Ne samo da sam zabrinut, sad me je ozbiljno strah
Što se tiče gospodarske krize i (ne)pokušavanja njenog rješavanja, vijest sustiže vijest pa tako:
- Šuker upozorava koalicijske partnere da prijeti takva nestašica novca u državnom proračunu da u pitanje dolazi i isplata mirovina
- Guverner HNB, za kojeg se dosad znalo da je valjda jedini koji zna što govori, upozorava izvršnu vlast da pod hitno poduzima mjere na planu gospodarskog oporavka i to stvarne, a ne prividne, jer monetarna vlast više nije u mogućnosti pomoći
- MMF nam na svoj način kaže, neovisno o tumačenju Jadranke Kosor, da smo već u dužničkom ropstvu
- "vizionar" ekonomskih znanosti, čovjek za sve sustave i sva vremena, Ljubo Jurčić, koji kaže da će manjak u državnom proračunu za ovu godinu biti 15 mlrd kuna, za razliku od Šukerovog manjka od svega 5 mlrd kuna, nas upravo "tješi" da nema problema, jer ćemo u slučaju da ne možemo vraćati zajmove, to moći putem državne imovine
- oni pak ekonomisti koji ponešto i znaju, za razliku od "vizionara" Ljube Jurčića, upozoravaju nas da nam predstoji bankrot države i situacija slična onoj u kojoj se svojedobno našla Argentina
- i "Zucker kommt zu letzt" ta prezrena Srbija pokazuje znake gospodarskog oporavka i izlaska iz krize, jer je povećala industrijsku poizvodnju i izvoz, bilježeći rast BDP od 0,6 %
Normalno da su ubrzo nakon vijesti o poteškoćama s punjenjem proračuna uslijedili demantiji kako samog Šukera, tako i vrle nam premijerke, kako su to samo objede političkih protivnika, jer da ona predviđa poboljšanje gospodarske situacije već za pola godine.
No kako je sam njen program gospodarskog oporavka prazno slovo na papiru, ona ni ovaj puta nije podastrla nekakve pokazatelje koji bi mogli opravdati taj njen optimizam.
Osobno smatram da će i tih pola godine za RH biti izgubljeno vrijeme, jednako kao što je i dosadašnjih godinu dana njene vlasti bilo upravo i jedino samo to - gubljenje vremena.
Vladajući ni dosad, iako ga tobože silno uvažavaju, nisu ozbiljno shvaćali upozorenja guvernera HNB, pa su, nota bene, sredstva koja je HNB oslobodila za poticanje gospodarskog oporavka, gotovo sva, bez grižnje savjesti, usmjerili u državni proračun, pokazujući i na taj način da im je jedini cilj ostati što duže na vlasti, pa makar "poslije njih i potop".
Vlada naravno ističe "pohvalu" MMF-a njenom programu gospodarskog oporavka, ali ne i pokude radi njegovog neprovođenja i tapkanja u mjestu.
Valjda radi tih "pohvala" MMF-a i kreditni rating RH opada?
No za Ljubu Jurčića, kako vidimo, problema nema, ide se u daljnje zaduživanje, a ako dugove baš i ne budemo u stanju vraćati, vratit ćemo ih državnom imovinom.
To njemu i tako neće teško pasti, jer u stjecanju te imovine on i tako nije sudjelovao.
Što se pak bankrota tiče i pozivanja na svojedobnu takvu nedaću koja je zadesila Argentinu, mnogi "znalci" samo odmahuju rukom kao, pa što se to tako dramatično dogodilo Argentini, jer eno je, stoji tamo gdje je uvijek bila i dalje je Argentina.
Gube oni iz vida i sve one nemire i ulično nasilje kroz koje je prolazila Argentina, zemlja koja za razliku od Hrvatske nije bila krcata oružjem u rukama onih koji bi ga mogli i upotrijebiti u smislu očuvanja svojih privilegija.
Ali Argentina ima i nezanemarivi industrijski potencijal, dok je taj u Hrvatskoj gotovo potpuno uništen.
Srbija provodi svoj program gospodarskog oporavka, bez obzira na otpore kojih i tamo ima i polako izlazi iz gospodarske krize, samo Srbija nema "branitelja" koji u RH zaustavljaju i samu pomisao na provođenje mjera koje zadiru u smanjenje njihovih prava i privilegija.
I na kraju, sve dok nam kapu kroje ovi nezamjenjivi gospodarski magovi pridošli nam iz "Tamnog vilajeta", poput grobara hrvatske industrije i stvaranja ekonomije "šverc-komerca", Borislava Škegre, "vizionara" Ljube Jurčića, Jerka Tipurića i mnogih drugih, RH može zaboraviti na bilo kakav gospodarski oporavak.
Da Kosoričine namjere nisu bile časne najbolje pokazuje njen izbor upravo Borislava Škegre, tvorca "hrvatskog gospodarskog čuda", kako je Tuđman opisao proces uništenja hrvatskog gospodarstva i jedinog čovjeka u RH koji ima tri čiste reći da "su nas pretvorba vlasništva i privatizacija spasile" za glavnog gospodarskog savjetnika.
