Sudski proces „Hrvatske vlasti protiv hrvatske države“
Hrvatske vlasti, nevjerodostojne do bola, pozivajući se na pravo i pravdu, neprekidno poduzimaju korake protiv prava i pravde, a time i protiv države kojoj su na čelu ...
Jučer je to bilo nemiješanje hrvatskog pravosuđa u svoj posao, pa su ostali nekažnjeni stravični zločini koje su s hrvatske strane prije rata, za vrijeme rata i neposredno po njegovom konačnom zavšetku počinili ne tako malobrojni ljudi jednako civili kao i oni u odorama policije, paravojske (HOS i ZNG) i HV.
Odgovor MZ na to nečinjenje i hrvatskog pravosuđa koje se izgubilo negdje u Tuđmanovim bespućima „jedinstva vlasti“, bio je osnivanje ICTY, ad hoc suda u pitanjima ratnih zločina i zločina počinjenih u ratu nadređenog nacionalnim pravosuđima država nastalih na području nekadašnje SFRJ.
RH, kao punopravna članica OUN, donosi Ustavni zakon za suradnju s ICTY, ali s „figom u džepu“, kao što je pod „premudrim“ vodstvom FranjeTuđmana uglavnom radila i radi toga bila nerijetko žestoko “šamarana“ od MZ. Tako je i ovaj puta donesen zakon kojeg se nije imalo namjeru poštivati, vrag je jedino u tome što MZ raspolaže takvim mehanizmima da može neposlušne i nesuvisle prisiliti na suvislo ponašnje.
Od samog početka u suradnji s ICTY vodila se sa strane hrvatskih vlasti igra toplo-hladno, izigravale se i ne ispunjavale obaveze, uskraćivalo mu se dokumente, organiziralo bijegove optuženika, sud proglašavalo nenadležnim u ovom i onom, kao da će RH reći za što je nadležan sud koji je osnovalo VS OUN!? I sve to usprkos tome što je Ustavnim zakonom ICTY de facto proglašen i hrvatskim sudom, što znači da se i prema optužnicama koje je podiglo Tužiteljstvo suda trebalo odnositi jednako kao da ih je podigao DORH.
Ali ne, hrvatske vlasti se sve vrijeme, od uspostave suda ponašaju kao da Tužiteljstvo ICTY pokrećući istrage i podižući optužnice protiv Hrvata, počinitelja ili odgovornih za počinjene najteže zločine, ponaša kao da se za ta nedjela optužuje hrvatsku državu ili hrvatski narod, pa proglašavaju sud u den Haagu političkim sudom koji sudi samo Hrvatima, naravno samo zato što su Hrvati, sud koji je i osnovan samo zato da pakosti Hrvatima, sud koji ima samo jednu zadaću, a to je izjednačavanje krivnje za izbijanje rata između Srbije i Hrvatske, odnosno kako oni vole reći izjednačavanje i podjela odgovornosti između agresora i žrtve. Itd. I t. sl.
Prema sudu u den Haagu nastupalo se prikriveno ili otvoreno neprijateljski, a putem medija, posebno HTV, tako je preparirana i hrvatska javost. S druge strane glorifikacijom optuženih, a posebno Gotovine, proglašavajući ga herojem i gotovo najzaslužnijim što hrvatka država uopće postoji, stvaran je u narodu dodatni odijum prema tom nekakvom nametnutom sudu, kojim manipuliraju naši neprijatelji i koji se uopće drznuo suditi nacionalnoj ikoni pa makar bez ikakvog pokrića.
Te je tom presudom osuđen DR, te su svi branitelji proglašeni zločincima, te su i hrvatski narod i hrvatska država proglašeni zločinačkim ... premda se u samoj presudi niti u jednoj jedinoj njenoj riječi ne može naći uporište za takve tvrdnje.
Bilo uporišta ili ne, svi bolesnci oboljeli od nacional-šovinističkog sindroma na hrvatskoj javnoj sceni, posebno u toj raboti treba istaći vrh KC, nadmeću se u nabacivanju blatom na sud u den Haagu, jer svi su oni očekivali oslobađajuće presude, za ljude iza kojih su ostali brojni leševi civila i doslovno spaljena zemlja.
