Dragovoljci DR ...
... i oni drugi, koji sa isto tako zovu.
Čitajući komentar, koji je na jednom dobro posjećenom sajtu u povodu 20-godišnjice “prvog balvana” napisao jedan od “magupa iz naših redova”, komentar prepun neistina, ordinarnih laži, poluistina, floskula, podvala i naknadno proglašenih istina, u kojem možemo pročitat i sljedeće:
“Osobno sam skoro završio u Tuđmanovom zatvoru jer sam već u 4. mj. 1991. imao grupu naoružanih ljudi pa kada se dogodio napad na policijsku stanicu u Pakracu - rekao sam da čekam naredbu što da radim.”
Zamislite samo on ima svoje vlastite OS, neovisne o državi i njenim vlastima, jer valjda on najbolje zna da treba ratovati i on je za rat spreman već i prije 01. srpnja 1991., dana kad je ubijen načelnik PU Osijek Josip Reihl Kir, koji se uzima kao datum stvarnog početka rata u Hrvatskoj.
Naravno njega su silno iziritirala “četniča divljanja”, nije mu jasno ni što je to iritiralo Srbe u Hrvatskoj, pa piše:
“Nije mi jasno čime je Tuđman "dizao paru" Srbima u SRH 1990.? Jel time što je svaki državni službenik (vojnik, policajac, liječnik, učitelj ...) mogao ostati na svojem radnom mjestu? Vojnici, policajci i birokracija su samo trebali potpisati lojalnost novokonstituiranom Saboru i Vladi. Gdje je tu problem?”
Pa ne bi bilo nikakvog problema da se izjava o lojalnosti nije tražila samo od Srba, za koje se pretpostavljalo (opravdano) da nisu svoj glas dali HDZ-u, pa ako je tome tako onda je trebalo tražiti izjavu o lojalnoti i od svih onih Hrvata koji su se usudili ne dati svoj glas HDZ-u.
Eto čovjeku nije jasno kako su već na predizbornim skupovima HDZ-a Srbima u Hrvatskoj obećavani “med i mlijeko” kao “izgon iz hrvatskog Ustava”, “vrbe” i “kupanja u Drini” … , a onda se odmah po uspostavi nove “demokratske” vlasti, pod vodstvom snaga inspiriranih ideologijom poraženih u 2. Svjetskom ratu, formiraju “trojke”, stanoviti prijeki sudovi koji “presuđuju” na licu mjesta, uglavnom Srbima, ne libeći se ni pljačjke, a onda i nepoćudnim Hrvatima, bilo da su bili protivnici rata ili uzimali u zaštitu svoje susjede Srbe.
Nositelji tih aktivnosti bili su uglavnom “najbolji Hrvati”, koji su nas, organizirani u Pavelićevom HOP-u, Luburićevom HNO, Štedulovom HDP-u i sličnim “prestižnim organizacijama”, sami oslobođeni od zdravog razuma, hrpimice dolazili “oslobađati” iz “tamnice naroda”, SFRJ i čupati nas iz velikosrpskih pandži, jer da nije bilo njih, “mi bismo danas pisali ćirilicom”, kao što smo oduvijek i pisali.
Najpoznatije ubojstvo Hrvata koji se zalagao za mir je upravo spomenuto ubojstvo Josipa Reihl Kira.
A jedan od najpoznatijih, koji su “kao vrhovnog zapovjednika priznavali samo Maksa Luburića”, bar je tako sam izjavio, je "vitez od Gospića i Medka", od kojega je, ako ćemo vjerovati legendarnom osnivaču 4. Gardijske brigade, "bio luđi samo onaj tko mu je dao čin".
Dragovoljačke skupine izvan pravnog sustava hrvatske države, slične ovoj koju navodi autor citiranog teksta ili one još poznatijeg HOS-a, bile su poprilično brojne, a svojim napadima na jedinu legalnu OS, JNA, zapravo su započele rat u Hrvatskoj.
Tuđman raspolaže svim informacijama, zna što se događa, ne poduzima ništa na suzbijanju “djelovanja” dobrovoljačkih skupina, jer misli da principom “toplo-hladno” može upravljati situacijom.
Ali sve ono, što se događa izvan pravnog sustava zemlje, što se ne suzbija pravodobno, obično se otme kontroli neovisno o vještini onoga tko misli da takvim događanjima može upravljati i završava anarhijom.
