E, moj predsjedniče ...
Ivo Josipović je na predsjedničkim izborima pobijedio zahvaljujući glasovima antifašističke Hrvatske, ponijete njegovim „pedigreom“ i prilično vještom retorikom pohvale antifašističkoj borbi i decidiranoj izjavi kako on „neće ne Bleiburg sve dok se tamo prešetavaju spodobe u crnom“.
A onda malo poslije „slikanja“ u Jasenovcu, evo ti našeg El Presidentea na Bleiburškom polju gdje polaže vijenac „nevinim žrtvama“ na mjestu gdje nije bilo nikakvih, a najmanje nevinih žrtava.
Čovjek bi zaključio da su se upravo „spodobe u crnom“ prestale tamo prešetavati, kad li ono vidimo da nije tako, jer su i na ovogodišnjoj „komemoraciji“ bili u nezanemarivom broju.
E sad, jel' pogrešna i štetna odluka o odlasku na Bleiburško polje, simbol nikakvog stradanja hrvatskog naroda, već samo i isključivo konačnog sloma kvislinške tvorevine i fašističkog zločina, tzv. NDH, plod samo Josipovićevog promišljanja ili savjetovanja njegovih očito nedoraslih savjetnika koji su mu podvalili da je on „predsjednik svih građana RH, a ne samo onih antifašističkog opredjeljenja“, znači i onih desno orijentiranih, zaboravivši mu reći da to ne podrazumijeva pristajanje na fašističku retoriku i klanjanje fašističkim simbolima, jer „Bleiburški mit“ je upravo i samo to?
Bilo kako bilo tim svojim odlaskom na Bleiburško polje slobodno narodski možemo reći da je hrvatski predsjednik „usrao motku“, te njegove priče o antifašističkom opredjeljenju i „kapi partizanki kao simbolu mira“, gube na vjerodostojnosti.
Ono što je u Josipovićevom ponašanju još pogubnije je pristajanje na politiku netalasanja, izgovorima da „predsjednik nema ovlasti“ što nije ništa drugo nego „držanje štange“ po hrvatsku pogubnoj vlasti HDZ-a.
Točno je da predsjednik nema izvršne ovlasti, ali on je zadužen za nadzor nad poštivanjem ustava i zakonitog postupanja vlasti.
Ima pravo zatražiti sazivanje sjednice Vlade radi gospodarskog stanja u zemlji, radi nezakonitog postupanja, radi sigurnosnih pitanja ...
Svjedoci smo i da sazivanje sjednice Vlade dosad nije zatražio, što nas navodi na pomisao da po predsjedničkom mišljenju u Hrvatskoj apsolutno sve štima.
Ili netko povremene „čarke“ između njega i premijerke promatra kao nekakvo rješavanje nagomilanih problema u društvu? Ne, to je samo „folklor“ i zamazivanje očiju.
Josipovićev angažman u i oko BiH slovenski politički analitičari gledaju kao nastavak Tuđmanove politike prema toj državi, a kad tome dodaju ponašanje Borisa Tadića prema BiH, onda ti evo nastavka provedbe Milošević-Tuđmanovog dogovora. Slovenci zato sugeriraju da jednostavno prestane svako uplitanje Srbije i Hrvatske u BiH prilike, jer će se tek tako najbolje pomoći toj državi.
Što reći o predsjednikovim pohvalama i gotovo neukusnim isticanjem „našeg ponosa“ jer (pre)brojni iz redova tog „našeg ponosa“ su počinili brojne zločine, opljačkali, uništili i spalili šestinu države.
Jel' ikad jasno i nedvosmisleno zatražio da se procesuiraju ratni zločini i zločini protiv čovječnosti, počinjeni s naše strane ili možda glasno prozvao hrvatsko pravosuđe radi nečinjenja?
Dakle ako Josipovićevo „hodočašće“ na Bleiburško polje promatramo kao pogrešan korak i da je time „usrao motku“, onda je svojim ponašanjem u i oko najnovije afere s HDZ –ovim podmetanjima anonimnih dojava za opozicijske političare i evidentnog korištenja represivnog aparata u političkoj borbi, a posebno pristajanjem na HDZ-ovu retoriku i zaključke VNS-a u vezi protuustavnog i protuzakonitog ponašanja vladajaućih, „usrao i šefa i stanicu“, jer eto njemu je „drago da je Vijeće za nacionalnu sigurnost ipak prihvatilo da se traži od svih državnih tijela da provjere je li zaista bilo planova da se lažnim kaznenim prijavama napadnu politički neistomišljenici“.
Davno sam napisao epigram:
Istraga nam napreduje,
(Svi u svijetu tako rade!)
Lopov sam se isljeđuje
I privodi pred lice pravde.
Ivo Josipović, temeljem direktnog izbora, ima i legitimitet i legalitet za svoje postupanje u zaštiti ustavnog poretka i zakonitog postupanja vlasti, pa zašto to onda ne koristi?
