"Pao" još jedan "vjerni vojnik parrtije"?
Svaki puta kad se makar samo spomenu zločini počinjeni na Ovčari, meni odmah na um padnu imena nekih "hrvatskih vitezova" i "heroja Vukovara" među kojima su dvojica izuzetno "visokoga sjaja", Tomislav Merčep i Blago Zadro, uvijek se pitajući za kolike žrtve na Ovčari ta dvojica snose krivnju.
Da njihovu odovornost za ukupnu tužnu sudbinu Vukovara ne spominjem.
A tužna vukovarska priča počinje odmah po Tuđmanovom preuzimanju vlasti ...
Naime na Tuđmanov užas u Vukovaru, toj višenacionalnoj sredini, premoćnu pobjedu na prvim slobodnim izborima odnosi SDP i formira lokalnu vlast, što Tuđman, onako demokratičan, oličenje dobrostivosti i tolerancije, doživljava kao izdaju njega osobno.
On jednostavno ne može, maligna priroda njegovog bića to ne dopušta, dopustiti u uvjetima HZ-ove svevlasti nikakvu "oporbeu stuaciju" u Vukovaru, u kojem je, o užasa, Srbin predsjednik SO.
Zato lokalni HDZ dobiva zadatak da uspostavi paralelnu vlast neovisno o legalnoj vlasti koju treba opstruirati
Predsjednik HDZ-a Vukovara, Tomislav Mečep, raspoređen na poslove sekretara općinskog sekretarijata za NO ozbiljno shvaća dobiveni zadatak i kreće u njegovu realizaciju postupno preuzimajući iz pozadine gotovo sve poluge vlasti ...
Merčep već u jesen 1990. oformljuje i naoružava stanovitu stranačku vojsku HDZ-a, uz istodobno potpuno neovlašteno privođenje Srba u prostorije općinskog Sekretarijata za NO, njihovo ispitivanje, premlaćivanje i likvdacije na licu mjesta ili na obalama Vuke ili Dunava.
Srbima se miniraju gospodarski objekti i kuće, a policija čak niti izvide ne radi ...
Sve to tjera predsjednika SO Vukovar, Srbina S. Dokmanovća i predsjednka IV SO Vukovara, Hrvata S. Lovrenčića, da početkom travnja 1991. zajednički upute pismo Tuđmanu, Predsjednštvu SFRJ i glavnim političkim strankama u RH.
Bez odaziva.
Usprkos svemu u Vukovaru još uvijek nema međunacionalnih sukoba, a pogotovo ne oružanih.
Merčep pojačava teror, dvojica predsjednika ponovo pišu pismo, na koje Tuđman odgovara suspenzijom legalnih vlasti i imenvanjem Marina Vidića Bilog za povjerenika Vlade RH za Općinu Vukovar.
Marin Vidić Bili ubrzo shvaća da je usprkos silnim ovlastima potpuno nemoćan, jer je sva vlast koncentrirana u Merčepovim rukama.
Sad on piše pismo Tuđmanu u kojem opisujući Merčepove i Zadrine "nestašluke" potvrđuje sve navode iz prethodnih pisama dvojice predsjednika.
Tek na ovo pismo Tuđman reagira mičući Merčepa iz Vukovara ...
Marin Vidić Bili uspostavlja kontrolu i situacija u Vukovaru počinje se smirivati, na užas G. Šuška i V. Vukojevića, koji smjenjuju Vidićeve ljude i ponovo imenuju one koje je Vidić smijenio.
Nakon ovih "imenovanja iz Zagreba" počinje Vukovarski martirij, kad nakon ubojstava regruta tenkovska kolona JNA, bojevo ne djelujući, pokušava ući u grad ...
Uništenjem prvog tenka na Trpinjskoj cesti započeo je pakao, koji je završio uništenjem Vukovara i brojnim zločinima koje je potom počinila srpska paravojska.
A Merčep nije "sklonjen u stranu" i pocesuiran za zlodjela počinjena u Vukovaru, kako bi to čovjek očekivao, već je imenovan pomoćnikom (savjetnikom) ministra unutrnjih poslova, od pripadnika rezervnog sastava policije formira vlastitu jedinicu, koja je počinila brojna zvjerstva i zločine od Gospića, preko Zagreba do Pakračke Poljane.
Usprkos zaista brojnim iskazima o zločinima koje su počnili ljudi pod zapovjedništvom T. Merčepa njega do danas nitko nije dirao, sve one koji su ga optuživali, uredno je tužio i dobivao sporove ...
