Predsjedniče, kako rat za teritorije i provedbu etničkog čišćenja ...
... može biti pravedan i obrambeni?
Na sastanku s „hrvatskim iseljenicima“ 19. 09. 2011. lamentirajući o svemu i svačemu, Predsjednik RH dr. Ivo Josipović je, kako prenose mediji, rekao i sljedeće:
„U Domovinskom ratu, nažalost, bilo je zločina, ali je Hrvatska vodila pravedni, obrambeni rat. Osobno, kao pravnik, nisam zadovoljan rezultatima suđenja u Haagu i ne samo kada je riječ o hrvatskoj strani. Nisam siguran ni da su se s hrvatske strane tamo našli pravi ljudi, ali mi moramo prihvatiti odluke suda, Hrvatska mora poštovati pravni sustav.“
Ono „hrvatski iseljenici“ stavio sam pod navodnike iz jednostavnog razloga što lupetati o hrvatskom iseljeništvu u SAD bez učešća jedine relevantne organizacije tog iseljeništva, HBZ, znači ne razgovarati ni sa kime. Ili razgovarati s osobama jednako vjerodostojnim kao što je i dr. Ivo Banac.
E ali budući se čelništvo HBZ silno zamjerilo „tvorcu“ hrvatske države, prvo, ne prihvaćajući ga kao autoritet i neospornog hrvatskog lidera i drugo, ne prihvaćajući njegove metode prikupljanja novca za „oslobađanje Hrvatske“, a pogotovo ne uzimanje tog novca bez potpisivanja ikakvih priznanica, ostalo je izvan zanimanja kako Franje Tuđmana, tako i svih koji su dolazili poslije njega.
No dobro, u suštini htio bih postaviti dr. Ivi Josipoviću pitanje, kako to on „kao pravnik“ može danas, kad je neosporno dokazano da se radilo o ratu za teritorije (pokušaj pripajanja dijelova BiH Hrvatskoj) i provedbu etničkog čišćenja (izgon velikog broj Srba iz Hrvatske), nazivati pravednim i obrambenim?
A da je to sve njemu poznato, najbolje govore njegove izjave date na nekim drugim mjestima, pa tako npr. naš vrli predsjednik ode u BiH i tamo se ispričava i „radi pogrešne hrvatske politike“ koja je vođena u odnosu na tu državu, kao i radi zločina koje su u toj državi počinili oni Hrvati koje po povratku kući naziva, ni više ni manje, nego našim ponosom.
Što pak reći na njegovo izraženo nezadovoljstvo radom suda u den Haagu, čime je valjda želio ukazati, u maniri Danijela Srba, Dinka Burića i sličnih eminencija i na nekompetenciju ICTY, jer eto taj sud sudi pogrešnim ljudima i sudi neznalački.
Sad, ako je Predsjednik pritom mislio da su pred tim sudom prije generala trebali odgovarati svi hrvatski warlordovi, na čelu s Tuđmanom i Šuškom, koji bi da su poživjeli sigurno bili prvi na listi Haaških optuženika s hrvatske strane, onda bi se čovjek i složio, samo poznavajući dr. Ivu Josipovića, on to nije mislio.
I zamislite da on „kao pravnik“ u naknadnom obrazloženju „pogrešnih ljudi“ iz svoje izjave navodi slučaj generala Čermaka, jer je on sudskim pravorijekom oslobođen odgovornosti (sic!)!?
Želi li time dr. Ivo Josipović nama „kao pravnik“ reći da se na sudu kao pogrešan čovjek našao svaki onaj kojeg je radi nedostatka dokaza, proceduralnih pogrešaka ili čak i odustajanja od kaznenog progona, sud oslobodio odgovornosti?
I na kraju, postavlja li sebi dr. Ivo Josipović neka pitanja i pokušava li na njih odgovoriti kao pravnik, a ne „kao pravnik“, kao npr:
Ako je Tuđmanov cilj bilo samo osamostaljenje Hrvatske, odnosno njeno istupanje iz savezne države, zašto to nije ni pokušao ostvariti zakonskim putem i kroz institucije sustava, već nasiljem i napadima vlastite paravojske na jedinu legalnu oružanu silu, koja u Hrvatsku nije niotkuda došla, već je u njoj bila lege artis?
Pitanje ima itekako smisla zato jer se Hrvatska kao nacionalna država hrvatskog naroda udružila u FDJ/FNRJ/SFRJ u svojim "avnojevskimm" granicama a ne u "banovinskim granicama" ili granicama nekakvog imaginarnog "hrvatskog kraljevstva", jer se u toku rata neprekidno baratalo upravo "banovinskim granicama Hrvatske" kao "minimumu ispod kojega Hrvatska neće ići", što je nesporni dokaz da se radilo (i) o ratu za teritorije.
