Preuzmite konačno punu odgovornost za narod i državu!
Vrijeme je, sud u den Haagu je tako presudio, da ljudi koji obnašaju najviše dužnosti u državi, neovisno o tome jesu li bili od naroda izabrani (predsjednik Josipovć) ili oktroirani (premijeka Kosor), preuzmu punu odgovornost za narod i državu kojima su na čelu.
Sudski pravorijek u predmetu „Tužitelj protiv generala Gotovine, Čermaka i Markača“ nije ni neočekivan, niti je obrazloženje presude iznenađujuće, a pogotovo to ne bi smjelo biti za dvoje spomenutih dužnosnika oboje s pravnim obrazovanjem.
Znam da je izuzetno teško očekivati nekakvo prosvjetljenje kod ljudi koji kao da su opsjednuti ili opijeni Tuđmanovim proglašnim istinama, pa su presudom „neugodno iznenađeni i šokirani“ i nastavljaju mantrati iste mantre o obrani od agresije, pravednom DR, stvaranju države, braniteljima kao ponosu Hrvatske itd.
Za ovim mantrama ne zaostaju ocijene o ICTY kao o političkom sudu koji sudi ne samo svim braniteljima, nego svim Hrvatma i hrvatskoj državi.
A trebalo bi poći od toga da se događanja nakon prvih višestranačkih izbora, koja su imala sudbinski ujecaj na hrvatski narod i državu, konačno počnu ispravno valorizirati i nazivati pravim imenima u čemu bi im mogla pomoći memoarska knjiga Josipa Boljkovca, ako već sami ne znaju što se događalo kako se to zove ili možda znaju, ali su iz čistog oportunizma prihvatili sve Tuđmanove podvale i floskule.
Zar je tako teško priznati svu malignost Tuđmanove i vladavine mHDZ-a, koja je proizlazila iz malignosti Tuđmanove ličnosti?
Zar je malo dokaza o tome?
Zar je tako teško priznati da uistinu jest postojao ZZP na čelu s Tuđmanom, ali da Hrvatska nije bila njegov dio?
Zar je tako teško reći i priznati da za osamostaljenje Hrvatske nije trebalo ratovati i da smo, promatrano isključivo sa stanovišta osamostaljenja, vodili potpuno nepotrebni rat u kojem su i s naše strane počinjeni brojni teški pa i najteži zločini, koje Tuđman i njegovi jednako bolesni sljedbenici/nasljednici iz HDZ-a nisu bili spremni sankcionirati, pripisujući ih na taj način čitavom narodu i državi, pretvorivši tako Hrvatsku u taoca te bolesne politike.
E pa tu stigmu s Hrvatske i hrvatskog naroda konačno je svojom presudom odgovornima skinuo sud u den Haagu, jer on nije sudio ni Hrvatskoj ni Hrvatima ni svim sudionicima rata, nije sudio ni D(odgovorenom) R(atu), jer je predsjedavajući dskog vijeća, Alfons Orie, naglasio da se sudsko vijeće nije bavilo opravdanošću rata, ni „Oluje“, već samo odgovornima za masovne zločine počinjene u „Oluji“ i periodu neposredno po njenom završetku. Ni Hrvatska, ni Hrvati, kao ni drugi njeni državljani, niti su bili stranka u sporu niti su bili za što optuženi, niti na bil koji način osporeni. Nisu to bili ni branitelji, ni „Oluja“, ni DR cjelini.
Na tragu ovog sudskog pravorijeka, neovisno o tome što se radi o nepravomoćnoj presudi, trebalo bi hrvatsko pravosuđe početi ispravljati svoje propuste te pokretati istrage i procesuirati preostale živuće članove ZZP-a, kao i druge odgovorne za zločine kao i same počinitelje zločina.
Nije istina, naime, da su Gotovina i Markač odgovorn i krivi, a pimjerice Ivan Jarnjak, Nikica Valentić, Zlatko Mateša, Jure Radić, Hrvoje Šarinić, MateGranić... bez ikakve odgovornosti i nevini. Da o direktnim počiniteljima predmetnih zločina i njihovim pretpostavljnima i ne govorim.
Međutim za pokretanje hrvatskog pravosuđa u poželjnom smjeru, potrebno je stvoriti preduvjete, a najvažniji preduvjet je politička volja da se uopće krene s raščišavanjem ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti počinjenih za vrijeme rata s hrvatske strane.
Možemo li mi takvo nešto uopće očekivati od imenovanog dvojca?
Bojim se da ne možemo zato jer su i predsjednik RH i premijerka nevjerodstojni što se najbolje može vidjeti na primjeru njihovomg odnosa prema antifašizmu u koji se oboje zaklinju.
Premijerka će u silnom "antifašistčkom zanosu" otplaziti na Bleiburško polje, mjesto konačnog sloma kvslinške tvorevine i fašističkog zločina, tzv. NDH, a kao glavnog ideologa HDZ imenovati prononsiranog ustašu Davora Stiera.
Predsjednik, koji je to postao zahvaljujući glasovima antifašisčke Hrvatske, fašistička je svoje glasove dala Bandiću, će pak, nakon predizbornh zaklinjanja kako neće na Bleiburg sve dok se tamo prešetavaju „spodobe u crnom“, prvom prilikom upravo tamo otplaziti i položiti vijenac „nevinim žrtvama“ na mjesto gdje, osim tzv. NDH, nikakve druge žrtve nisu pale.
