Postoje li dva HDZ-a?
Kako se raspliće ova saga oko Sanadera, sve više se čuje priča i o "dva HDZ-a".
Jedan je tobože, onaj "državotvorni" (Sve za Hrvatsku, Hrvatsku ni za što!), koji prestaje postojati smrću svojeg tvorca i onaj drugi, lopovski, stvoren nakon što mu je na čelo došao dr. Ivo Sanader.
O tome se čak izjasnila i nekadašnja prva dama, Ankica Tuđman, odričući današnjem HDZ-u svaku vezu s Franjom Tuđmanom, jer to "već dugo nije stranka njenog pokojnog muža".
Priča me podsjeća i na onu o "dva Tuđmana", jednog "tvorca države i ratnog pobjednika" i drugog, poslije 1995., koji se baš i nije snalazio u demokratskom okruženju i koji je bio "manipuliran" od "mangupa u našm redovima".
Po toj priči bi Tuđman, da je poslije "Oluje" podnio ostavku, otišao u povijest kao velikan nespornog i neokrnjenog ugleda.
No, je li tome baš tako, kad znamo da su sva najveća zla od uvlačenja zemlje u nepotrebni rat, preko pretvorbeno-privatizacijskih pljački, do pljački mirovinskih fondova, počinjena upravo za vrijeme tog prvog "neporočnog" Tuđmana?
Svi zločini, pa i oni najteži ratni, počinjeni su upravo u vrijeme ovog "prvog" Tuđmana.
Gube li to sve iz vida oni koji su lansirali priču o dva Tuđmana?
Isto ili slično se može reći i za "izvorni državotvorni" HDZ, jer je u to vrijeme uništeno hrvatsko gospodarstvo, prvenstveno temeljitom njenom deindustrijalizacijom, kad su bez posla ostale stotine tisuća, prethodno izvlaštenih i obespravljnih radnika, kad su "ispražnjeni" svi fondovi, uvedena kategorija neplaćanja računa u unutarnjem prometu, tako da je unutarnji dug po veličini gotovo izjednačen s onim vanjskim ili kategorija radnika koji za svoj rad ne primaju plaću ...
Autori priče o "dva HDZ-a" sve ovo gube iz vida optužujući ovaj "drugi", Sanaderov, HDZ za korupcionaško, nedržavotvorno ponašanje, ponašanje koje je tobože u potunoj suprotnosti s ponašanjem onog "prvog" državotvornog i neporočog, Tuđmanovog HDZ-a.
Kao da to nisu oni isti ljudi koje je samo prema njemu znanim kriterijima odabrao i u politiku uveo upravo FranjoTuđman, neovisno o tome što su neki od njih sišli sa životne i političe scene, "zdrave snage" su očuvane.
Kao da to nije ona ista, prijetvorna, na podvalama, floskulama i lažima zasnovana politika, koju je inaugurirao upravo Franjo Tuđman, a sami protagonisti te politike su, poput njeng tvorca, nabusiti, bahati i lišeni i minimuma osjećaja za opće dobro.
Ako vodeći političari, koji pripadaju vladajućoj nomenklaturi, nemaju niti minimum osjećaja za opće dobro, već gledaju samo svoje privatne interese, nema nade za uspostavu države vladavine prava i države blagostanja za sve.
Ne postoje nikakva dva Tuđmana, niti dva HDZ-a, već samo jedan jedini Tuđman i jedan jedini HDZ, upravo na sliku i priliku svojeg tvorca, Tuđmanov HDZ.
Jedan je tobože, onaj "državotvorni" (Sve za Hrvatsku, Hrvatsku ni za što!), koji prestaje postojati smrću svojeg tvorca i onaj drugi, lopovski, stvoren nakon što mu je na čelo došao dr. Ivo Sanader.
O tome se čak izjasnila i nekadašnja prva dama, Ankica Tuđman, odričući današnjem HDZ-u svaku vezu s Franjom Tuđmanom, jer to "već dugo nije stranka njenog pokojnog muža".
Priča me podsjeća i na onu o "dva Tuđmana", jednog "tvorca države i ratnog pobjednika" i drugog, poslije 1995., koji se baš i nije snalazio u demokratskom okruženju i koji je bio "manipuliran" od "mangupa u našm redovima".
Po toj priči bi Tuđman, da je poslije "Oluje" podnio ostavku, otišao u povijest kao velikan nespornog i neokrnjenog ugleda.
No, je li tome baš tako, kad znamo da su sva najveća zla od uvlačenja zemlje u nepotrebni rat, preko pretvorbeno-privatizacijskih pljački, do pljački mirovinskih fondova, počinjena upravo za vrijeme tog prvog "neporočnog" Tuđmana?
Svi zločini, pa i oni najteži ratni, počinjeni su upravo u vrijeme ovog "prvog" Tuđmana.
Gube li to sve iz vida oni koji su lansirali priču o dva Tuđmana?
Isto ili slično se može reći i za "izvorni državotvorni" HDZ, jer je u to vrijeme uništeno hrvatsko gospodarstvo, prvenstveno temeljitom njenom deindustrijalizacijom, kad su bez posla ostale stotine tisuća, prethodno izvlaštenih i obespravljnih radnika, kad su "ispražnjeni" svi fondovi, uvedena kategorija neplaćanja računa u unutarnjem prometu, tako da je unutarnji dug po veličini gotovo izjednačen s onim vanjskim ili kategorija radnika koji za svoj rad ne primaju plaću ...
Autori priče o "dva HDZ-a" sve ovo gube iz vida optužujući ovaj "drugi", Sanaderov, HDZ za korupcionaško, nedržavotvorno ponašanje, ponašanje koje je tobože u potunoj suprotnosti s ponašanjem onog "prvog" državotvornog i neporočog, Tuđmanovog HDZ-a.
Kao da to nisu oni isti ljudi koje je samo prema njemu znanim kriterijima odabrao i u politiku uveo upravo FranjoTuđman, neovisno o tome što su neki od njih sišli sa životne i političe scene, "zdrave snage" su očuvane.
Kao da to nije ona ista, prijetvorna, na podvalama, floskulama i lažima zasnovana politika, koju je inaugurirao upravo Franjo Tuđman, a sami protagonisti te politike su, poput njeng tvorca, nabusiti, bahati i lišeni i minimuma osjećaja za opće dobro.
Ako vodeći političari, koji pripadaju vladajućoj nomenklaturi, nemaju niti minimum osjećaja za opće dobro, već gledaju samo svoje privatne interese, nema nade za uspostavu države vladavine prava i države blagostanja za sve.
Ne postoje nikakva dva Tuđmana, niti dva HDZ-a, već samo jedan jedini Tuđman i jedan jedini HDZ, upravo na sliku i priliku svojeg tvorca, Tuđmanov HDZ.
