Dvije proslave istog Dana
Najveći hrvatski blagdan, Dan pobjede i domovinske zahvalnost (ma što to bilo) i dan hrvatskih branitelja, a ustvari dan izgona Srba iz Hrvatske, je hrvatski narod opet „ozarenog“ lica „oduševljeno“ proslavio.
Čak na dva mjesta, službeno u Kninu, gdje se nevoljko nalazi uglavnom državni vrh, a neslužbeno u Čavoglavama, gdje bi najradije bili i mnogi iz državnog vrha, slobodno kažem najveći dio njih, ali, eto, nije zgodno radi prokletog monitoringa „onih kretena iz EU“.
Tako se u Kninu službeno kadi „blistavoj“ pobjedi u „veličanstvenoj“ VRA „Oluja“ i našem „braniteljskom ponosu“, koju ništa, osim suda u den Haagu, ne može dovesti u pitanje i kojom je, ako bismo bili dobronamjerni, pa ne spominjali egzodus Srba, okončana pobuna dijela srpskog naroda u Hrvatskoj.
U Čavoglavama, na daleko posjećenijoj fešti, slavila se ustaška pobjeda u konačnom (da li?) završetku 2. Svjetskog rata u Hrvatskoj.
Sad i u Kninu je brojno oko zasuzilo pred onim crnim zastavama koje oko grba ili druge oznake ovoga i onoga imaju vješto stilizirano slovo „U“, a frenetično se zapljeskalo Jadranki Kosor kad je zahvalila generalima Markaču i Gotovini (nepravomoćno osuđenima za odgovornot za počinjenje najtežih zločina), oduševljeno ih pozdravljajući, iskazujući time na najgrublji način nepoštivanje suda, ali i hrvatskog pravosuđa, jer je taj sud temeljem Ustavnog zakona o suradnji s ICTY i hrvatski sud.
Ustaškom derneku u Čavoglavama pridružilo se sve ono što u Hrvatskoj ustaški diše, a nije sputano strahom od reakcije „onih kretena iz EU“, tako su proslavu u ime vrha KC uveličali ustaštvu privrženi biskupi A. Ivas i M . Bogović.
Radi otvorenog ustašovanja na dosadašnjim „veličanstvenim proslavama“ u Čavoglavama MUP je radi straha od „onih kretena iz EU“ najavio oštro postupanje (valjda prema hrvatskim zakonima) prema onima koji će isticati ustaško znakovlje i simbole ili širiti govor mržnje.
Mo'š mislit'!
A i sam Karamarko bi prema svojem uvjerenju radije bio na ustaškom derneku u Čavoglavama nego na proslavi u Kninu.
Bit će zanimljivo vidjeti koliko je poštovatelja slova „U“ policija salapušila tokom „veličanstvene“ proslave u Čavoglvama.
Kad se spomenu „blistave“ pobjede u „veličanstvenim“ operacijama, uvijek se pitam, ako je to veličanstveno, koliko je onda veličanstvena pobjeda talijanske države nad pobunjenim Austrijancima, talijanskim državljanima, u pokrajini Alto Adige (Južni Tirol), čiju pobunu je talijanska država okončala priznajući pobunjenim Austrijancima političku autonomiju.
Pobuna Austrijanaca u Južnom Tirolu trajala je gotovo 20 godina, za koje vrijeme su minirani i uništeni brojni značajni infrastruturni objekti, u atentatima i drugim terorističkim aktivnostima ubijeni su brojni političari, karabinjeri i policijski službenici, a talijanska država ipak nije pobunu slamala vojnom silom, već je strpljivo pregovarala sve dok se nije našlo miroljubivo rješenje spora.
Tako Austrijanci, većinska populacija u Južnom Tirolu, danas imaju političku autonomiju, a Italija nije zato manje talijanska i manje Italija, iako ne slavi „blistave“ pobjede u „veličanstvenim“ vojno-redarstvenim operacijama.
Što vrijeme više odmiče to sam uvjereniji da u Hrvatskoj do pobune dijela Srba uopće ne bi ni došlo da su Tuđman i politička vrhuška u Tuđmanistanu imali bar malo političke mudrosti i odgovornosti talijanskog državnog vodstva u rješavanju pobune Austrijanaca u Južnom Tirolu.
