Tako se "stoji uz svoj hrvatski narod"!
Institucija čija čitava povijest stane u jednu rečenicu koja glasi: „2000 godina obmana, laži, prevara, kriminala, pljačke, nasilja, zločina i terora“, a koja se voli busati u svoja hrvatska prsa lažima kako je „uvijek u povijesti stajala uz svoj hrvatski narod“, pokazala je i opet kako štiti interese hrvatskog naroda i države.
Kako onda, tako i sada!
Kad su inače nesposobne i nekompetentne vlasti u Tuđmanistanu dobronamjerno upozorene, da se u proces denacionalizacije ne ulazi, zato što su moguće mnoge malverzacije, ali i nepravde, u taj proces ušle, a da nisu posebnu pažnju posvetile nacionaliziranoj crkvenoj imovini, prvenstveno radi imovine koja se nalazila na teritoriju koji nije pripadao nekadašnjoj Kraljevini Jugoslaviji, nego je tek poslije 2. Svjetskog rata pripojen Hrvatskoj ili imovini koju je KC stekla tokom rata 1941. – 1945., one su se na ta dobronajerna upozorenja jednostavno oglušile.
Ako tom oglušivanju dodamo i desekularizaciju hrvatske države, onda se događaju ovakvi, u najmanju ruku nasrtaji KC na suverenitet Republike Hrvatske, kao što je slučaj Porečko-pulske biskupije i zemljišta koje je do 2. Svjetskog rata pripadalo talijanskim benediktincima, odnosno njihovom talijanskom samostanu Abbazia di Praglia.
Taj benediktinski samostan je, unatoč tome što su mu u ime obeštećenja za oduzetu imovinu već tokom sedamdesatih godina jugoslavenske vlasti isplatile obeštećenje u iznosu od tada 1,7 milijardi lira, ispostavio zahtjev za povrat toga zemljišta zato što su ga nesposobne i nekompetentne vlasti u Tuđmanistanu, bez obzira na već isplaćeno obeštećenje vratile Porečko-pulskoj biskupiji.
Koristeći tu činjenicu talijanski benediktinci traže povrat tog zemljišta ili isplatu oko 30 milijuna EUR, iznos na koji se danasa procjenjuje vrijednost tog zemljišta, što nadležni hrvatski sud temeljem važećih hrvatskih zakona odbija.
Talijanski benediktinci se potom obraćaju Vatikanu, a „osvjedočeni veliki prijatelj Hrvatske i Hrvata“ papa Benedikt XVI, osniva posebnu tročlanu komisiju, čiji je jedan član bio i kardinal Josip Bozanić, „uvijek uz svoj hrvatski narod“, koja je poništila odluku hrvatskog suda i potpisala da porečka biskupija mora samostan i zemljište uz samo more, vrijednosti oko 30 milijuna eura, vratiti talijanskim benediktincima.
Papa je, dakle, ne poštujući pravni sustav RH, primijenio kanonsko umjesto građanskog prava i time narušio suverenitet RH.
Treba napomenuti da je papinska komisija bila pravodobno upozorena na činjenicu da su materijalna i druga prava u domeni Osimskih sporazuma između SFRJ i R Italije, koji su potpisani 1975. a ratificirani 1977., koji su postali dio pravnog nasljeđa RH, te da niti Porečko-pulska biskupija niti Sveta stolica nisu potpisnici nikakvog sporazuma, a najmanje onoga koji bi na bilo koji način mogao derogirati Osimske sporazume.
Bivše jugoslavenske vlasti su, smatrajući vlasništvo talijanskih benediktinaca nad predmetnim zemljištem i nekretninama nespornim, isplatile već spomenuto obeštećenje od 1,7 milijardi lira.
Da nije bilo nepotrebnog i nezakonitog povrata tog zemljišta Porečko-pulskoj biskupiji, talijanski benediktinci ne bi imali osnovu za traženje povrata, jer su već jedamput obeštećeni. No kako je u međuvremenu tupava vlast vratila ono što je već plaćeno, onda je valjda i kardinal Bozanić, „uvijek uz svoj hrvatski narod“, to mogao dati Talijanima.