Naravno da u svijetu koji je postao “globalno selo” ništa od tih aktivnosti dragovoljačkih skupina nije ostalo nevidljivo MZ, koja silnim pritiskom uspijeva Tuđmana prisiliti da te paravojne skupine izvan pravnog sustava RH rasformira, s time da je najveći dio njihovih pripadnika, bez provjere njihove možebitne odgovornosti za brojne počinjene zločine, apsorbirao rezervni sastav policije i ZNG, koji je u svojoj suštini i sam bio paravojna organizacija, ali pod nadzorom hrvatskih vlasti, tako da se kasnije, po priznaju Hrvatske, mogao transformirati u HV, legalnu OS RH.
Kasnija događanja pokazala su da su ti dragovoljci iz neformalnih skupina ili HOS-a, koji su završili u redovima rezervnog sastava policije ili ZNG, uglavnom nastavili s protuzakonitim djelovanjem pa i činjenjem zločina; Gospić, Osijek, Vukovar, Sisak kao i puno eksploatirana Pakračka poljana, a kasnije zločini počinjeni u operacijama “Medački džep”, “Bljesak” i “Oluja” zorno potvrđuju ove navode.
Na kraju svi dragovoljci, ovi opisani, kao i oni koji su se dragovoljno prijavili u redove policije, ZNG ili kasnije HV strpani su u isti koš i zajedno čine “najelitniju” skupinu branitelja, a valjalo bi ih jako lučiti jedne od drugih, jer potonji koji su dragovoljno pristupili u redove OS RH se ne dovode u vezu s brojnim zločinima koje su počinili ljudi u uniformama s hrvatskim obilježjima. I ne samo u Hrvatskoj, nego i u BiH, tako da se i predsjednik Josipović tamo morao ispričavati za “nestašluke” koje su počinili pripadnici HOS-a iz Hrvatske.
Možda bi nam "general HOS-a" mogao o tome ponešto reći.
Ne znam kako vi, ali ja te dvije dragovoljačke populacije strogo lučim, a lučio bih ih čak i da nije bilo razlike u ponašanju, čak da oni prvi i nisu napadali JNA, kršili su zakone RH već samim svojim postojanjem. Srmotili su Hrvatsku i sramote je i danas gdje god stignu.
Hvatska se i osamostalila, prije usprkos njima, nego zahvaljujući njima.
Oni i danas, promičući fašizam i ksenofobiju, nastupajući s pozicija nacional –šovinizma, pa i “proslavama” u Čavoglavama, krše zakone RH i ne dopuštaju ratnim ranama da zacijele.
Hrvatska država danas vise nego izdašno plaća njihove “zasluge za stvaranje države”.
Hvala im, nisu trebali ništa stvarati.
Čitajući komentar, koji je na jednom dobro posjećenom sajtu u povodu 20-godišnjice “prvog balvana” napisao jedan od “magupa iz naših redova”, komentar prepun neistina, ordinarnih laži, poluistina, floskula, podvala i naknadno proglašenih istina, u kojem možemo pročitat i sljedeće:
“Osobno sam skoro završio u Tuđmanovom zatvoru jer sam već u 4. mj. 1991. imao grupu naoružanih ljudi pa kada se dogodio napad na policijsku stanicu u Pakracu - rekao sam da čekam naredbu što da radim.”
Zamislite samo on ima svoje vlastite OS, neovisne o državi i njenim vlastima, jer valjda on najbolje zna da treba ratovati i on je za rat spreman već i prije 01. srpnja 1991., dana kad je ubijen načelnik PU Osijek Josip Reihl Kir, koji se uzima kao datum stvarnog početka rata u Hrvatskoj.
Naravno njega su silno iziritirala “četniča divljanja”, nije mu jasno ni što je to iritiralo Srbe u Hrvatskoj, pa piše:
“Nije mi jasno čime je Tuđman "dizao paru" Srbima u SRH 1990.? Jel time što je svaki državni službenik (vojnik, policajac, liječnik, učitelj ...) mogao ostati na svojem radnom mjestu? Vojnici, policajci i birokracija su samo trebali potpisati lojalnost novokonstituiranom Saboru i Vladi. Gdje je tu problem?”
Pa ne bi bilo nikakvog problema da se izjava o lojalnosti nije tražila samo od Srba, za koje se pretpostavljalo (opravdano) da nisu svoj glas dali HDZ-u, pa ako je tome tako onda je trebalo tražiti izjavu o lojalnoti i od svih onih Hrvata koji su se usudili ne dati svoj glas HDZ-u.
Eto čovjeku nije jasno kako su već na predizbornim skupovima HDZ-a Srbima u Hrvatskoj obećavani “med i mlijeko” kao “izgon iz hrvatskog Ustava”, “vrbe” i “kupanja u Drini” … , a onda se odmah po uspostavi nove “demokratske” vlasti, pod vodstvom snaga inspiriranih ideologijom poraženih u 2. Svjetskom ratu, formiraju “trojke”, stanoviti prijeki sudovi koji “presuđuju” na licu mjesta, uglavnom Srbima, ne libeći se ni pljačjke, a onda i nepoćudnim Hrvatima, bilo da su bili protivnici rata ili uzimali u zaštitu svoje susjede Srbe.