Nitko da se makar upita u ime koje i čije slobode je pobijena ta srpska starčad, koja je poslušala Tuđmana i ostala u svojim domovima, u ime koje i čije slobode su opljačkana imanja izbjeglih Srba, ali i brojni gospodarski subjekti, u ime koje i čije slobode su spaljene kuće, stanovi i gospodarski objekti izbeglih Srba, u ime koje i čije slobode su opljačkani, razoreni i spaljeni Gračac i Donji Lapac ... i što su radili vojni zapovjednci, što vojna a što civilna policija, da nisu zločine spriječili ili počinitelje doveli pred lice pravde? A upravo radi nesporno počinjenh nebrojenih zločina su suđen i osuđeni najodgovorniji zapovjednici na terenu, a da nitko ni u jednom trenutku nije osporio „Oluju“ niti pravo Hrvatske da u svoj ustavno-pravni poredak vrati, radi pobune dijela stanovnštva srpske nacionalnosti, dotad nedostupni nesporno svoj teritorij.
I umjesto da ova presuda potakne hrvatske vlasti, pogotovo pravosuđe, da isprave propušteno i počnu suditi diretnim počniteljima zločina, ali i onima iz pozadine u političkim, vojnm i policijskim strukturama koji su obuhaćeni sintagmom “zajednički zločinački pduhvat“ i koji su uz Tuđmana kao idejnog začetnika, bili generator svih zlodjela, bilo da su ih riječju i djelom podsticali, opravdavali ili prikrivali, hrvatske vlasti se grče dokazati kako ZZP nije postojao. Upiru se naći „krivca“ za dostavljanje dokumenata sudu u den Haag, kao da to nije bila obaveza temeljena na Ustavom zakonu o surdnji s ICTY, pa se onda javlja i notorni Šeks optužujući SDP-ove vlasti tobože radi donšenja odluke kojom se nadležnost ICTY proširuje i na operacije “Bljesak“ i „Oluja“, kao da je VS OUN trebalo nekakvo dopuštenje bilo koga u RH. RH je mogla i odbiti suradnju sa sudom uz cijenu svebuhvatnih sankcija. Ona tu suradnju može uz istu cijenu odbiti i danas.
Ili bi možda bio red da pred lice pravde budu privedeni i Tuđmanov von Ribbentropp, Mate Granić, koji je onako uporno branio Tuđmanovu nakaradnu poliitiku ili Tuđmanov Albert Speer, Jure Radić, koji je onko zdušno spriječavao povratak Srba i Krajinu naseljavao bosanskim Hrvatima ili možda generala Matu Laušića, svemoćnog šefa vojne polcije, ali bome i tadašnjeg vojnog tužitelja Mladena Bajića, koji ni vidjeli ni čuli nisu da im se pred očima odvijaju brojni pa i najteži zločini?
Mislim da sudu nisu bli potrebni „Brijunski transkripti“ kao dokaz postojanja ZZP, dovoljno bi bili i brojni Tuđmanovi programatski govori ili izjave na rubu pameti.
Ali ne, hrvatska vlada će i dalje proglašavati sud u den Haagu političkim sudom, ali će sama poduzimati „diplomatsku inicijativu“ kao vid najdirektnijeg političkog pritiska na sud u sudskom procesu u kojem hrvatska država nije niti na koji način stranka u sporu.
S jedne strane zagovaramo neovisnost suda, optužujući druge za njegovu politizaciju, a s druge poduzimamo akcije kako bi se upravo politički utjecalo na sud da izmijeni presudu ili bar njeno obrazloženje!?
S druge strane pozicija i opozicija su na istoj „valnoj dužini“ kad je u pitanju ZZP, jer i vođa opozicije, Zoran Milanović, „nikad neće priznati postojanje ZZP“, samo što je MZ dosad uvijek nalazila načina da prisili hrvatske nacional-šovinističke bolesnike da priznaju i prihvate očito.
Ima li uopće smisla i spominjati razbacivanje silnog novca poreznih obveznika na potpuno nepotrebno plaćanje kojekavih opskurnih advokata u uvjetima, kad prema statutu ICTY, sud plaća branitelje onim optuženicima koji nemaju dovoljno vlastitih prihoda da sami snose troškove obrane.
A rezultat?
I Gotovina i Markač bi vjerojatno prošli puno bolje i s manjom kaznom da su priznali krivnju, pokajali se i nagodili sa sudom, nego li su prošli uz ovakvu obranu.
