Kako je i što "mati" isposlovala svojim "sinovima"
Braneći se od napada "branitelja", koji misle da trebaju ne samo biti amnestirani radi oružane pobune protiv SFRJ, već biti i iznad zakona kad su u pitanju procesuiranja radi počinjenih zločina pa i onih ratnih, od optužbi da je ona braniteljima maćeha, Jadranka Kosor odgovara:
"Nisam bila maćeha izvjesnim braniteljima kada sam im 2005. isposlovala respektabilne mirovine."
E pa u tome "isposlovanju" i jest najveći problem, te ni na čemu zasnovane mirovine, čija je visina daleko iznad mogućnosti društva, omogućavaju jednom broju "branitelja" taj putujući prosvjedni cirkus tobože u obrani digniteta „jednoga od nas“, a ustvari za oslobađanje od kazenog progona za svoje članstvo.
Što se tiče odgovornosti za oružanu pobunu protiv SFRJ hrvatska država je zajedno s drugim državama pravnim sljednicama bivše države trebala donijeti zakon o amnestiji, sličan onome kakav je donesen za amnestiranje od odgovornosti za oružanu pobunu protiv RH.
Zašto to pišem, pa iz jednostavnog razloga što si je svojedobno najprije SRJ, a potom R Srbija "prisvojila" ulogu jedine pravne sljednice bivše države, tako da je čin oružane pobune protiv SFRJ tamo ostao još uvijek kazneno djelo, naravno za one koje je prvenstveno JNA optužila.
Zakon o amnestiji od odgovornosti za kazneno djelo pobune protiv SFRJ ne bi automatski značio i amnestiju od odgovornosti za počinjenje drugih kaznenih djela, a pogotovo ne od odgovornosti za počinjenje zločina, a pogotovo ne onih ratnih.
Ali prosvjednici ne idu tim tragom, nego tragom toga da "Srbija ne može suditi hrvatskim braniteljima" pa ni za počinjenje ratnih zločina, što je nakaradno do boli, ako znamo kooliko je bilo političke volje i kojim je „marom“ hrvatsko pravosuđe procesuiralo zlodjela koja su počinili oni svrstani u branitelje. Sjetimo se samo cirkusa oko suđenja M. Norcu, a da se na tom planu ništa promijenilo nije pokazalo je i kasnije suđenje B. Glavašu kad ta populacija ni pravomoćne sudske presude ne priznaje, a u tome prednjači jedna opozicijska parlamentarna straka.
Znači, Srbija ne smije suditi, a Hrvatska neće i evo nam oslobađanja od odgovornosti i za počinjenje najtežih zodjela.
Naravno da se nikome ne smije suditi na osnovama iznuđenih odnosno protuzakonito pribavljenih dokaza, ali činjenica protuzakonito pribavljenih dokaza ne negira samo postojanje zlodjela, već samo to da se ti "dokazi", pa ni iznuđeno priznanje, ne mogu koristiti u sudskom procesu protiv optuženika.
Braniteljska populacija, koja je ne samo radi "isposlovanih" mirovina, već i mnogih drugih beneficija bila, a vjerojatno i ostala, najstabilnije glasačko tijelo HDZ-a, sad ustaje protiv Vlade i njene predsjednice u zaštiti svoje "svetosti", pa pomalo i pili granu na kojoj sjedi, jer bi se netko konačno trebao pozbaviti i tima, kojima nikad dosta prava i nikad dosta priviegija u smislu revidranja tih prava i tih privilegija i njihovog svođenja u okvire mogućnosti hrvatskog društva, a ne ovako da čovjek s išta ili ništa staža ostvaruje u najproduktinijim godinama života mirovinu koja svojom visinom nadilazi mirovinu redovnog sveučilišnog profesora za puni mirovinski staž..
Već sama ta činjenica govori da se zaista radi o "isposlovanim" mirovinama, a da je Jadranka Kosor najzaslužnija ne samo za to, već za svu malignost kod braniteljske populacije, od njihove napuhane brojnosti, njihovo diviniziranje kroz pripisivanja zasluga za stvaranje države, stvaranje od njih kaste nedodirljivih i to na način da je jedan nezanemrivi broj tih ljudi počeo i sam vjerovati u svoju usudio bih se reći nadnaravnost.
Oni se danas ne libe biti arbitri u prijepornim situacijama u društvu, oni bi da umjesto suda presuđuju tko je kriv a tko prav, posebno su osjetljivi i na sam spomen njihovih privilegija, a pogotovo potrebe eventualnog „kresanja“ tih privilegija, na što su kadri zaprijetiti vlastima.
Ali nitko od njih nikada nije digao svoj glas protiv megakriminala i korupcije kojoj su glavni protagonisti najviše pozicionirani nositelji vlasti iz redova HDZ-a, koji evidentno vodi zemlju u propast, za njih je sve u redu, samo ako se neprekidno mantra o njihovim zaslugama za „stvaranje“ države i ako se ne diraju njihova prava i privilegije zasnovane na tim „zaslugama“.