Na sastanku s „hrvatskim iseljenicima“ 19. 09. 2011. lamentirajući o svemu i svačemu, Predsjednik RH dr. Ivo Josipović je, kako prenose mediji, rekao i sljedeće:
„U Domovinskom ratu, nažalost, bilo je zločina, ali je Hrvatska vodila pravedni, obrambeni rat. Osobno, kao pravnik, nisam zadovoljan rezultatima suđenja u Haagu i ne samo kada je riječ o hrvatskoj strani. Nisam siguran ni da su se s hrvatske strane tamo našli pravi ljudi, ali mi moramo prihvatiti odluke suda, Hrvatska mora poštovati pravni sustav.“
Ono „hrvatski iseljenici“ stavio sam pod navodnike iz jednostavnog razloga što lupetati o hrvatskom iseljeništvu u SAD bez učešća jedine relevantne organizacije tog iseljeništva, HBZ, znači ne razgovarati ni sa kime. Ili razgovarati s osobama jednako vjerodostojnim kao što je i dr. Ivo Banac.
E ali budući se čelništvo HBZ silno zamjerilo „tvorcu“ hrvatske države, prvo, ne prihvaćajući ga kao autoritet i neospornog hrvatskog lidera i drugo, ne prihvaćajući njegove metode prikupljanja novca za „oslobađanje Hrvatske“, a pogotovo ne uzimanje tog novca bez potpisivanja ikakvih priznanica, ostalo je izvan zanimanja kako Franje Tuđmana, tako i svih koji su dolazili poslije njega.
No dobro, u suštini htio bih postaviti dr. Ivi Josipoviću pitanje, kako to on „kao pravnik“ može danas, kad je neosporno dokazano da se radilo o ratu za teritorije (pokušaj pripajanja dijelova BiH Hrvatskoj) i provedbu etničkog čišćenja (izgon velikog broj Srba iz Hrvatske), nazivati pravednim i obrambenim?
A da je to sve njemu poznato, najbolje govore njegove izjave date na nekim drugim mjestima, pa tako npr. naš vrli predsjednik ode u BiH i tamo se ispričava i „radi pogrešne hrvatske politike“ koja je vođena u odnosu na tu državu, kao i radi zločina koje su u toj državi počinili oni Hrvati koje po povratku kući naziva, ni više ni manje, nego našim ponosom.
Što pak reći na njegovo izraženo nezadovoljstvo radom suda u den Haagu, čime je valjda želio ukazati, u maniri Danijela Srba, Dinka Burića i sličnih eminencija i na nekompetenciju ICTY, jer eto taj sud sudi pogrešnim ljudima i sudi neznalački.
Sad, ako je Predsjednik pritom mislio da su pred tim sudom prije generala trebali odgovarati svi hrvatski warlordovi, na čelu s Tuđmanom i Šuškom, koji bi da su poživjeli sigurno bili prvi na listi Haaških optuženika s hrvatske strane, onda bi se čovjek i složio, samo poznavajući dr. Ivu Josipovića, on to nije mislio.
I zamislite da on „kao pravnik“ u naknadnom obrazloženju „pogrešnih ljudi“ iz svoje izjave navodi slučaj generala Čermaka, jer je on sudskim pravorijekom oslobođen odgovornosti (sic!)!?
Želi li time dr. Ivo Josipović nama „kao pravnik“ reći da se na sudu kao pogrešan čovjek našao svaki onaj kojeg je radi nedostatka dokaza, proceduralnih pogrešaka ili čak i odustajanja od kaznenog progona, sud oslobodio odgovornosti?
I na kraju, postavlja li sebi dr. Ivo Josipović neka pitanja i pokušava li na njih odgovoriti kao pravnik, a ne „kao pravnik“, kao npr:
Ako je Tuđmanov cilj bilo samo osamostaljenje Hrvatske, odnosno njeno istupanje iz savezne države, zašto to nije ni pokušao ostvariti zakonskim putem i kroz institucije sustava, već nasiljem i napadima vlastite paravojske na jedinu legalnu oružanu silu, koja u Hrvatsku nije niotkuda došla, već je u njoj bila lege artis?
Pitanje ima itekako smisla zato jer se Hrvatska kao nacionalna država hrvatskog naroda udružila u FDJ/FNRJ/SFRJ u svojim "avnojevskimm" granicama a ne u "banovinskim granicama" ili granicama nekakvog imaginarnog "hrvatskog kraljevstva", jer se u toku rata neprekidno baratalo upravo "banovinskim granicama Hrvatske" kao "minimumu ispod kojega Hrvatska neće ići", što je nesporni dokaz da se radilo (i) o ratu za teritorije.
