Uvjetovanje? Ne, nego nemar hrvatskih vlasti
Uz zaglušno višegodišnje bubnjanje o "slovenskim ucjenama" izgubili smo iz vida činjenicu da RH ima neriješenih graničnih pitanja s BiH, Crnom Gorom i Srbijom.
Ostalo bi to vjerojatno i dalje izvan zanimanja, jednako hrvatskih vlasti i javnosti, da poslije svojeg posjeta Hrvatskoj 01. 06. 2010., a nakon sastanka s Kosoricom, belgijski premijer Yves Leterme nije izrekao da će prepreke za zaključenje pristupnih pregovora s EU za RH "prestati čim riješi probleme brodogradilišta, granične prijepore sa susjedima i pitanja vezana uz poglavlje o pravosuđu".
Oko brodogradilišta stvari su dosta jasne i ta problematika je rješiva, misle u Vladi, ne očekuju ni pretjerane probleme što se pravosuđa tiče jer tvrde da RH u potpunosti surađuje sa sudom u den Haagu, ja osobno mislim da je tu u pitanju i reforma hrvatskog pravosuđa, a ne samo suradnja s ICTY.
Dobro, recimo da je Vlada u pravu, samo što ćemo s graničnim sporovima?
Tu počinje uzbuna i ponovno uvjeravanje javnosti, kao i u nekim drugim slučajevima, da Leterme ustvari nije rekao to što je rekao ili je možda to i rekao ali to nije mislio, pogrešno je interpretirano radi njegovog izrazito lošeg engleskog, da je njegova izjava "nezgrapna" (tako je opisana u službenom priopćenju MVPEI) ....
A on je rekao upravo to što je rekao, misleći to što je rekao, jasno je to svakome bez obzira na njegov možebitni pidgeon english.
Granični spor s BiH odnosi se na hrvatski teritorij na desnoj obali Une kod Kostajnce, otočiće mali i Veliki Škoj te vrh Klek.
Iako je Sporazum o granicama s BiH je potpisan još 1999., nije ratificiran, pa se na njegovom oživotvorenju do danas nije radilo ništa.
Granični spor s Crnom Gorom odnosi se na poluotok Prevlaku.
Ni tu se nije maknulo dalje od potpisivanja Privremenog protokola o Prevlaci u prosincu 2002.
Premda je tada načelno rečeno da će obje strane prihvatiti odluku međunarodne arbitraže ili presudu MCJ , samo eto u sedam godina nije učinjeno baš ništa na tom planu. Niti je dogovorena arbitraža, niti upućen zahtjev MCJ.
Granični spor sa Srbijom odnosi se na hrvatskiu teritorij na desnoj i lijevoj obali Dunava i riječne ade.
I tu smo 2002. potpisali sa Srbijom Protokol o načelima za identifikaciju granica i formirali međudržavnu komisiju, onda punih sedam godina ne radili ništa, ali je navodno pred kojih mjesec dana međudržavna komisija RH i Srbije konačno počela s radom na rješavanju graničnih problema.
Dakle, kad je su u pitanju Slovenija i njeni zahtjevi za razgraničenjem, onda grmimo kako ne damo "pedlja svete hrvatske grude", pa ni za članstvo u EU, pitanja nespornog hrvatskog teritorija kao što je onaj na desnoj obali Une ili dunavske ade, pa i Prevlaka, ako uvažimo spornost teritorija na desnoj i lijevoj obali Dunava radi "novog stanja stvari", radi kojeg bi središnja crta Dunava bila najbolje rješenje, ili naknadno ispostavljeni zahtjev RH za vrh Klek i otočiće Mali i Veliki Škoj, onda nam se ne žuri, onda nam "sveta hrvatska gruda" ne znači ništa?
Zanimljivo, nije li?
Kad bi u RH postojala opozicija, ona bi već odavno radi posvemašnjeg nemara pri rješavanja (i) ovih graničnih pitanja "razapela" službene hrvatske vlasti.
Radi nas samih volio bih da rješavanje graničnih pitanja sa svim susjedima bude uvjet hrvatskom ulasku u punopravno članstvo EU.