Što nam taj dokazani štetočina pametnog može ponuditi?
Kako smo dosad vidjeli, baš ništa.
A ako nekom i padne na pamet da provede drastične rezove koji zaista mogu voditi gospodarskom oporavku hrvatske, taj prije donošenja bilo kakvih mjera mora oduzeti oružje stanovništvou, odnosno razoružati "branitelje", koji se od tog neminovnog poteza, koje odgovorne vlasti moraju povući, brane floskulom "nikad više razoružane Hrvatske".
E pa, gospodo, RH danas ima svoje OS, HV, koju nitko ne kani razoružavati, ali se stotine tisuća komada oružja i minsko-eksplozivnih sredstava, koje se ne može legalizirati, niti za takvom legalizacijom postoji ikakva potreba, jednostavno moraju oduzeti onima koji ih i danas nelegalno posjeduju.
Drugo što se mora učiniti je ukidanje svih braniteljskih privilegija, osim priznavanja ratnog staža kao staža mirovinskog osiguranja u dvostrukom trajanju te zbrinjavanja ratnih civilnih i vojnih invalida i roditelja, djece i bračnih drugova poginulih.
U slučaju donošenja i provedbe ozbiljnih mjera koje bi vodile putem gospodarskog oporavka, treba priznati da je broj nezaposlenih u RH otprilike dva puta veći od broja koji nam se danas službeno nudi.
Radi se o 300-tinjak tisuća radno sposobnih osoba koje su zbrinute kroz kojekakve socijalne programe, ne samo kroz mirovine, premda najviše kroz mirovine.
Izvršiti reviziju svih mirovina i jednostavno ih ukinuti svima onima koji su ih priskrbili kao dio glasačke mašinerije HDZ-a.
Ja sad neću elaborirati što bi trebalo i koje bi mjere trebalo donositi od promjene teritorijalnog ustrojstva zemlje, decentralizacije državne uprave, uvođenje nepolitičkih mehanizama kontrole rada uprava javnih poduzeća, rervizija potreba i broja zaposlenih u javnom sektoru, prihvaćanje sindikata kao ozbiljnog partnera u ostvarivanju takvih programa koji nužno vode i u zadiranje u materijalna prava zaposlenih, ali i potpuno ignoriranje hrvatskih skorojevića, a to su svi oni poslodavci u čijim poduzećima radnici nisu sindikalno organizirani, koji neredovito isplaćuju plaće, ne uplaćuju doprinose za mirovinsko i zdravstveno osiguranje ili uopće ne isplaćuju plaće ...
- Šuker upozorava koalicijske partnere da prijeti takva nestašica novca u državnom proračunu da u pitanje dolazi i isplata mirovina
- Guverner HNB, za kojeg se dosad znalo da je valjda jedini koji zna što govori, upozorava izvršnu vlast da pod hitno poduzima mjere na planu gospodarskog oporavka i to stvarne, a ne prividne, jer monetarna vlast više nije u mogućnosti pomoći
- MMF nam na svoj način kaže, neovisno o tumačenju Jadranke Kosor, da smo već u dužničkom ropstvu
- "vizionar" ekonomskih znanosti, čovjek za sve sustave i sva vremena, Ljubo Jurčić, koji kaže da će manjak u državnom proračunu za ovu godinu biti 15 mlrd kuna, za razliku od Šukerovog manjka od svega 5 mlrd kuna, nas upravo "tješi" da nema problema, jer ćemo u slučaju da ne možemo vraćati zajmove, to moći putem državne imovine
- oni pak ekonomisti koji ponešto i znaju, za razliku od "vizionara" Ljube Jurčića, upozoravaju nas da nam predstoji bankrot države i situacija slična onoj u kojoj se svojedobno našla Argentina
- i "Zucker kommt zu letzt" ta prezrena Srbija pokazuje znake gospodarskog oporavka i izlaska iz krize, jer je povećala industrijsku poizvodnju i izvoz, bilježeći rast BDP od 0,6 %
Normalno da su ubrzo nakon vijesti o poteškoćama s punjenjem proračuna uslijedili demantiji kako samog Šukera, tako i vrle nam premijerke, kako su to samo objede političkih protivnika, jer da ona predviđa poboljšanje gospodarske situacije već za pola godine.
No kako je sam njen program gospodarskog oporavka prazno slovo na papiru, ona ni ovaj puta nije podastrla nekakve pokazatelje koji bi mogli opravdati taj njen optimizam.
Osobno smatram da će i tih pola godine za RH biti izgubljeno vrijeme, jednako kao što je i dosadašnjih godinu dana njene vlasti bilo upravo i jedino samo to - gubljenje vremena.
Vladajući ni dosad, iako ga tobože silno uvažavaju, nisu ozbiljno shvaćali upozorenja guvernera HNB, pa su, nota bene, sredstva koja je HNB oslobodila za poticanje gospodarskog oporavka, gotovo sva, bez grižnje savjesti, usmjerili u državni proračun, pokazujući i na taj način da im je jedini cilj ostati što duže na vlasti, pa makar "poslije njih i potop".
