jugoslavenskim bankama jamčila federacija, tu obavezu su naslijedile zemlje sljednice pa i RH.
2. LB nije prestala poslovati u RH svojom voljom već zabranom rada od strane hrvatske države.
3. LB u RH nije poslovala samo s građanstvom, već je bila i poslovna banka brojnih hrvatskih poduzeća, od kojih je mnoga i kreditirala.
Hrvatske vlasti tražile su da LB obešteti hrvatske građane štediše LB, dok se slovenska strana ne slaže s razdvajanjem poslovanja s gospodarskim subjektima od onoga s građanstvom, dakle LB će obeštetiti štediše ukoliko hrvatska poduzeća ili vlast obešteti LB za iznos odobrenih kredita hrvatskim poduzećima.
Slovenci tada predlažu i od toga ne odustaju, da se sva potraživanja prema LB prikažu i prijave, a jednkao tako i sva dugovanja hrvatskih gospodarskih subjekata banci, te sve zajedno uđe u sukcesijsku masu iz koje će se onda podmirivati obaveze nakon prijeboja potraživanja i dugovanja.
RH je, naravno, temeljem činjenice pod 1., jamac za štedne uloge svojih građana koje je dužna obeštetiti, a sama se namiriti iz sukcesijske mase.
Navodno da je 1992. Sabor donio takvu odluku, koju ja nisam uspio pronaći, ali navodno Slovenci u svakom razgovoru na temu LB „mašu“ s njom.
Ali i da nije donijeta nikakva odluka, zar ne bi bilo logično da vlastita država obešteti svoje državljane, a sama uđe u spor sa drugom državom, a ne tjerati vlastite državljane koje je svojom odlukom dovela u neugodnu poziciju onih koji trebaju snositi štetu koju su prouzročile legalne vlasti svojom odlukom, ovaj puta zabranom rada LB u RH?
Dakle, gledam na ovaj slučaj kao onaj kad je bivša država sporazumima s Njemačkom odustajanjem od dijela ratnih reparacija obeštetila prognane folksdojčere. Naravno ne direktno njima je odštetu isplatila njemačka država, a nije ih upućivala da se spore s drugom državom.
Slična priča je i s talijanskim optantima, kad je SFRJ odustala od zahtjeva za isplatom ratne odštete, a Italija je trebala obeštetiti vlastite državljane. U ovom slučaju šteta koju su pretrpjeli optanti procijenjena je većom od reparacija, pa se SFRJ obavezala razliku nadoknaditi, ali naravno talijanskoj državi a ne pojedincima, njih je i u ovom slučaju trebala obeštetiti Italija.
Moj savjet hrvatskim građanima, štedišama LB, bio bi da svoje zahtjeve temeljem činjenica 1. do 3. za isplatu svojeg novca, zajedno s obračunatim kanmatama, usmjere prema hrvatskoj državi, a ona neka se onda spori s R Slovenijom.
Mislim da dobrom odvjetničkom uredu ne bi smio biti problem dobiti spor za štediše protiv hrvatske države.
Ljudi se ne bi trebali skanjivati tražiti od RH da ih obešteti, umjesto što ih huška protiv susjedne države, ne čineći za njih apsolutno ništa.
Ta tema se danas ponovo aktualizira radi najave slovenskog zahtjeva da se NLB omogući poslovanje u RH i istodobno najave odbijanja HNB da NLB izda dozvolu "dok ne podmiri dug hrvatskim štedišama".
Tako da sad možemo očekivati daljnju eskalciju napada na "pljačkašku" Sloveniju, koja onemogućuje miran san hrvatskim "zdravim snagama".
Danas JL pod naslovom "Slovenci: Hrvati su više dužni nama nego mi njima" iznosi podatak o dugovanjima, pa tako LB nesporno duguje hrvatskim štedišama 172 mil EUR, uz istodobno potraživanje PBZ od 66 mil EUR i ZABA od 97,7 mil EUR.
LB pak od hrvatskih poduzeća potražuje 404 mil EUR.
Svi iznosi su bez kamata.
Pitanje postavljeno u naslovu je i dalje aktualno.