Sapienti sat!
Sudski pravorijek u predmetu „Tužitelj protiv generala Gotovine, Čermaka i Markača“ nije ni neočekivan, niti je obrazloženje presude iznenađujuće, a pogotovo to ne bi smjelo biti za dvoje spomenutih dužnosnika oboje s pravnim obrazovanjem.
Znam da je izuzetno teško očekivati nekakvo prosvjetljenje kod ljudi koji kao da su opsjednuti ili opijeni Tuđmanovim proglašnim istinama, pa su presudom „neugodno iznenađeni i šokirani“ i nastavljaju mantrati iste mantre o obrani od agresije, pravednom DR, stvaranju države, braniteljima kao ponosu Hrvatske itd.
Za ovim mantrama ne zaostaju ocijene o ICTY kao o političkom sudu koji sudi ne samo svim braniteljima, nego svim Hrvatma i hrvatskoj državi.
A trebalo bi poći od toga da se događanja nakon prvih višestranačkih izbora, koja su imala sudbinski ujecaj na hrvatski narod i državu, konačno počnu ispravno valorizirati i nazivati pravim imenima u čemu bi im mogla pomoći memoarska knjiga Josipa Boljkovca, ako već sami ne znaju što se događalo kako se to zove ili možda znaju, ali su iz čistog oportunizma prihvatili sve Tuđmanove podvale i floskule.
Zar je tako teško priznati svu malignost Tuđmanove i vladavine mHDZ-a, koja je proizlazila iz malignosti Tuđmanove ličnosti?
Zar je malo dokaza o tome?
Zar je tako teško priznati da uistinu jest postojao ZZP na čelu s Tuđmanom, ali da Hrvatska nije bila njegov dio?
Zar je tako teško reći i priznati da za osamostaljenje Hrvatske nije trebalo ratovati i da smo, promatrano isključivo sa stanovišta osamostaljenja, vodili potpuno nepotrebni rat u kojem su i s naše strane počinjeni brojni teški pa i najteži zločini, koje Tuđman i njegovi jednako bolesni sljedbenici/nasljednici iz HDZ-a nisu bili spremni sankcionirati, pripisujući ih na taj način čitavom narodu i državi, pretvorivši tako Hrvatsku u taoca te bolesne politike.
E pa tu stigmu s Hrvatske i hrvatskog naroda konačno je svojom presudom odgovornima skinuo sud u den Haagu, jer on nije sudio ni Hrvatskoj ni Hrvatima ni svim sudionicima rata, nije sudio ni D(odgovorenom) R(atu), jer je predsjedavajući dskog vijeća, Alfons Orie, naglasio da se sudsko vijeće nije bavilo opravdanošću rata, ni „Oluje“, već samo odgovornima za masovne zločine počinjene u „Oluji“ i periodu neposredno po njenom završetku. Ni Hrvatska, ni Hrvati, kao ni drugi njeni državljani, niti su bili stranka u sporu niti su bili za što optuženi, niti na bil koji način osporeni. Nisu to bili ni branitelji, ni „Oluja“, ni DR cjelini.
Na tragu ovog sudskog pravorijeka, neovisno o tome što se radi o nepravomoćnoj presudi, trebalo bi hrvatsko pravosuđe početi ispravljati svoje propuste te pokretati istrage i procesuirati preostale živuće članove ZZP-a, kao i druge odgovorne za zločine kao i same počinitelje zločina.
Nije istina, naime, da su Gotovina i Markač odgovorn i krivi, a pimjerice Ivan Jarnjak, Nikica Valentić, Zlatko Mateša, Jure Radić, Hrvoje Šarinić, MateGranić... bez ikakve odgovornosti i nevini. Da o direktnim počiniteljima predmetnih zločina i njihovim pretpostavljnima i ne govorim.
Međutim za pokretanje hrvatskog pravosuđa u poželjnom smjeru, potrebno je stvoriti preduvjete, a najvažniji preduvjet je politička volja da se uopće krene s raščišavanjem ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti počinjenih za vrijeme rata s hrvatske strane.
Možemo li mi takvo nešto uopće očekivati od imenovanog dvojca?
Bojim se da ne možemo zato jer su i predsjednik RH i premijerka nevjerodstojni što se najbolje može vidjeti na primjeru njihovomg odnosa prema antifašizmu u koji se oboje zaklinju.
Premijerka će u silnom "antifašistčkom zanosu" otplaziti na Bleiburško polje, mjesto konačnog sloma kvslinške tvorevine i fašističkog zločina, tzv. NDH, a kao glavnog ideologa HDZ imenovati prononsiranog ustašu Davora Stiera.
Predsjednik, koji je to postao zahvaljujući glasovima antifašisčke Hrvatske, fašistička je svoje glasove dala Bandiću, će pak, nakon predizbornh zaklinjanja kako neće na Bleiburg sve dok se tamo prešetavaju „spodobe u crnom“, prvom prilikom upravo tamo otplaziti i položiti vijenac „nevinim žrtvama“ na mjesto gdje, osim tzv. NDH, nikakve druge žrtve nisu pale.
Sapienti sat!