"Nisam bila maćeha izvjesnim braniteljima kada sam im 2005. isposlovala respektabilne mirovine."
E pa u tome "isposlovanju" i jest najveći problem, te ni na čemu zasnovane mirovine, čija je visina daleko iznad mogućnosti društva, omogućavaju jednom broju "branitelja" taj putujući prosvjedni cirkus tobože u obrani digniteta „jednoga od nas“, a ustvari za oslobađanje od kazenog progona za svoje članstvo.
Što se tiče odgovornosti za oružanu pobunu protiv SFRJ hrvatska država je zajedno s drugim državama pravnim sljednicama bivše države trebala donijeti zakon o amnestiji, sličan onome kakav je donesen za amnestiranje od odgovornosti za oružanu pobunu protiv RH.
Zašto to pišem, pa iz jednostavnog razloga što si je svojedobno najprije SRJ, a potom R Srbija "prisvojila" ulogu jedine pravne sljednice bivše države, tako da je čin oružane pobune protiv SFRJ tamo ostao još uvijek kazneno djelo, naravno za one koje je prvenstveno JNA optužila.
Zakon o amnestiji od odgovornosti za kazneno djelo pobune protiv SFRJ ne bi automatski značio i amnestiju od odgovornosti za počinjenje drugih kaznenih djela, a pogotovo ne od odgovornosti za počinjenje zločina, a pogotovo ne onih ratnih.
Ali prosvjednici ne idu tim tragom, nego tragom toga da "Srbija ne može suditi hrvatskim braniteljima" pa ni za počinjenje ratnih zločina, što je nakaradno do boli, ako znamo kooliko je bilo političke volje i kojim je „marom“ hrvatsko pravosuđe procesuiralo zlodjela koja su počinili oni svrstani u branitelje. Sjetimo se samo cirkusa oko suđenja M. Norcu, a da se na tom planu ništa promijenilo nije pokazalo je i kasnije suđenje B. Glavašu kad ta populacija ni pravomoćne sudske presude ne priznaje, a u tome prednjači jedna opozicijska parlamentarna straka.
Znači, Srbija ne smije suditi, a Hrvatska neće i evo nam oslobađanja od odgovornosti i za počinjenje najtežih zodjela.
Naravno da se nikome ne smije suditi na osnovama iznuđenih odnosno protuzakonito pribavljenih dokaza, ali činjenica protuzakonito pribavljenih dokaza ne negira samo postojanje zlodjela, već samo to da se ti "dokazi", pa ni iznuđeno priznanje, ne mogu koristiti u sudskom procesu protiv optuženika.
Braniteljska populacija, koja je ne samo radi "isposlovanih" mirovina, već i mnogih drugih beneficija bila, a vjerojatno i ostala, najstabilnije glasačko tijelo HDZ-a, sad ustaje protiv Vlade i njene predsjednice u zaštiti svoje "svetosti", pa pomalo i pili granu na kojoj sjedi, jer bi se netko konačno trebao pozbaviti i tima, kojima nikad dosta prava i nikad dosta priviegija u smislu revidranja tih prava i tih privilegija i njihovog svođenja u okvire mogućnosti hrvatskog društva, a ne ovako da čovjek s išta ili ništa staža ostvaruje u najproduktinijim godinama života mirovinu koja svojom visinom nadilazi mirovinu redovnog sveučilišnog profesora za puni mirovinski staž..
Već sama ta činjenica govori da se zaista radi o "isposlovanim" mirovinama, a da je Jadranka Kosor najzaslužnija ne samo za to, već za svu malignost kod braniteljske populacije, od njihove napuhane brojnosti, njihovo diviniziranje kroz pripisivanja zasluga za stvaranje države, stvaranje od njih kaste nedodirljivih i to na način da je jedan nezanemrivi broj tih ljudi počeo i sam vjerovati u svoju usudio bih se reći nadnaravnost.
Oni se danas ne libe biti arbitri u prijepornim situacijama u društvu, oni bi da umjesto suda presuđuju tko je kriv a tko prav, posebno su osjetljivi i na sam spomen njihovih privilegija, a pogotovo potrebe eventualnog „kresanja“ tih privilegija, na što su kadri zaprijetiti vlastima.
Ali nitko od njih nikada nije digao svoj glas protiv megakriminala i korupcije kojoj su glavni protagonisti najviše pozicionirani nositelji vlasti iz redova HDZ-a, koji evidentno vodi zemlju u propast, za njih je sve u redu, samo ako se neprekidno mantra o njihovim zaslugama za „stvaranje“ države i ako se ne diraju njihova prava i privilegije zasnovane na tim „zaslugama“.