Međutim pritisak Haaga i međunarodnih organizacija nije popuštao, što je rezultiralo današnjim privođenjem T. Merčep kao osumnjičenika za počinjenje ratnih zločina.
Иikom Иišta!
Da njihovu odovornost za ukupnu tužnu sudbinu Vukovara ne spominjem.
A tužna vukovarska priča počinje odmah po Tuđmanovom preuzimanju vlasti ...
Naime na Tuđmanov užas u Vukovaru, toj višenacionalnoj sredini, premoćnu pobjedu na prvim slobodnim izborima odnosi SDP i formira lokalnu vlast, što Tuđman, onako demokratičan, oličenje dobrostivosti i tolerancije, doživljava kao izdaju njega osobno.
On jednostavno ne može, maligna priroda njegovog bića to ne dopušta, dopustiti u uvjetima HZ-ove svevlasti nikakvu "oporbeu stuaciju" u Vukovaru, u kojem je, o užasa, Srbin predsjednik SO.
Zato lokalni HDZ dobiva zadatak da uspostavi paralelnu vlast neovisno o legalnoj vlasti koju treba opstruirati
Predsjednik HDZ-a Vukovara, Tomislav Mečep, raspoređen na poslove sekretara općinskog sekretarijata za NO ozbiljno shvaća dobiveni zadatak i kreće u njegovu realizaciju postupno preuzimajući iz pozadine gotovo sve poluge vlasti ...
Merčep već u jesen 1990. oformljuje i naoružava stanovitu stranačku vojsku HDZ-a, uz istodobno potpuno neovlašteno privođenje Srba u prostorije općinskog Sekretarijata za NO, njihovo ispitivanje, premlaćivanje i likvdacije na licu mjesta ili na obalama Vuke ili Dunava.
Srbima se miniraju gospodarski objekti i kuće, a policija čak niti izvide ne radi ...
Sve to tjera predsjednika SO Vukovar, Srbina S. Dokmanovća i predsjednka IV SO Vukovara, Hrvata S. Lovrenčića, da početkom travnja 1991. zajednički upute pismo Tuđmanu, Predsjednštvu SFRJ i glavnim političkim strankama u RH.
Bez odaziva.
Usprkos svemu u Vukovaru još uvijek nema međunacionalnih sukoba, a pogotovo ne oružanih.
Merčep pojačava teror, dvojica predsjednika ponovo pišu pismo, na koje Tuđman odgovara suspenzijom legalnih vlasti i imenvanjem Marina Vidića Bilog za povjerenika Vlade RH za Općinu Vukovar.
Marin Vidić Bili ubrzo shvaća da je usprkos silnim ovlastima potpuno nemoćan, jer je sva vlast koncentrirana u Merčepovim rukama.
Sad on piše pismo Tuđmanu u kojem opisujući Merčepove i Zadrine "nestašluke" potvrđuje sve navode iz prethodnih pisama dvojice predsjednika.
Tek na ovo pismo Tuđman reagira mičući Merčepa iz Vukovara ...
Marin Vidić Bili uspostavlja kontrolu i situacija u Vukovaru počinje se smirivati, na užas G. Šuška i V. Vukojevića, koji smjenjuju Vidićeve ljude i ponovo imenuju one koje je Vidić smijenio.
Nakon ovih "imenovanja iz Zagreba" počinje Vukovarski martirij, kad nakon ubojstava regruta tenkovska kolona JNA, bojevo ne djelujući, pokušava ući u grad ...
Uništenjem prvog tenka na Trpinjskoj cesti započeo je pakao, koji je završio uništenjem Vukovara i brojnim zločinima koje je potom počinila srpska paravojska.
A Merčep nije "sklonjen u stranu" i pocesuiran za zlodjela počinjena u Vukovaru, kako bi to čovjek očekivao, već je imenovan pomoćnikom (savjetnikom) ministra unutrnjih poslova, od pripadnika rezervnog sastava policije formira vlastitu jedinicu, koja je počinila brojna zvjerstva i zločine od Gospića, preko Zagreba do Pakračke Poljane.
Usprkos zaista brojnim iskazima o zločinima koje su počnili ljudi pod zapovjedništvom T. Merčepa njega do danas nitko nije dirao, sve one koji su ga optuživali, uredno je tužio i dobivao sporove ...
Međutim pritisak Haaga i međunarodnih organizacija nije popuštao, što je rezultiralo današnjim privođenjem T. Merčep kao osumnjičenika za počinjenje ratnih zločina.
Иikom Иišta!