I na kraju, budu li zaista pokrenule „diplomatsku inicijativu“, hrvatske vllasti će zaista pokrenuti proces koji će se moći nazvati „Hrvatske vlasti protiv hrvatske države“, ali i protiv zdravog razuma.
Jučer je to bilo nemiješanje hrvatskog pravosuđa u svoj posao, pa su ostali nekažnjeni stravični zločini koje su s hrvatske strane prije rata, za vrijeme rata i neposredno po njegovom konačnom zavšetku počinili ne tako malobrojni ljudi jednako civili kao i oni u odorama policije, paravojske (HOS i ZNG) i HV.
Odgovor MZ na to nečinjenje i hrvatskog pravosuđa koje se izgubilo negdje u Tuđmanovim bespućima „jedinstva vlasti“, bio je osnivanje ICTY, ad hoc suda u pitanjima ratnih zločina i zločina počinjenih u ratu nadređenog nacionalnim pravosuđima država nastalih na području nekadašnje SFRJ.
RH, kao punopravna članica OUN, donosi Ustavni zakon za suradnju s ICTY, ali s „figom u džepu“, kao što je pod „premudrim“ vodstvom FranjeTuđmana uglavnom radila i radi toga bila nerijetko žestoko “šamarana“ od MZ. Tako je i ovaj puta donesen zakon kojeg se nije imalo namjeru poštivati, vrag je jedino u tome što MZ raspolaže takvim mehanizmima da može neposlušne i nesuvisle prisiliti na suvislo ponašnje.
Od samog početka u suradnji s ICTY vodila se sa strane hrvatskih vlasti igra toplo-hladno, izigravale se i ne ispunjavale obaveze, uskraćivalo mu se dokumente, organiziralo bijegove optuženika, sud proglašavalo nenadležnim u ovom i onom, kao da će RH reći za što je nadležan sud koji je osnovalo VS OUN!? I sve to usprkos tome što je Ustavnim zakonom ICTY de facto proglašen i hrvatskim sudom, što znači da se i prema optužnicama koje je podiglo Tužiteljstvo suda trebalo odnositi jednako kao da ih je podigao DORH.
Ali ne, hrvatske vlasti se sve vrijeme, od uspostave suda ponašaju kao da Tužiteljstvo ICTY pokrećući istrage i podižući optužnice protiv Hrvata, počinitelja ili odgovornih za počinjene najteže zločine, ponaša kao da se za ta nedjela optužuje hrvatsku državu ili hrvatski narod, pa proglašavaju sud u den Haagu političkim sudom koji sudi samo Hrvatima, naravno samo zato što su Hrvati, sud koji je i osnovan samo zato da pakosti Hrvatima, sud koji ima samo jednu zadaću, a to je izjednačavanje krivnje za izbijanje rata između Srbije i Hrvatske, odnosno kako oni vole reći izjednačavanje i podjela odgovornosti između agresora i žrtve. Itd. I t. sl.
Prema sudu u den Haagu nastupalo se prikriveno ili otvoreno neprijateljski, a putem medija, posebno HTV, tako je preparirana i hrvatska javost. S druge strane glorifikacijom optuženih, a posebno Gotovine, proglašavajući ga herojem i gotovo najzaslužnijim što hrvatka država uopće postoji, stvaran je u narodu dodatni odijum prema tom nekakvom nametnutom sudu, kojim manipuliraju naši neprijatelji i koji se uopće drznuo suditi nacionalnoj ikoni pa makar bez ikakvog pokrića.
Te je tom presudom osuđen DR, te su svi branitelji proglašeni zločincima, te su i hrvatski narod i hrvatska država proglašeni zločinačkim ... premda se u samoj presudi niti u jednoj jedinoj njenoj riječi ne može naći uporište za takve tvrdnje.
Bilo uporišta ili ne, svi bolesnci oboljeli od nacional-šovinističkog sindroma na hrvatskoj javnoj sceni, posebno u toj raboti treba istaći vrh KC, nadmeću se u nabacivanju blatom na sud u den Haagu, jer svi su oni očekivali oslobađajuće presude, za ljude iza kojih su ostali brojni leševi civila i doslovno spaljena zemlja.