Ne bude li, na tom planu, uz ovakve vlasti, ni za 50 godina ništa učinjeno biti neće.
Ostalo bi to vjerojatno i dalje izvan zanimanja, jednako hrvatskih vlasti i javnosti, da poslije svojeg posjeta Hrvatskoj 01. 06. 2010., a nakon sastanka s Kosoricom, belgijski premijer Yves Leterme nije izrekao da će prepreke za zaključenje pristupnih pregovora s EU za RH "prestati čim riješi probleme brodogradilišta, granične prijepore sa susjedima i pitanja vezana uz poglavlje o pravosuđu".
Oko brodogradilišta stvari su dosta jasne i ta problematika je rješiva, misle u Vladi, ne očekuju ni pretjerane probleme što se pravosuđa tiče jer tvrde da RH u potpunosti surađuje sa sudom u den Haagu, ja osobno mislim da je tu u pitanju i reforma hrvatskog pravosuđa, a ne samo suradnja s ICTY.
Dobro, recimo da je Vlada u pravu, samo što ćemo s graničnim sporovima?
Tu počinje uzbuna i ponovno uvjeravanje javnosti, kao i u nekim drugim slučajevima, da Leterme ustvari nije rekao to što je rekao ili je možda to i rekao ali to nije mislio, pogrešno je interpretirano radi njegovog izrazito lošeg engleskog, da je njegova izjava "nezgrapna" (tako je opisana u službenom priopćenju MVPEI) ....
A on je rekao upravo to što je rekao, misleći to što je rekao, jasno je to svakome bez obzira na njegov možebitni pidgeon english.
Granični spor s BiH odnosi se na hrvatski teritorij na desnoj obali Une kod Kostajnce, otočiće mali i Veliki Škoj te vrh Klek.
Iako je Sporazum o granicama s BiH je potpisan još 1999., nije ratificiran, pa se na njegovom oživotvorenju do danas nije radilo ništa.
Granični spor s Crnom Gorom odnosi se na poluotok Prevlaku.
Ni tu se nije maknulo dalje od potpisivanja Privremenog protokola o Prevlaci u prosincu 2002.
Premda je tada načelno rečeno da će obje strane prihvatiti odluku međunarodne arbitraže ili presudu MCJ , samo eto u sedam godina nije učinjeno baš ništa na tom planu. Niti je dogovorena arbitraža, niti upućen zahtjev MCJ.
Granični spor sa Srbijom odnosi se na hrvatskiu teritorij na desnoj i lijevoj obali Dunava i riječne ade.
I tu smo 2002. potpisali sa Srbijom Protokol o načelima za identifikaciju granica i formirali međudržavnu komisiju, onda punih sedam godina ne radili ništa, ali je navodno pred kojih mjesec dana međudržavna komisija RH i Srbije konačno počela s radom na rješavanju graničnih problema.
Dakle, kad je su u pitanju Slovenija i njeni zahtjevi za razgraničenjem, onda grmimo kako ne damo "pedlja svete hrvatske grude", pa ni za članstvo u EU, pitanja nespornog hrvatskog teritorija kao što je onaj na desnoj obali Une ili dunavske ade, pa i Prevlaka, ako uvažimo spornost teritorija na desnoj i lijevoj obali Dunava radi "novog stanja stvari", radi kojeg bi središnja crta Dunava bila najbolje rješenje, ili naknadno ispostavljeni zahtjev RH za vrh Klek i otočiće Mali i Veliki Škoj, onda nam se ne žuri, onda nam "sveta hrvatska gruda" ne znači ništa?
Zanimljivo, nije li?
Kad bi u RH postojala opozicija, ona bi već odavno radi posvemašnjeg nemara pri rješavanja (i) ovih graničnih pitanja "razapela" službene hrvatske vlasti.
Radi nas samih volio bih da rješavanje graničnih pitanja sa svim susjedima bude uvjet hrvatskom ulasku u punopravno članstvo EU.
Ne bude li, na tom planu, uz ovakve vlasti, ni za 50 godina ništa učinjeno biti neće.