„Osvjedočeni prijatelj Hrvatske i Hrvata“, papa Benedikt XVI je, ne poštujući hrvatski pravni sustav niti Osimske sporazume, prema kojima RH nije dužna obeštećivati talijanske državljane, otišao i korak dalje pa je, smatrajući svoju odluku konačnom, 13. srpnja doslovno na jednu minutu smijenio porečkog biskupa te na njegovo mjesto imenovao vatikanskog biskupa mons. Santosa Abrila y Castella da u ime Biskupije i Župe Dajla potpiše sporazum o uređenju međusobnih odnosa! Na temelju tog sporazuma Biskupija i Župa Dajla morale bi talijanskim benediktincima platiti 6 milijuna EUR na ime obeštećenja, poreza i sudskih troškova i vratiti nekretnine, odnosno, ako ne vrate nekretnine, morale bi platiti još 25 milijuna EUR.
Dobronamjerni upozoravaju da bi, ukoliko derogiranje hrvatskog pravnog sustava, čiji dio su i ratificirani međunarodni sporazumi, postala praksa Svete Stolice, sva crkvena dobra na Jadranu postala upitna, jer bi po tom principu sve moglo postati ne samo talijansko već i u vlasništvu drugih stranaca koji su nekada imali nekretnine u Hrvatskoj!
Istini za volju ipak treba reći da se HBK usprotivila takvoj praksi i zatražila da se poništi odluka Papine komisije, čijim članom je bio i kardinal Josip Bozanić, „uvijek uz svoj hrvatski narod“.
Kad bi RH imala odgovorne i kompetentne vlasti koje bi željele graditi Hrvatsku kao sekularnu državu, državu vladavine prava i državu blagostanja za sve njene državljane, ovaj incident bi bio iskorišten, ako ne za poništenje, a onda svakako za reviziju sramotnih „Radićevih ugovora“ s Vatikanom, ugovora koji su vazalski i protuustavni jer derogiraju sekularnost u RH kao ustavnu kategoriju.
Upravo ti ugovori i dopuštaju ovima što su „uvijek uz svoj hrvatski narod“ ili su "osvjedočeni prijatelji Hrvatske i Hrvata" da rade to što rade i ponašaju se kako se ponašaju.
Kako onda, tako i sada!
Kad su inače nesposobne i nekompetentne vlasti u Tuđmanistanu dobronamjerno upozorene, da se u proces denacionalizacije ne ulazi, zato što su moguće mnoge malverzacije, ali i nepravde, u taj proces ušle, a da nisu posebnu pažnju posvetile nacionaliziranoj crkvenoj imovini, prvenstveno radi imovine koja se nalazila na teritoriju koji nije pripadao nekadašnjoj Kraljevini Jugoslaviji, nego je tek poslije 2. Svjetskog rata pripojen Hrvatskoj ili imovini koju je KC stekla tokom rata 1941. – 1945., one su se na ta dobronajerna upozorenja jednostavno oglušile.
Ako tom oglušivanju dodamo i desekularizaciju hrvatske države, onda se događaju ovakvi, u najmanju ruku nasrtaji KC na suverenitet Republike Hrvatske, kao što je slučaj Porečko-pulske biskupije i zemljišta koje je do 2. Svjetskog rata pripadalo talijanskim benediktincima, odnosno njihovom talijanskom samostanu Abbazia di Praglia.
Taj benediktinski samostan je, unatoč tome što su mu u ime obeštećenja za oduzetu imovinu već tokom sedamdesatih godina jugoslavenske vlasti isplatile obeštećenje u iznosu od tada 1,7 milijardi lira, ispostavio zahtjev za povrat toga zemljišta zato što su ga nesposobne i nekompetentne vlasti u Tuđmanistanu, bez obzira na već isplaćeno obeštećenje vratile Porečko-pulskoj biskupiji.
Koristeći tu činjenicu talijanski benediktinci traže povrat tog zemljišta ili isplatu oko 30 milijuna EUR, iznos na koji se danasa procjenjuje vrijednost tog zemljišta, što nadležni hrvatski sud temeljem važećih hrvatskih zakona odbija.