Nitko da se makar upita u ime koje i čije slobode je pobijena ta srpska starčad, koja je poslušala Tuđmana i ostala u svojim domovima, u ime koje i čije slobode su opljačkana imanja izbjeglih Srba, ali i brojni gospodarski subjekti, u ime koje i čije slobode su spaljene kuće, stanovi i gospodarski objekti izbeglih Srba, u ime koje i čije slobode su opljačkani, razoreni i spaljeni Gračac i Donji Lapac ... i što su radili vojni zapovjednci, što vojna a što civilna policija, da nisu zločine spriječili ili počinitelje doveli pred lice pravde? A upravo radi nesporno počinjenh nebrojenih zločina su suđen i osuđeni najodgovorniji zapovjednici na terenu, a da nitko ni u jednom trenutku nije osporio „Oluju“ niti pravo Hrvatske da u svoj ustavno-pravni poredak vrati, radi pobune dijela stanovnštva srpske nacionalnosti, dotad nedostupni nesporno svoj teritorij.
I umjesto da ova presuda potakne hrvatske vlasti, pogotovo pravosuđe, da isprave propušteno i počnu suditi diretnim počniteljima zločina, ali i onima iz pozadine u političkim, vojnm i policijskim strukturama koji su obuhaćeni sintagmom “zajednički zločinački pduhvat“ i koji su uz Tuđmana kao idejnog začetnika, bili generator svih zlodjela, bilo da su ih riječju i djelom podsticali, opravdavali ili prikrivali, hrvatske vlasti se grče dokazati kako ZZP nije postojao. Upiru se naći „krivca“ za dostavljanje dokumenata sudu u den Haag, kao da to nije bila obaveza temeljena na Ustavom zakonu o surdnji s ICTY, pa se onda javlja i notorni Šeks optužujući SDP-ove vlasti tobože radi donšenja odluke kojom se nadležnost ICTY proširuje i na operacije “Bljesak“ i „Oluja“, kao da je VS OUN trebalo nekakvo dopuštenje bilo koga u RH. RH je mogla i odbiti suradnju sa sudom uz cijenu svebuhvatnih sankcija. Ona tu suradnju može uz istu cijenu odbiti i danas.
Ili bi možda bio red da pred lice pravde budu privedeni i Tuđmanov von Ribbentropp, Mate Granić, koji je onako uporno branio Tuđmanovu nakaradnu poliitiku ili Tuđmanov Albert Speer, Jure Radić, koji je onko zdušno spriječavao povratak Srba i Krajinu naseljavao bosanskim Hrvatima ili možda generala Matu Laušića, svemoćnog šefa vojne polcije, ali bome i tadašnjeg vojnog tužitelja Mladena Bajića, koji ni vidjeli ni čuli nisu da im se pred očima odvijaju brojni pa i najteži zločini?
Mislim da sudu nisu bli potrebni „Brijunski transkripti“ kao dokaz postojanja ZZP, dovoljno bi bili i brojni Tuđmanovi programatski govori ili izjave na rubu pameti.
Ali ne, hrvatska vlada će i dalje proglašavati sud u den Haagu političkim sudom, ali će sama poduzimati „diplomatsku inicijativu“ kao vid najdirektnijeg političkog pritiska na sud u sudskom procesu u kojem hrvatska država nije niti na koji način stranka u sporu.
S jedne strane zagovaramo neovisnost suda, optužujući druge za njegovu politizaciju, a s druge poduzimamo akcije kako bi se upravo politički utjecalo na sud da izmijeni presudu ili bar njeno obrazloženje!?
S druge strane pozicija i opozicija su na istoj „valnoj dužini“ kad je u pitanju ZZP, jer i vođa opozicije, Zoran Milanović, „nikad neće priznati postojanje ZZP“, samo što je MZ dosad uvijek nalazila načina da prisili hrvatske nacional-šovinističke bolesnike da priznaju i prihvate očito.
Ima li uopće smisla i spominjati razbacivanje silnog novca poreznih obveznika na potpuno nepotrebno plaćanje kojekavih opskurnih advokata u uvjetima, kad prema statutu ICTY, sud plaća branitelje onim optuženicima koji nemaju dovoljno vlastitih prihoda da sami snose troškove obrane.
A rezultat?
I Gotovina i Markač bi vjerojatno prošli puno bolje i s manjom kaznom da su priznali krivnju, pokajali se i nagodili sa sudom, nego li su prošli uz ovakvu obranu.
I na kraju, budu li zaista pokrenule „diplomatsku inicijativu“, hrvatske vllasti će zaista pokrenuti proces koji će se moći nazvati „Hrvatske vlasti protiv hrvatske države“, ali i protiv zdravog razuma.
