Uznemireni "ustavotvorac"!
Ili poništenje pravnih akata druge suverene države (sic!)!?
Najpoznatijeg nam hrvatskog borca protiv alkohola (malo je onih koji su uništili više alkohola od njega) žestoko su uznemirile srbijanske optužnice za počinjenje ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti, već ranije pristigle, ali nedavno obznanjene, tako da razjareno najavljuje donošenje Zakona o ništavnosti pravnih akata bivših pravosudnih organa i vojnih sudova JNA.
Naš „ustavotvorac“ koji je dosad vješto izmicao pravdi, zato jer je teško pretpostaviti da su po Slavoniji kojekakvi glavaši, merčepi, vekići i dr. samostalno haračili, a gauleiter za Slavoniju i Baranju baš ništa znao, ništa čuo i ništa vidio.
Samo eto oni koji su sastavljali optužnice nekako nisu uvjereni u njegovu nevinost, prikupili svjedočanstva i našem „ustavotvorcu“ dodijelili počasno, čelno, mjesto na listi optuženih.
I premda se junačio i izjavio da on optužnicu neće ni preuzeti, vidljivo je da ga je žestoko uznemirila, ta on dobro zna što je radio on osobno, a što njegovi banfuehreri.
Ne, ne želim ja tvrditi da je on počinio zločin, niti da je zločine zapovijedio, ali moje osobno mišljenje je da je on to bio sposoban činiti. Da se u to doba koristio govorom mržnje, koji je mogao poticati nasilje, to je. Ali to ipak nije ratni zločin.
O njemu se govori i kao suradniku „onih službi“, a ja i opet neću tvrditi da je on to bio, ali moje osobno mišljenje je da je mogao biti.
Itekako!
O da, svijestan je on činjenice da donošenje Zakona o ništavnosti pravnih akata bivših pravosudnih organa i vojnih sudova JNA, ne može imati nikakve pravne učinke po pravosudni sustav R Srbije, ali zbog nepoštivanja sporazuma potpisanog 2006. Srbija bi mogla raspisati međunarodne tjeralice, koje će voditi uhićenju svih onih koji "nos pomole" izvan hrvatskih granica, a čini mi se da će po ulasku RH u EU i naši organi gonjenja i pravosudna tijela morati postupati temljem tih tjeralica.
Pa ne bi li onda bilo pametnije, kad već zlodjela iz optužnica nitko ne negira, svi se samo upiru dokazivati nenadležnost srbijanskog pravosuđa, pa i u slučaju Veljka Marića, u kojem i opet nitko ne negira ubojstvo, pa se postavlja pitanje što je hrvatsko pravosuđe radilo da ono nije procesuiralo svojeg državljanina, Srbijancima ne bi na kraj pameti bilo dirati ga.
Dakle donošenje spomenutog zakona nije ni pravni ni časni izlaz za RH, jedini ispravni put bio bi otvoriti istrage temeljem zaprimljenih optužnica, pa tamo gdje nema elemenata kaznenog djela ili nema dokaza ne pokretati nikakve postupke, a tamo gdje ima podići optužnice i okrivljenima suditi pred hrvatskim sudovima.
Ako se Zakon i donese, a ja ne sumnjam da hoće, kad je „ustavotvorac“ toliko zagrizao, nad svim imenima iz optužnica ostat će sjena sumnje da su zločine počinili, ali da im hrvatsko pravosuđe ne želi suditi, a kod njih samih i osjećaj nesigurnosti i straha da mogu biti uhićeni bilo kad, jer se radi o zločinim koji ne zastarjevaju.
I na kraju, polazim od sebe, čega bih se ja imao bojati da me netko optuži za počinjenje zločina, kad ja znam da zločin nisam počinio. E ali kod onih koji su „kao suza čisti“, kao „Oluja“ i čitav DR uostalom, ima upravo radi te poslovične „čistoće“ razloga za strah.
Itekako opravdanog!
Najpoznatijeg nam hrvatskog borca protiv alkohola (malo je onih koji su uništili više alkohola od njega) žestoko su uznemirile srbijanske optužnice za počinjenje ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti, već ranije pristigle, ali nedavno obznanjene, tako da razjareno najavljuje donošenje Zakona o ništavnosti pravnih akata bivših pravosudnih organa i vojnih sudova JNA.
Naš „ustavotvorac“ koji je dosad vješto izmicao pravdi, zato jer je teško pretpostaviti da su po Slavoniji kojekakvi glavaši, merčepi, vekići i dr. samostalno haračili, a gauleiter za Slavoniju i Baranju baš ništa znao, ništa čuo i ništa vidio.
Samo eto oni koji su sastavljali optužnice nekako nisu uvjereni u njegovu nevinost, prikupili svjedočanstva i našem „ustavotvorcu“ dodijelili počasno, čelno, mjesto na listi optuženih.
I premda se junačio i izjavio da on optužnicu neće ni preuzeti, vidljivo je da ga je žestoko uznemirila, ta on dobro zna što je radio on osobno, a što njegovi banfuehreri.
Ne, ne želim ja tvrditi da je on počinio zločin, niti da je zločine zapovijedio, ali moje osobno mišljenje je da je on to bio sposoban činiti. Da se u to doba koristio govorom mržnje, koji je mogao poticati nasilje, to je. Ali to ipak nije ratni zločin.
O njemu se govori i kao suradniku „onih službi“, a ja i opet neću tvrditi da je on to bio, ali moje osobno mišljenje je da je mogao biti.
Itekako!
O da, svijestan je on činjenice da donošenje Zakona o ništavnosti pravnih akata bivših pravosudnih organa i vojnih sudova JNA, ne može imati nikakve pravne učinke po pravosudni sustav R Srbije, ali zbog nepoštivanja sporazuma potpisanog 2006. Srbija bi mogla raspisati međunarodne tjeralice, koje će voditi uhićenju svih onih koji "nos pomole" izvan hrvatskih granica, a čini mi se da će po ulasku RH u EU i naši organi gonjenja i pravosudna tijela morati postupati temljem tih tjeralica.
Pa ne bi li onda bilo pametnije, kad već zlodjela iz optužnica nitko ne negira, svi se samo upiru dokazivati nenadležnost srbijanskog pravosuđa, pa i u slučaju Veljka Marića, u kojem i opet nitko ne negira ubojstvo, pa se postavlja pitanje što je hrvatsko pravosuđe radilo da ono nije procesuiralo svojeg državljanina, Srbijancima ne bi na kraj pameti bilo dirati ga.
Dakle donošenje spomenutog zakona nije ni pravni ni časni izlaz za RH, jedini ispravni put bio bi otvoriti istrage temeljem zaprimljenih optužnica, pa tamo gdje nema elemenata kaznenog djela ili nema dokaza ne pokretati nikakve postupke, a tamo gdje ima podići optužnice i okrivljenima suditi pred hrvatskim sudovima.
Ako se Zakon i donese, a ja ne sumnjam da hoće, kad je „ustavotvorac“ toliko zagrizao, nad svim imenima iz optužnica ostat će sjena sumnje da su zločine počinili, ali da im hrvatsko pravosuđe ne želi suditi, a kod njih samih i osjećaj nesigurnosti i straha da mogu biti uhićeni bilo kad, jer se radi o zločinim koji ne zastarjevaju.
I na kraju, polazim od sebe, čega bih se ja imao bojati da me netko optuži za počinjenje zločina, kad ja znam da zločin nisam počinio. E ali kod onih koji su „kao suza čisti“, kao „Oluja“ i čitav DR uostalom, ima upravo radi te poslovične „čistoće“ razloga za strah.
Itekako opravdanog!
