Samoobmane i prijevare - Ima li kraja?
Uloga pojedinca u povijesti - pitanje je o kojem se i dan danas lome koplja, jedanko kao i pitanje o kolektivnoj svijesti naroda, njenom oblikovanju i rezultatima tog oblikovanja.
Ta pitanja se uvijek iznova postavljaju u prijelomnim trenucima za sudbine naroda i država, zato što u takvim trenucima donesene pogrešne odluke obilježavaju duga destljeća.
Tako je i hrvatski narod, danas je valjda svakom pametnom jasno, 1990. učini pogrešan izbor sa stravičnim posljediama po sudbinu hrvatskog naroda i države, predajući vlast u ruke potpuno nekompetentnim ljudima koje ja zovem "recikliranim otpadom", dajući silne ovlasti uskogrudnom, nedoučenom, netolerantnom i u vlastito poslanje uvjerenom skribomanu i karijeristi.
Taj je iskoristio svoje ovlasti i uspostavio vlast na svoju "sliku i priliku", a posljedice njegovog "kadroviranja" nisu prestale njegovim odlaskom s političke i životne scene, nego će nas opterećivati još duga desetljeća.
Njegova vlast zasnivala se na lažima, obmanama i podvalama, lansiranim kroz narodu tako prihvatljive proglašene istine.
Neću ja sad o "agresijama", niti o "stvaranju države" kroz "veličanstveni" DR .... radije ću o "gospodarskom čudu" kojim nam je "hrvatski državni poglavar" punio uši, a to "čudo" znači razvlašćivanje vlastith državljana kroz podržavljenje društvenog vlasništva, uspjeli su nas podučiti da to vlasništvo nema titulara, pa je zapravo nevlasništvo, kojem treba naznačiti titulara, pa makar to bila i država.
Podržavljenje je u stopu pratila pljačka sad već državne imovine kroz tzv. privatizaciju koja je to bila na papiru, jer se podobnima budzašto "prodavalo" državno vlasništvo.
Širenjem priče o tome da Hrvatskoj ne treba industrija i da su joj dovoljne samo "dvije njive, zelena (poljoprivreda) i plava (turizam)", provedena je potpuna deindustrijalizcija.
Kako je korupcija od samog početka stil vladavine HDZ-a, razvila se do zapanjujućih razmjera "siva ekonomija", područje "privređivanja" od kojeg nisu imune ni najrazvijenije zemlje, ali taj segment "gospodarstva" drže na niskoj razini i pod kontrolom.
E, ali naše vlasti su se dosjetile jadu pa taj segmant "privređivanja" prikazuju službenim statistikama sa oko dvadeset posto učešća na makroekonomskoj razini, sa oko 25 posto u turističkim djelatnostima, a gotovo 50 posto u maloprodaji.
Tome možda i jest tako, samo problem je u tome što se radi o neoporezovanom "privređivanju" od kojeg država nema nikakve koristi.
Priče o samo 300.000 nezaposlenih isto spadaju u sferu obmana jer uz ovu visoku brojku prijavljenih na HZZ postoji i još najmanje toliki broj prikrivenih nezaposlenih "uguranih" među koisnike mirovina.
Samo ova tri aspekta govore dovoljno ne samo o nekompetenciji, već i nedobronamjernosti hrvatskih vlasti, koje bi zemlju kao trebale izvuči iz recesije.
Industrijska proizvodnaj se gotovo i ne spominje.
Sve manje se priča i o suzbijanju sive ekonomije koja u turističkoj djelatnosti iz godine u godinu jača.
Broj umirovljenika se svake godine sve više povćava.
Niti izbliza se ne aktiviraju sve mogućnosti koje pruža turizam, osim kojega gotovo da i nemamo svijetu ponuditi što drugo, za razliku od naših sredozemnih konkurenata Španjolske i Grčke koje imaju i nezanemarive industrijske kapacitete, a Italija spada u najrazvijenije države svijeta.
S EU pregovaramo gotovo 10 godina bez dosad opipljivih rezultata, stalno obećajemo držeći figu u džepu, a "Vlasi se uvijek dosjete", pa nam se sve to obija o glavu.
Tako je jučer bilo s Gotovinom, nikako se nismo mogli sjetiti gdje smo ga "zametnuli", danas s "topničkim dnevnicima", da ne govorim o podmuklom rušenju BiH podgrijavanjem hercegovačke priče o neodrživosti hrvatskog naroda bez trećeg entiteta.
Na površinu se ponovo probija i priča o LB i "prevari" hrvatskih štediša, uz izbjegavanje priznanja da su odluke hrvatskih vlasti dovele do problema zvanog "LB".
Naime izbjegavajući obeštetiti svoje državljane hrvatske vlasti su gurnule štediše LB da se više-manje neuspješno spore sa stranom državom, gubeći i novac i zdravlje.
Nikavog problema ne bi bilo da su hrvatske vlasti obeštetile svoje državljane, štediše LB, a potom se namirile iz sukcesijske mase.
Ovako se trakavica izgleda nastavlja, Slovenija će tražiti mogućnost poslovanja NLB u RH, naše vlasti neće dopustiti, bez isplate štediša, Slovenci će tražiti povrat plasmana LB kroz kredite hrvatskim gospodarskim subjektima, tada još u društvenom ili državnom vlasništvu ....
Neverending story!
Svi oni koji zadnjih sad već više od 20 godina vode hrvatsku državu ispilavljeni u iz inkubatora "hrvatskog Georgea Washingtona", kako je taj samozvani mesija sebe samonazvao, pa se i ponašaju jednako neodgovorno i nekompetentno kao i njihov "vođa i učitelj".
