Plašenje naroda - politika ili ipak samo politikantstvo?
Kad god hrvatska Vlada ne zna što će ili joj smeta pažnja kojom javnost prati njen (ne)rad, iz pozadine iskrsne nešto, stvarni ili izmišljeni problem, koji se lansira u javnost, pa dok je ona time zaokupljena, pritisak na Vladu opada.
Tako i sada, vruća tema, rebalans proračuna, pažnja javnosti se najprije pokušava odvući na sporedni kolosijek objavom rezultata provjere potpisa na zahtjevu za referendum, koji se pokušava omalovažiti time što je provjera pokazala koju desetinu tisuća "duplića", a pronađeni su čak i mrtvaci kao upisani.
Samo broj isprvnih potpisa je toliki da čak kad bi bilo i 200.000 nevažećih, ne bi mijenjalo ništa na stvari. Valjda je to i glavni razlog zašto narod nije "zagrizao", pa se nije danima bavio problemom "prevare" sindikalista.
I onda iznebuha evo spasonosne objave koja narod sigurno neće ostaviti ravnodušnim, a to je najava gradnje odlagališta za nisko i srednje radioaktivni otpad u Sloveniji i to, paz' sad', blizu hrvatske granice.
Prvo, naprosto je nevjerojatno da hrvatske vlasti do dana današnjeg ne bi ništa znale o tom projektu, nije vrag da to ni Uprava NE Krško nije znala, a tamo sjede i hrvatski predstavnici?
Naime radi se o odlagalištu koje će se graditi upravo radi odlaganja radioaktivnog otpada iz NEK, budući je priručno odlagalište u samoj elektrani gotovo puno.
Drugo, prilkom plasiranja vijesti u javnost ne propušta se ponoviti da se radi o "slovenskom" radioaktivnom otpadu, kasnija upozorenja stručnjaka da je polovica otpada hrvatska, obično se prečuju. Prčuj se i to da i kad Slovenci ne bi gradili odlagalište, koje će vjerojatno sufinancirati RH, mi bismo za naš radioaktivni otpad morali graditi vlastito odlagalište.
Treće, naglašavanjem da se odlagalište namjerava graditi u blizini hrvatke granice, sugeriraju se opet "neprijateljske nakane Slovenije", pa eto narode "štofa" za zabavu, a Vlada će bogoraditi u mirnijoj atmosferi.
Možda ni sama vijest o gradnji odlafališta radioaktivnog otpada i ne bi tako odvlačila pozornost, kad ne bi bila praćena plašenjem naroda tobožnjim povećanjem rizika od obolijevanja od raka, pa se u pomoć pozivaju "američke studije" i samozvani "eksperti", koje bi bilo zgodno priupitati što pokazuju slovenske studije o utjecaju NEK na okolno stanovništvo, koje živi i živjet će s NE u svojem dvorištu. A upravo to "najugroženije" stanovništvo dalo je suglasnost da se u blizini NEK izgradi i skladište radioaktivnog otpada.
Ugroženi pristaju da budu još ugroženiji (sic!).
Ha, koja ubitačna logika!?
A možda je okolno stanovništvo svjesno da je daleko veća opasnost od obolijevanja od raka prijetila i prijeti od nekih drugih emisija u okoliš?
Zorni primjer je, recimo, bio slučaj s učestalim obolijevanjem od raka ljudi u blizini nekadašnje "Iskrine" tvornioce transformatora, kad je u okoliš nekontrolirano ispuštena veća količina transformatorskog ulja, PCB, koji je poznat kao jedna od najkancerogenijih materija, jednako kao i svi produkti njegove termičke razgradnje (naravno osim vode i CO2).
Zato je upotreba PCB zabranjena.
Što na domaćem planu reći o učestlom obolijevanju od raka stanovništva koje živi u okolini sisačke rafinerije? Nije vrag da to ne znamo i da se to događa nekom drugom?
Ili nas za to jednostavno i nije briga?
Puno je lakše usmjeriti pažnju javnosti na "neprijateljsko" ponašanje Slovenaca, koji kane izgraditi odlagalište radioaktivnog otpada koje, izgrađeno po važećim propisima, ne nosi nikakav stvarni rizik za stanovništvo u Hrvatskoj.
Ali za odvlačenje pažnje javnosti od stvarnih životnih problema u RH gotovo da i nema boljeg načina.