Nositelji tih aktivnosti bili su uglavnom “najbolji Hrvati”, koji su nas, organizirani u Pavelićevom HOP-u, Luburićevom HNO, Štedulovom HDP-u i sličnim “prestižnim organizacijama”, sami oslobođeni od zdravog razuma, hrpimice dolazili “oslobađati” iz “tamnice naroda”, SFRJ i čupati nas iz velikosrpskih pandži, jer da nije bilo njih, “mi bismo danas pisali ćirilicom”, kao što smo oduvijek i pisali.
Najpoznatije ubojstvo Hrvata koji se zalagao za mir je upravo spomenuto ubojstvo Josipa Reihl Kira.
A jedan od najpoznatijih, koji su “kao vrhovnog zapovjednika priznavali samo Maksa Luburića”, bar je tako sam izjavio, je "vitez od Gospića i Medka", od kojega je, ako ćemo vjerovati legendarnom osnivaču 4. Gardijske brigade, "bio luđi samo onaj tko mu je dao čin".
Dragovoljačke skupine izvan pravnog sustava hrvatske države, slične ovoj koju navodi autor citiranog teksta ili one još poznatijeg HOS-a, bile su poprilično brojne, a svojim napadima na jedinu legalnu OS, JNA, zapravo su započele rat u Hrvatskoj.
Tuđman raspolaže svim informacijama, zna što se događa, ne poduzima ništa na suzbijanju “djelovanja” dobrovoljačkih skupina, jer misli da principom “toplo-hladno” može upravljati situacijom.
Ali sve ono, što se događa izvan pravnog sustava zemlje, što se ne suzbija pravodobno, obično se otme kontroli neovisno o vještini onoga tko misli da takvim događanjima može upravljati i završava anarhijom.
Naravno da u svijetu koji je postao “globalno selo” ništa od tih aktivnosti dragovoljačkih skupina nije ostalo nevidljivo MZ, koja silnim pritiskom uspijeva Tuđmana prisiliti da te paravojne skupine izvan pravnog sustava RH rasformira, s time da je najveći dio njihovih pripadnika, bez provjere njihove možebitne odgovornosti za brojne počinjene zločine, apsorbirao rezervni sastav policije i ZNG, koji je u svojoj suštini i sam bio paravojna organizacija, ali pod nadzorom hrvatskih vlasti, tako da se kasnije, po priznaju Hrvatske, mogao transformirati u HV, legalnu OS RH.
Kasnija događanja pokazala su da su ti dragovoljci iz neformalnih skupina ili HOS-a, koji su završili u redovima rezervnog sastava policije ili ZNG, uglavnom nastavili s protuzakonitim djelovanjem pa i činjenjem zločina; Gospić, Osijek, Vukovar, Sisak kao i puno eksploatirana Pakračka poljana, a kasnije zločini počinjeni u operacijama “Medački džep”, “Bljesak” i “Oluja” zorno potvrđuju ove navode.
Na kraju svi dragovoljci, ovi opisani, kao i oni koji su se dragovoljno prijavili u redove policije, ZNG ili kasnije HV strpani su u isti koš i zajedno čine “najelitniju” skupinu branitelja, a valjalo bi ih jako lučiti jedne od drugih, jer potonji koji su dragovoljno pristupili u redove OS RH se ne dovode u vezu s brojnim zločinima koje su počinili ljudi u uniformama s hrvatskim obilježjima. I ne samo u Hrvatskoj, nego i u BiH, tako da se i predsjednik Josipović tamo morao ispričavati za “nestašluke” koje su počinili pripadnici HOS-a iz Hrvatske.
Možda bi nam "general HOS-a" mogao o tome ponešto reći.
Ne znam kako vi, ali ja te dvije dragovoljačke populacije strogo lučim, a lučio bih ih čak i da nije bilo razlike u ponašanju, čak da oni prvi i nisu napadali JNA, kršili su zakone RH već samim svojim postojanjem. Srmotili su Hrvatsku i sramote je i danas gdje god stignu.
Hvatska se i osamostalila, prije usprkos njima, nego zahvaljujući njima.
Oni i danas, promičući fašizam i ksenofobiju, nastupajući s pozicija nacional –šovinizma, pa i “proslavama” u Čavoglavama, krše zakone RH i ne dopuštaju ratnim ranama da zacijele.
Hrvatska država danas vise nego izdašno plaća njihove “zasluge za stvaranje države”.
Hvala im, nisu trebali ništa stvarati.