Vlada naravno ističe "pohvalu" MMF-a njenom programu gospodarskog oporavka, ali ne i pokude radi njegovog neprovođenja i tapkanja u mjestu.
Valjda radi tih "pohvala" MMF-a i kreditni rating RH opada?
No za Ljubu Jurčića, kako vidimo, problema nema, ide se u daljnje zaduživanje, a ako dugove baš i ne budemo u stanju vraćati, vratit ćemo ih državnom imovinom.
To njemu i tako neće teško pasti, jer u stjecanju te imovine on i tako nije sudjelovao.
Što se pak bankrota tiče i pozivanja na svojedobnu takvu nedaću koja je zadesila Argentinu, mnogi "znalci" samo odmahuju rukom kao, pa što se to tako dramatično dogodilo Argentini, jer eno je, stoji tamo gdje je uvijek bila i dalje je Argentina.
Gube oni iz vida i sve one nemire i ulično nasilje kroz koje je prolazila Argentina, zemlja koja za razliku od Hrvatske nije bila krcata oružjem u rukama onih koji bi ga mogli i upotrijebiti u smislu očuvanja svojih privilegija.
Ali Argentina ima i nezanemarivi industrijski potencijal, dok je taj u Hrvatskoj gotovo potpuno uništen.
Srbija provodi svoj program gospodarskog oporavka, bez obzira na otpore kojih i tamo ima i polako izlazi iz gospodarske krize, samo Srbija nema "branitelja" koji u RH zaustavljaju i samu pomisao na provođenje mjera koje zadiru u smanjenje njihovih prava i privilegija.
I na kraju, sve dok nam kapu kroje ovi nezamjenjivi gospodarski magovi pridošli nam iz "Tamnog vilajeta", poput grobara hrvatske industrije i stvaranja ekonomije "šverc-komerca", Borislava Škegre, "vizionara" Ljube Jurčića, Jerka Tipurića i mnogih drugih, RH može zaboraviti na bilo kakav gospodarski oporavak.
Da Kosoričine namjere nisu bile časne najbolje pokazuje njen izbor upravo Borislava Škegre, tvorca "hrvatskog gospodarskog čuda", kako je Tuđman opisao proces uništenja hrvatskog gospodarstva i jedinog čovjeka u RH koji ima tri čiste reći da "su nas pretvorba vlasništva i privatizacija spasile" za glavnog gospodarskog savjetnika.
Što nam taj dokazani štetočina pametnog može ponuditi?
Kako smo dosad vidjeli, baš ništa.
A ako nekom i padne na pamet da provede drastične rezove koji zaista mogu voditi gospodarskom oporavku hrvatske, taj prije donošenja bilo kakvih mjera mora oduzeti oružje stanovništvou, odnosno razoružati "branitelje", koji se od tog neminovnog poteza, koje odgovorne vlasti moraju povući, brane floskulom "nikad više razoružane Hrvatske".
E pa, gospodo, RH danas ima svoje OS, HV, koju nitko ne kani razoružavati, ali se stotine tisuća komada oružja i minsko-eksplozivnih sredstava, koje se ne može legalizirati, niti za takvom legalizacijom postoji ikakva potreba, jednostavno moraju oduzeti onima koji ih i danas nelegalno posjeduju.
Drugo što se mora učiniti je ukidanje svih braniteljskih privilegija, osim priznavanja ratnog staža kao staža mirovinskog osiguranja u dvostrukom trajanju te zbrinjavanja ratnih civilnih i vojnih invalida i roditelja, djece i bračnih drugova poginulih.
U slučaju donošenja i provedbe ozbiljnih mjera koje bi vodile putem gospodarskog oporavka, treba priznati da je broj nezaposlenih u RH otprilike dva puta veći od broja koji nam se danas službeno nudi.
Radi se o 300-tinjak tisuća radno sposobnih osoba koje su zbrinute kroz kojekakve socijalne programe, ne samo kroz mirovine, premda najviše kroz mirovine.
Izvršiti reviziju svih mirovina i jednostavno ih ukinuti svima onima koji su ih priskrbili kao dio glasačke mašinerije HDZ-a.
Ja sad neću elaborirati što bi trebalo i koje bi mjere trebalo donositi od promjene teritorijalnog ustrojstva zemlje, decentralizacije državne uprave, uvođenje nepolitičkih mehanizama kontrole rada uprava javnih poduzeća, rervizija potreba i broja zaposlenih u javnom sektoru, prihvaćanje sindikata kao ozbiljnog partnera u ostvarivanju takvih programa koji nužno vode i u zadiranje u materijalna prava zaposlenih, ali i potpuno ignoriranje hrvatskih skorojevića, a to su svi oni poslodavci u čijim poduzećima radnici nisu sindikalno organizirani, koji neredovito isplaćuju plaće, ne uplaćuju doprinose za mirovinsko i zdravstveno osiguranje ili uopće ne isplaćuju plaće ...
