Header Ads

header ad

Don Giuseppe i njegova "bitka za opće dobro"

Očiti minusinteligent, ali velemajstor političkog preživljavanja i mimikrije, nešto najgore što uopće može postojati na društveno-političkoj sceni neke zemlje, predsjednik HSS-a Josip Friščić, obznanjuje kao svoju veliku zaslugu svojedobno spriječavanje prodaje “Podravke” “Atlantic grupi”.

Čovjek izjavljuje:

"Prodaja Podravke jednokratno bi značila da će država dobiti novac i baš ništa drugo. A ja nisam otišao u Zagreb da bih svoj kraj ostavio bez najvećega gospodarskog subjekta" i dodaje da je Kosorici zaprijetio da će, ukoliko država ipak odluči prodati svoj paket dionica “Podravke”, HSS napustiti koaliciju i time srušiti Vladu.

Ta njegova izjava je vjerojatno istinita, ali je i produkt naknadne pameti, jer je u trenutku aktualnosti te priče don Giuseppe, čovjek djeluje u maniri kakvog mafijaškog bossa, postavljao vlasniku Atlantic grupe pitanje: “Tedeschi, otkud ti penezi?”

Dakle tada on ne obznanjuje nikave prijetnje ili svoje neslaganje s prodajom “Podravke”, već samo svoju bojazan kako potencijalni kupac nema novca za tu pozamašnu transakciju.

Tedeschi se okreće na drugu stranu i kupnjom slovenske “Droga Kolinske” zorno pokazuje da “Atlantic grupa” ima “penez”.

Ta činjenica je silno obradovala našeg don Giuseppea, nesumnjivog “Podravkinog” kuma, kojem je najmanje stalo do “njegovog kraja” i do “najvećeg gospodarskog subjekta” izvan kategorije uhljebljenja političkih prijatelja i stranačkih drugova.

Da je njemu bilo stalo do “Podravke” na način na koji to izjavljuje, obzirom na njegov utjecaj i stvarnu moć, afera “Spice” se nikad ne bi dogodila.

Ono do čega je njemu jedino stalo je očuvanje silnog utjecaja i moći u “Podravki” koji bi njenom prodajom/privatizacijom nepovratno izgubio.

Dakle privatizacijom “Podravke” odnosno njenim ulaskom u sastav “Atlantic grupe” “Podravka” ne bi nestala, kako nam to poručuje don Giuseppe, već bi i nadalje ostala “najveći gospodarski subjekt" don Giuseppeovog kraja, samo što bi don Giuseppe izgubio svoj utjecaj u njoj, a time vrlo vjerojtno i izdašnu kasicu-prasicu za sebe i svoje privrženike.

Da je don Giuseppeu bilo stalo, spriječio bi on i sve one marifetluke D. Polančeca i D. Marinca koji je, kao uostalom svi “manageri godine”, bio zainteresiran isključivo za svoje privilegije iznad prava koja su proizlazila iz njegovog managerskog ugovora.

Samo uz D. Marinca su bili odlično zbrinuti i brojni HSS-ovi kadrovi, pa čelnik klijentelističke organizacije, HSS je upravo samo to, on gotovo da i nema karakteristike političke stranke, nije imao potrebe intervenirati.

HSS je samo prividno politička stranka zato što uopće nema svoje političke filozofije niti ideološke potke odnosno platforme političkog djelovanja, ako izuzmemo tu silnu želju za biti na vlasti ili pri vlasti, jer HSS, pod vodstvom don Giuseppea, bila bi koalicijski partner ne samo HDZ-u ili SDP-u, već jednako HČSP-u ili SRP-u kad bi se kojim čudom jedni ili drugi dočepali vlasti.

Pogledajmo samo ovo koketiranje sa Bandićem, a Bandić je baš “vjera u Boga I seljačka sloga” …

Ono što me silno zanima je hoće li birači na izborima prepoznati tu don Giuseppeovu “bitku za opće dobro”, pa je i adekvatno nagraditi uskraćivanjem svojih glasova?



Nema komentara

Pokreće Blogger.