Talijanski benediktinci se potom obraćaju Vatikanu, a „osvjedočeni veliki prijatelj Hrvatske i Hrvata“ papa Benedikt XVI, osniva posebnu tročlanu komisiju, čiji je jedan član bio i kardinal Josip Bozanić, „uvijek uz svoj hrvatski narod“, koja je poništila odluku hrvatskog suda i potpisala da porečka biskupija mora samostan i zemljište uz samo more, vrijednosti oko 30 milijuna eura, vratiti talijanskim benediktincima.
Papa je, dakle, ne poštujući pravni sustav RH, primijenio kanonsko umjesto građanskog prava i time narušio suverenitet RH.
Treba napomenuti da je papinska komisija bila pravodobno upozorena na činjenicu da su materijalna i druga prava u domeni Osimskih sporazuma između SFRJ i R Italije, koji su potpisani 1975. a ratificirani 1977., koji su postali dio pravnog nasljeđa RH, te da niti Porečko-pulska biskupija niti Sveta stolica nisu potpisnici nikakvog sporazuma, a najmanje onoga koji bi na bilo koji način mogao derogirati Osimske sporazume.
Bivše jugoslavenske vlasti su, smatrajući vlasništvo talijanskih benediktinaca nad predmetnim zemljištem i nekretninama nespornim, isplatile već spomenuto obeštećenje od 1,7 milijardi lira.
Da nije bilo nepotrebnog i nezakonitog povrata tog zemljišta Porečko-pulskoj biskupiji, talijanski benediktinci ne bi imali osnovu za traženje povrata, jer su već jedamput obeštećeni. No kako je u međuvremenu tupava vlast vratila ono što je već plaćeno, onda je valjda i kardinal Bozanić, „uvijek uz svoj hrvatski narod“, to mogao dati Talijanima.
„Osvjedočeni prijatelj Hrvatske i Hrvata“, papa Benedikt XVI je, ne poštujući hrvatski pravni sustav niti Osimske sporazume, prema kojima RH nije dužna obeštećivati talijanske državljane, otišao i korak dalje pa je, smatrajući svoju odluku konačnom, 13. srpnja doslovno na jednu minutu smijenio porečkog biskupa te na njegovo mjesto imenovao vatikanskog biskupa mons. Santosa Abrila y Castella da u ime Biskupije i Župe Dajla potpiše sporazum o uređenju međusobnih odnosa! Na temelju tog sporazuma Biskupija i Župa Dajla morale bi talijanskim benediktincima platiti 6 milijuna EUR na ime obeštećenja, poreza i sudskih troškova i vratiti nekretnine, odnosno, ako ne vrate nekretnine, morale bi platiti još 25 milijuna EUR.
Dobronamjerni upozoravaju da bi, ukoliko derogiranje hrvatskog pravnog sustava, čiji dio su i ratificirani međunarodni sporazumi, postala praksa Svete Stolice, sva crkvena dobra na Jadranu postala upitna, jer bi po tom principu sve moglo postati ne samo talijansko već i u vlasništvu drugih stranaca koji su nekada imali nekretnine u Hrvatskoj!
Istini za volju ipak treba reći da se HBK usprotivila takvoj praksi i zatražila da se poništi odluka Papine komisije, čijim članom je bio i kardinal Josip Bozanić, „uvijek uz svoj hrvatski narod“.
Kad bi RH imala odgovorne i kompetentne vlasti koje bi željele graditi Hrvatsku kao sekularnu državu, državu vladavine prava i državu blagostanja za sve njene državljane, ovaj incident bi bio iskorišten, ako ne za poništenje, a onda svakako za reviziju sramotnih „Radićevih ugovora“ s Vatikanom, ugovora koji su vazalski i protuustavni jer derogiraju sekularnost u RH kao ustavnu kategoriju.
Upravo ti ugovori i dopuštaju ovima što su „uvijek uz svoj hrvatski narod“ ili su "osvjedočeni prijatelji Hrvatske i Hrvata" da rade to što rade i ponašaju se kako se ponašaju.