Pa dokle će više, ima li tome kraja?
Ta pitanja se uvijek iznova postavljaju u prijelomnim trenucima za sudbine naroda i država, zato što u takvim trenucima donesene pogrešne odluke obilježavaju duga destljeća.
Tako je i hrvatski narod, danas je valjda svakom pametnom jasno, 1990. učini pogrešan izbor sa stravičnim posljediama po sudbinu hrvatskog naroda i države, predajući vlast u ruke potpuno nekompetentnim ljudima koje ja zovem "recikliranim otpadom", dajući silne ovlasti uskogrudnom, nedoučenom, netolerantnom i u vlastito poslanje uvjerenom skribomanu i karijeristi.
Taj je iskoristio svoje ovlasti i uspostavio vlast na svoju "sliku i priliku", a posljedice njegovog "kadroviranja" nisu prestale njegovim odlaskom s političke i životne scene, nego će nas opterećivati još duga desetljeća.
Njegova vlast zasnivala se na lažima, obmanama i podvalama, lansiranim kroz narodu tako prihvatljive proglašene istine.
Neću ja sad o "agresijama", niti o "stvaranju države" kroz "veličanstveni" DR .... radije ću o "gospodarskom čudu" kojim nam je "hrvatski državni poglavar" punio uši, a to "čudo" znači razvlašćivanje vlastith državljana kroz podržavljenje društvenog vlasništva, uspjeli su nas podučiti da to vlasništvo nema titulara, pa je zapravo nevlasništvo, kojem treba naznačiti titulara, pa makar to bila i država.
Podržavljenje je u stopu pratila pljačka sad već državne imovine kroz tzv. privatizaciju koja je to bila na papiru, jer se podobnima budzašto "prodavalo" državno vlasništvo.
Širenjem priče o tome da Hrvatskoj ne treba industrija i da su joj dovoljne samo "dvije njive, zelena (poljoprivreda) i plava (turizam)", provedena je potpuna deindustrijalizcija.
Kako je korupcija od samog početka stil vladavine HDZ-a, razvila se do zapanjujućih razmjera "siva ekonomija", područje "privređivanja" od kojeg nisu imune ni najrazvijenije zemlje, ali taj segment "gospodarstva" drže na niskoj razini i pod kontrolom.
E, ali naše vlasti su se dosjetile jadu pa taj segmant "privređivanja" prikazuju službenim statistikama sa oko dvadeset posto učešća na makroekonomskoj razini, sa oko 25 posto u turističkim djelatnostima, a gotovo 50 posto u maloprodaji.
Tome možda i jest tako, samo problem je u tome što se radi o neoporezovanom "privređivanju" od kojeg država nema nikakve koristi.
Priče o samo 300.000 nezaposlenih isto spadaju u sferu obmana jer uz ovu visoku brojku prijavljenih na HZZ postoji i još najmanje toliki broj prikrivenih nezaposlenih "uguranih" među koisnike mirovina.
Samo ova tri aspekta govore dovoljno ne samo o nekompetenciji, već i nedobronamjernosti hrvatskih vlasti, koje bi zemlju kao trebale izvuči iz recesije.
Industrijska proizvodnaj se gotovo i ne spominje.
Sve manje se priča i o suzbijanju sive ekonomije koja u turističkoj djelatnosti iz godine u godinu jača.
Broj umirovljenika se svake godine sve više povćava.
Niti izbliza se ne aktiviraju sve mogućnosti koje pruža turizam, osim kojega gotovo da i nemamo svijetu ponuditi što drugo, za razliku od naših sredozemnih konkurenata Španjolske i Grčke koje imaju i nezanemarive industrijske kapacitete, a Italija spada u najrazvijenije države svijeta.
S EU pregovaramo gotovo 10 godina bez dosad opipljivih rezultata, stalno obećajemo držeći figu u džepu, a "Vlasi se uvijek dosjete", pa nam se sve to obija o glavu.
Tako je jučer bilo s Gotovinom, nikako se nismo mogli sjetiti gdje smo ga "zametnuli", danas s "topničkim dnevnicima", da ne govorim o podmuklom rušenju BiH podgrijavanjem hercegovačke priče o neodrživosti hrvatskog naroda bez trećeg entiteta.
Na površinu se ponovo probija i priča o LB i "prevari" hrvatskih štediša, uz izbjegavanje priznanja da su odluke hrvatskih vlasti dovele do problema zvanog "LB".
Naime izbjegavajući obeštetiti svoje državljane hrvatske vlasti su gurnule štediše LB da se više-manje neuspješno spore sa stranom državom, gubeći i novac i zdravlje.
Nikavog problema ne bi bilo da su hrvatske vlasti obeštetile svoje državljane, štediše LB, a potom se namirile iz sukcesijske mase.
Ovako se trakavica izgleda nastavlja, Slovenija će tražiti mogućnost poslovanja NLB u RH, naše vlasti neće dopustiti, bez isplate štediša, Slovenci će tražiti povrat plasmana LB kroz kredite hrvatskim gospodarskim subjektima, tada još u društvenom ili državnom vlasništvu ....
Neverending story!
Svi oni koji zadnjih sad već više od 20 godina vode hrvatsku državu ispilavljeni u iz inkubatora "hrvatskog Georgea Washingtona", kako je taj samozvani mesija sebe samonazvao, pa se i ponašaju jednako neodgovorno i nekompetentno kao i njihov "vođa i učitelj".
Pa dokle će više, ima li tome kraja?