Pa i da se za „pomoć“ direktno obrati javnosti?
Svojim nečinjenjem i prešućivanjem svjesno ili nesvjesno pomaže HDZ-u, a time šteti i narodu i državi.
A onda malo poslije „slikanja“ u Jasenovcu, evo ti našeg El Presidentea na Bleiburškom polju gdje polaže vijenac „nevinim žrtvama“ na mjestu gdje nije bilo nikakvih, a najmanje nevinih žrtava.
Čovjek bi zaključio da su se upravo „spodobe u crnom“ prestale tamo prešetavati, kad li ono vidimo da nije tako, jer su i na ovogodišnjoj „komemoraciji“ bili u nezanemarivom broju.
E sad, jel' pogrešna i štetna odluka o odlasku na Bleiburško polje, simbol nikakvog stradanja hrvatskog naroda, već samo i isključivo konačnog sloma kvislinške tvorevine i fašističkog zločina, tzv. NDH, plod samo Josipovićevog promišljanja ili savjetovanja njegovih očito nedoraslih savjetnika koji su mu podvalili da je on „predsjednik svih građana RH, a ne samo onih antifašističkog opredjeljenja“, znači i onih desno orijentiranih, zaboravivši mu reći da to ne podrazumijeva pristajanje na fašističku retoriku i klanjanje fašističkim simbolima, jer „Bleiburški mit“ je upravo i samo to?
Bilo kako bilo tim svojim odlaskom na Bleiburško polje slobodno narodski možemo reći da je hrvatski predsjednik „usrao motku“, te njegove priče o antifašističkom opredjeljenju i „kapi partizanki kao simbolu mira“, gube na vjerodostojnosti.
Ono što je u Josipovićevom ponašanju još pogubnije je pristajanje na politiku netalasanja, izgovorima da „predsjednik nema ovlasti“ što nije ništa drugo nego „držanje štange“ po hrvatsku pogubnoj vlasti HDZ-a.
Točno je da predsjednik nema izvršne ovlasti, ali on je zadužen za nadzor nad poštivanjem ustava i zakonitog postupanja vlasti.
Ima pravo zatražiti sazivanje sjednice Vlade radi gospodarskog stanja u zemlji, radi nezakonitog postupanja, radi sigurnosnih pitanja ...
Svjedoci smo i da sazivanje sjednice Vlade dosad nije zatražio, što nas navodi na pomisao da po predsjedničkom mišljenju u Hrvatskoj apsolutno sve štima.
Ili netko povremene „čarke“ između njega i premijerke promatra kao nekakvo rješavanje nagomilanih problema u društvu? Ne, to je samo „folklor“ i zamazivanje očiju.
Josipovićev angažman u i oko BiH slovenski politički analitičari gledaju kao nastavak Tuđmanove politike prema toj državi, a kad tome dodaju ponašanje Borisa Tadića prema BiH, onda ti evo nastavka provedbe Milošević-Tuđmanovog dogovora. Slovenci zato sugeriraju da jednostavno prestane svako uplitanje Srbije i Hrvatske u BiH prilike, jer će se tek tako najbolje pomoći toj državi.
Što reći o predsjednikovim pohvalama i gotovo neukusnim isticanjem „našeg ponosa“ jer (pre)brojni iz redova tog „našeg ponosa“ su počinili brojne zločine, opljačkali, uništili i spalili šestinu države.
Jel' ikad jasno i nedvosmisleno zatražio da se procesuiraju ratni zločini i zločini protiv čovječnosti, počinjeni s naše strane ili možda glasno prozvao hrvatsko pravosuđe radi nečinjenja?
Dakle ako Josipovićevo „hodočašće“ na Bleiburško polje promatramo kao pogrešan korak i da je time „usrao motku“, onda je svojim ponašanjem u i oko najnovije afere s HDZ –ovim podmetanjima anonimnih dojava za opozicijske političare i evidentnog korištenja represivnog aparata u političkoj borbi, a posebno pristajanjem na HDZ-ovu retoriku i zaključke VNS-a u vezi protuustavnog i protuzakonitog ponašanja vladajaućih, „usrao i šefa i stanicu“, jer eto njemu je „drago da je Vijeće za nacionalnu sigurnost ipak prihvatilo da se traži od svih državnih tijela da provjere je li zaista bilo planova da se lažnim kaznenim prijavama napadnu politički neistomišljenici“.
Davno sam napisao epigram:
Istraga nam napreduje,
(Svi u svijetu tako rade!)
Lopov sam se isljeđuje
I privodi pred lice pravde.
Ivo Josipović, temeljem direktnog izbora, ima i legitimitet i legalitet za svoje postupanje u zaštiti ustavnog poretka i zakonitog postupanja vlasti, pa zašto to onda ne koristi?
Pa i da se za „pomoć“ direktno obrati javnosti?
Svojim nečinjenjem i prešućivanjem svjesno ili nesvjesno pomaže HDZ-u, a time šteti i narodu i državi.