Bi li danas Hrvatska bila manje hrvatska i Hrvatska da je u kotarevima Knin i Glina (područjima na kojima su Srbi imali apsolutnu većinu u stanovništvu) Srbima priznala političku autonomiju prema predlošku autonomije Austrijanaca u Južnom Tirolu?
Čak na dva mjesta, službeno u Kninu, gdje se nevoljko nalazi uglavnom državni vrh, a neslužbeno u Čavoglavama, gdje bi najradije bili i mnogi iz državnog vrha, slobodno kažem najveći dio njih, ali, eto, nije zgodno radi prokletog monitoringa „onih kretena iz EU“.
Tako se u Kninu službeno kadi „blistavoj“ pobjedi u „veličanstvenoj“ VRA „Oluja“ i našem „braniteljskom ponosu“, koju ništa, osim suda u den Haagu, ne može dovesti u pitanje i kojom je, ako bismo bili dobronamjerni, pa ne spominjali egzodus Srba, okončana pobuna dijela srpskog naroda u Hrvatskoj.
U Čavoglavama, na daleko posjećenijoj fešti, slavila se ustaška pobjeda u konačnom (da li?) završetku 2. Svjetskog rata u Hrvatskoj.
Sad i u Kninu je brojno oko zasuzilo pred onim crnim zastavama koje oko grba ili druge oznake ovoga i onoga imaju vješto stilizirano slovo „U“, a frenetično se zapljeskalo Jadranki Kosor kad je zahvalila generalima Markaču i Gotovini (nepravomoćno osuđenima za odgovornot za počinjenje najtežih zločina), oduševljeno ih pozdravljajući, iskazujući time na najgrublji način nepoštivanje suda, ali i hrvatskog pravosuđa, jer je taj sud temeljem Ustavnog zakona o suradnji s ICTY i hrvatski sud.
Ustaškom derneku u Čavoglavama pridružilo se sve ono što u Hrvatskoj ustaški diše, a nije sputano strahom od reakcije „onih kretena iz EU“, tako su proslavu u ime vrha KC uveličali ustaštvu privrženi biskupi A. Ivas i M . Bogović.
Radi otvorenog ustašovanja na dosadašnjim „veličanstvenim proslavama“ u Čavoglavama MUP je radi straha od „onih kretena iz EU“ najavio oštro postupanje (valjda prema hrvatskim zakonima) prema onima koji će isticati ustaško znakovlje i simbole ili širiti govor mržnje.
Mo'š mislit'!
A i sam Karamarko bi prema svojem uvjerenju radije bio na ustaškom derneku u Čavoglavama nego na proslavi u Kninu.
Bit će zanimljivo vidjeti koliko je poštovatelja slova „U“ policija salapušila tokom „veličanstvene“ proslave u Čavoglvama.
Kad se spomenu „blistave“ pobjede u „veličanstvenim“ operacijama, uvijek se pitam, ako je to veličanstveno, koliko je onda veličanstvena pobjeda talijanske države nad pobunjenim Austrijancima, talijanskim državljanima, u pokrajini Alto Adige (Južni Tirol), čiju pobunu je talijanska država okončala priznajući pobunjenim Austrijancima političku autonomiju.
Pobuna Austrijanaca u Južnom Tirolu trajala je gotovo 20 godina, za koje vrijeme su minirani i uništeni brojni značajni infrastruturni objekti, u atentatima i drugim terorističkim aktivnostima ubijeni su brojni političari, karabinjeri i policijski službenici, a talijanska država ipak nije pobunu slamala vojnom silom, već je strpljivo pregovarala sve dok se nije našlo miroljubivo rješenje spora.
Tako Austrijanci, većinska populacija u Južnom Tirolu, danas imaju političku autonomiju, a Italija nije zato manje talijanska i manje Italija, iako ne slavi „blistave“ pobjede u „veličanstvenim“ vojno-redarstvenim operacijama.
Što vrijeme više odmiče to sam uvjereniji da u Hrvatskoj do pobune dijela Srba uopće ne bi ni došlo da su Tuđman i politička vrhuška u Tuđmanistanu imali bar malo političke mudrosti i odgovornosti talijanskog državnog vodstva u rješavanju pobune Austrijanaca u Južnom Tirolu.
Bi li danas Hrvatska bila manje hrvatska i Hrvatska da je u kotarevima Knin i Glina (područjima na kojima su Srbi imali apsolutnu većinu u stanovništvu) Srbima priznala političku autonomiju prema predlošku autonomije Austrijanaca u Južnom Tirolu?