Jučer je to bilo razgraničenje na moru, danas je to izgradnja odlgališta za radioaktivni otpad.
*Autor ima licencu za samostalno rukovanje otvorenim izvorima radioaktivnog zračenja.
Tako i sada, vruća tema, rebalans proračuna, pažnja javnosti se najprije pokušava odvući na sporedni kolosijek objavom rezultata provjere potpisa na zahtjevu za referendum, koji se pokušava omalovažiti time što je provjera pokazala koju desetinu tisuća "duplića", a pronađeni su čak i mrtvaci kao upisani.
Samo broj isprvnih potpisa je toliki da čak kad bi bilo i 200.000 nevažećih, ne bi mijenjalo ništa na stvari. Valjda je to i glavni razlog zašto narod nije "zagrizao", pa se nije danima bavio problemom "prevare" sindikalista.
I onda iznebuha evo spasonosne objave koja narod sigurno neće ostaviti ravnodušnim, a to je najava gradnje odlagališta za nisko i srednje radioaktivni otpad u Sloveniji i to, paz' sad', blizu hrvatske granice.
Prvo, naprosto je nevjerojatno da hrvatske vlasti do dana današnjeg ne bi ništa znale o tom projektu, nije vrag da to ni Uprava NE Krško nije znala, a tamo sjede i hrvatski predstavnici?
Naime radi se o odlagalištu koje će se graditi upravo radi odlaganja radioaktivnog otpada iz NEK, budući je priručno odlagalište u samoj elektrani gotovo puno.
Drugo, prilkom plasiranja vijesti u javnost ne propušta se ponoviti da se radi o "slovenskom" radioaktivnom otpadu, kasnija upozorenja stručnjaka da je polovica otpada hrvatska, obično se prečuju. Prčuj se i to da i kad Slovenci ne bi gradili odlagalište, koje će vjerojatno sufinancirati RH, mi bismo za naš radioaktivni otpad morali graditi vlastito odlagalište.
Treće, naglašavanjem da se odlagalište namjerava graditi u blizini hrvatke granice, sugeriraju se opet "neprijateljske nakane Slovenije", pa eto narode "štofa" za zabavu, a Vlada će bogoraditi u mirnijoj atmosferi.
Možda ni sama vijest o gradnji odlafališta radioaktivnog otpada i ne bi tako odvlačila pozornost, kad ne bi bila praćena plašenjem naroda tobožnjim povećanjem rizika od obolijevanja od raka, pa se u pomoć pozivaju "američke studije" i samozvani "eksperti", koje bi bilo zgodno priupitati što pokazuju slovenske studije o utjecaju NEK na okolno stanovništvo, koje živi i živjet će s NE u svojem dvorištu. A upravo to "najugroženije" stanovništvo dalo je suglasnost da se u blizini NEK izgradi i skladište radioaktivnog otpada.
Ugroženi pristaju da budu još ugroženiji (sic!).
Ha, koja ubitačna logika!?
A možda je okolno stanovništvo svjesno da je daleko veća opasnost od obolijevanja od raka prijetila i prijeti od nekih drugih emisija u okoliš?
Zorni primjer je, recimo, bio slučaj s učestalim obolijevanjem od raka ljudi u blizini nekadašnje "Iskrine" tvornioce transformatora, kad je u okoliš nekontrolirano ispuštena veća količina transformatorskog ulja, PCB, koji je poznat kao jedna od najkancerogenijih materija, jednako kao i svi produkti njegove termičke razgradnje (naravno osim vode i CO2).
Zato je upotreba PCB zabranjena.
Što na domaćem planu reći o učestlom obolijevanju od raka stanovništva koje živi u okolini sisačke rafinerije? Nije vrag da to ne znamo i da se to događa nekom drugom?
Ili nas za to jednostavno i nije briga?
Puno je lakše usmjeriti pažnju javnosti na "neprijateljsko" ponašanje Slovenaca, koji kane izgraditi odlagalište radioaktivnog otpada koje, izgrađeno po važećim propisima, ne nosi nikakav stvarni rizik za stanovništvo u Hrvatskoj.
Ali za odvlačenje pažnje javnosti od stvarnih životnih problema u RH gotovo da i nema boljeg načina.
Jučer je to bilo razgraničenje na moru, danas je to izgradnja odlgališta za radioaktivni otpad.
*Autor ima licencu za samostalno rukovanje otvorenim izvorima radioaktivnog zračenja.
