Ući ćemo mi u EU, samo ...
… nekako ne vjerujem da će EU ući u nas
Eto, pregovorima je kraj (valjda), euforija je krenula, kao strpimo se još samo dvije godine i svi naši problem bit će riješeni …
Kao rukom odneseni!
Samo, ne lezi vraže, nekako ne mislim da će se u tom vremenu naše klijentelističke organizacije koje se kod nas neopravdano nazivaju strankama profiliraju u politčker stranke a političari od grabežljivaca postati odjednom ljudi s osjećajem za opće dobro.
Hoće li iz pravosuđa izaći suci monstrumi poput S. Lozine za kojega u Lori nije bilo zločina ili njegovi kolege, onaj iz Gospića, za kojega je guranje prstiju u stanovite ženske otvore, bez privole vlasnice, tek socijalni kontakt, rukovnje pace, oni suci Županijskog suda u Karlovcu koji u hladnokrvnom ubojstvu 13-torice zarobljenika na Koranskom mostu, ni poslije ponovljenih suđenja, ne nalaze elemente kaznenog djela …?
Znači li to da će netko podići optužnicu protiv T. Merčepa i njegovih nalogodavaca za sva ona zlodjela počinjena u Vukovaru prije početka oružanih sukoba ili će netko možda istražiti i pred lice pravde privesti pripadnike labinske “Handžar divizije” radi svih onih zločina počinjenih na Baniji.
Hoće li konačno netko i Đuri Brodarcu i Vladimiru Milankoviću postaviti pitanja i ne samo o ubojstvu Ljubice Solar?
Hoće li netko pred lice pravde konačno privesti ubojicu Mil.ana Levara, jer svi oni koji trebaju znati tko je to, valjda do danas to i znaju?
Hoće li …?
Bojim, se da neće.
Hoćemo li se vratiti pravim društvenim vrijednostima, kad će vrline opet biti vrline, a mane mane?
Hoće li po ulazu u EU Hrvatska postati sekularna država u kojoj se crkve uzdržavaju tek od crkvenog poreza i priloga vjernika, a crkveni velikodostojnici ne pokušavaju voditi glavnu riječ kad je u pitanju upravljanje državnim poslovima?
Hoće li se nacional-šovinizam prestati nazivati domoljubljem?
Hoće li promicanje fašizma prestati biti pravo na drugačije mišljenje?
Hoće li se drugi i drugačiji osjećati u Hrvatskoj ugodno i zaštićeno? Pa se i homoseksualci slobodno prošetati, a ne nailaziti na atmosferu linča, kao jučer u Splitu?
Hoće li se policija prihvatiti posla, pa konačno otkriti ubojicu Frane Despića i nalogodavce premlaćivanja Miljuša, Galinca, Rađenovića ..., a ne rasipati snage na pisanje anonimnih prijava protiv opozicijskih lidera i postupanja prema tim prijavama?
Hoće li …?
Bojim se da neće.
Prisjećam se ja tako i poruka onih što su nam ne tako davno “stvarali državu”, kako Hrvatsku treba maknuti s Balkana, kako treba biti samostalna država i kako “iznad Hrvatskog sabora može biti samo dragi Bog” … da bismo se nedugo zatim počeli grčiti oko ulaska u “euroatlantske integracije”.
Jednu “naddržavu” u kojoj smo kao država bili u svemu ravnopravni, u kojoj su se ključne odluke , pogotovo one vezane za ravnopravnost naroda i materijalni položaj republike, donosile konsenzusom, zamjenjujemo drugom, gdje već u startu pristajemo na neravnopravnost (cenzusna zastupljenost u tijelim i organima EU), a time i na svoj, usudim se reći, gotovo nikakav utjecaj na donošenje krucijalnih odluka.
O da, izvukli smo se mi s Balkana ili bar tako mislimo, samo se Balkan nije izvukao iz nas, pa ćemo tako ući i u Evropu, ali Evropa u nas ući neće, mi ćemo i dalje, radi Balkana u nama, ostati njeno “muljevito dno”.
Eto, pregovorima je kraj (valjda), euforija je krenula, kao strpimo se još samo dvije godine i svi naši problem bit će riješeni …
Kao rukom odneseni!
Samo, ne lezi vraže, nekako ne mislim da će se u tom vremenu naše klijentelističke organizacije koje se kod nas neopravdano nazivaju strankama profiliraju u politčker stranke a političari od grabežljivaca postati odjednom ljudi s osjećajem za opće dobro.
Hoće li iz pravosuđa izaći suci monstrumi poput S. Lozine za kojega u Lori nije bilo zločina ili njegovi kolege, onaj iz Gospića, za kojega je guranje prstiju u stanovite ženske otvore, bez privole vlasnice, tek socijalni kontakt, rukovnje pace, oni suci Županijskog suda u Karlovcu koji u hladnokrvnom ubojstvu 13-torice zarobljenika na Koranskom mostu, ni poslije ponovljenih suđenja, ne nalaze elemente kaznenog djela …?
Znači li to da će netko podići optužnicu protiv T. Merčepa i njegovih nalogodavaca za sva ona zlodjela počinjena u Vukovaru prije početka oružanih sukoba ili će netko možda istražiti i pred lice pravde privesti pripadnike labinske “Handžar divizije” radi svih onih zločina počinjenih na Baniji.
Hoće li konačno netko i Đuri Brodarcu i Vladimiru Milankoviću postaviti pitanja i ne samo o ubojstvu Ljubice Solar?
Hoće li netko pred lice pravde konačno privesti ubojicu Mil.ana Levara, jer svi oni koji trebaju znati tko je to, valjda do danas to i znaju?
Hoće li …?
Bojim, se da neće.
Hoćemo li se vratiti pravim društvenim vrijednostima, kad će vrline opet biti vrline, a mane mane?
Hoće li po ulazu u EU Hrvatska postati sekularna država u kojoj se crkve uzdržavaju tek od crkvenog poreza i priloga vjernika, a crkveni velikodostojnici ne pokušavaju voditi glavnu riječ kad je u pitanju upravljanje državnim poslovima?
Hoće li se nacional-šovinizam prestati nazivati domoljubljem?
Hoće li promicanje fašizma prestati biti pravo na drugačije mišljenje?
Hoće li se drugi i drugačiji osjećati u Hrvatskoj ugodno i zaštićeno? Pa se i homoseksualci slobodno prošetati, a ne nailaziti na atmosferu linča, kao jučer u Splitu?
Hoće li se policija prihvatiti posla, pa konačno otkriti ubojicu Frane Despića i nalogodavce premlaćivanja Miljuša, Galinca, Rađenovića ..., a ne rasipati snage na pisanje anonimnih prijava protiv opozicijskih lidera i postupanja prema tim prijavama?
Hoće li …?
Bojim se da neće.
Prisjećam se ja tako i poruka onih što su nam ne tako davno “stvarali državu”, kako Hrvatsku treba maknuti s Balkana, kako treba biti samostalna država i kako “iznad Hrvatskog sabora može biti samo dragi Bog” … da bismo se nedugo zatim počeli grčiti oko ulaska u “euroatlantske integracije”.
Jednu “naddržavu” u kojoj smo kao država bili u svemu ravnopravni, u kojoj su se ključne odluke , pogotovo one vezane za ravnopravnost naroda i materijalni položaj republike, donosile konsenzusom, zamjenjujemo drugom, gdje već u startu pristajemo na neravnopravnost (cenzusna zastupljenost u tijelim i organima EU), a time i na svoj, usudim se reći, gotovo nikakav utjecaj na donošenje krucijalnih odluka.
O da, izvukli smo se mi s Balkana ili bar tako mislimo, samo se Balkan nije izvukao iz nas, pa ćemo tako ući i u Evropu, ali Evropa u nas ući neće, mi ćemo i dalje, radi Balkana u nama, ostati njeno “muljevito dno”.
