Tomislav Karamarko "vraća dignitet antifašizmu“ II
Kako je i zašto moguće da se upravo u Hrvatskoj nekažnjeno razbuktao fašizam i to čak u toj mjeri da čelni čovjek represivnog aparata, zaduženog između ostalog i za borbu protiv fašizma, proglašava antifašizam zločinom?
Odgovor je popriličnop jednostavan, ishodište toga zla, kao uostalom i gotovo svih zala u današnjoj Hrvatskoj leži uglavnom u malignosti Tuđmanove osobe kroz njegovo izraženo mesijanstvo i prihvaćanje izvorno Luburićeve ideje „pomirbe sinova ustaša i partizana“, čemu je pogodovao neshvatljivi propust poslijeratnih vlasti da u Hrvatskoj provedu sveobuhvatnu deustašizaciju po uzoru na denacifikacijuz provedenu u Njemačkoj, a potom i prihvaćanje dijaloga s fašizmom, valjda u namjeri da ga se popravi, ne shvaćajući da se fašizam ruši i zaustavlja, njega se ne popravlja.
Prihvativši dijalog s đavlom i „toleranciju netolerantnih“ prema napucima notornog Ive Banca, progresivne snage društva su iz ofanzive pomalo prelazile u defanzivu, ostavljajući prostor za nesmetano djelovanje fašizmu i klerofašizmu.
Sve to dovelo je do toga da hrvatska država, u čijem ustavu je antifšizam naveden kao osnova hrvatske državnosti, bude pokrovitelj i plaća tobožnje komemoracije, a ustvari ustaške derneke i ne samo na Bleiburškom polju.
Tako je moguće da se i sam predsjednik republike uputi polagati vijence "nevinim žrtvama" na mjestu na kojem je 15. 05. 1945. jedino sahranjena hrvatskim fašistima i klerofšistima srcu tako prirasla tzv. NDH, kvislinška tvorevina i fašistički zločin.
Dijalog s fašizmom nije nikada smio biti prihvaćen, jer jednostavno nisu postojale i ne postoje okolnosti pod kojima bi se uspostavljao nekakav savez s fašistima, pogotovo u svjetlu činjenice da hijerarhijski najstariji dokument onoga vremena, dokument kojim je završen 2. Svjetski rat u Evropi, "The Act of Military Surrender" u članku 5. kaže sljedeće:
"In the event of the German High Command or any of the forces under their control failing to act in accordance with this Act of Surrender, the Supreme Commander, Allied Expeditionary Force and the Soviet High Command will take such punitive or other action as they deem appropriate."
http://avalon.law.yale.edu/wwii/gs3.asp
http://avalon.law.yale.edu/wwii/gs11.asp
Dakle, hrvatskim fašistima i klerofašistima trebalo je reći bez odstupanja uvijek i samo jedno a to je da je "komanda savezničkih snaga (u ovom slučaju JA) poduzela prema onima koji nisu poštovali odrebe Akta takve kaznene i druge akcije koje su smatrali primjerenima".
Naime prema odredbma međunarodnog ratnog prava oni pripadnici neke OS koji ne poštuju uvjete za prekid neprijateljstava i ne polože oružje do propisanog roka (u ovom slučaju do 23:01 sati 08. 05. 1945.) već nastave s ratnim djelovanjem, prevode se u status odmetnika i na njih se zaštitne odredbe međunarodnog ratnog prava, koje s odnose na ratne zarobljenike, ne primijenjuju. Oni jednostavno nemaju status ratnih zarobljnika, već razoružanih odmetnika.
Znaju li možda hrvatski fašisti i klerfofašisti kako se postupa s odmetnicima?
A da su kvislinzi znali što rade i da su svjesno izbjegavali poštovati odredbe "Akta o bezuvjetnoj predaji OS Trećeg Reicha i svih vojski pod njemačkim nadzorom" svjedoči ustaški pukovnik Danijel Crljen:
"... Domobranski general Tomašević upada: "Znate li da je Njemačka kapitulirala i da je rat prestao, te da možemo biti proglašeni franktirerima (borcima izvan zakona)" ..."
http://shp.bizhat.com/D.Crljen.html
Dakle dopustili ste kojekakvom hrvatskom šljamu iz fašističkih i klerofašističkih redova da vas natjera u defanzivu, prihvaćajući Bleiburško polje kao stratište (tamo nitko nije ubijen), prihvaćajući notornu laž da su Englezi razoružali pripadnike kvislinških OS s područja Jugoslavije (Englezi su odbili njihovu predaju), jednako kao što je general Alexander u Italiji odbio primiti Pavelić-Stepinčevo izaslanstvo, već "pregovarače" uputio direktno u zarobljenički sabirni logor u Bari.
Prihvatili ste njihovu priču o "nevinim žrtvama" i licitiranje brojevima, prihvatili ste njihovu priču o pobijenim civlima, posebno ženama i djeci, a istina je da su civili bili odvojeni od uniformiranih i pušteni kućama.
Prihvatili ste priču kako se bježalo zbog straha od "zlih partizana", a bježalo se od straha, ali straha od odgovornosti za sve one stravične zločine koje je najmonstruozniji režim ikad počinio nad vlastitim građanima pa i nad pripadnicima vlastitog naroda.
Koji su to razlog za strah i bijeg imali pripadnici hrvatskog domobranstva?
Nikakav, njih su ustaše, kao i mnoge civile, nasilno tjerali na povlačenje prema Austriji, da im posluže kao svojevrsni štit.
Dakle, ono što se svodi pod zbirni naziv "Bleiburg" je proces kažnjavanja zločinaca, provođen dijelom i izvan pravnog sustava, kad se događa da i nevini stradaju.
Kolaboracionisti i kvislinzi su na području čitave Evrope bili kažnjavaniu na jednak način, nema ništa specifičnog u ponašanju partizana u odnosu na druge pokrete otpora.
Ali vi bi preslikavali događanja s kraja i neposredno po završetku 2. Svjetskog rata na vrijeme sadašnje, vi biste sudili onima za koje nikome u Evropi ne pada na pamet da im sudi, zato jer su bili u funkciji suzbijanja najvećeg zla koje se nadvilo nad čovječanstvo- fašizma, dakle sudili biste onima koji su pokrenuli borbu za svijet bez fašizma i mnogo milijuna njih položili svoje živote ne dočekavši to.
Dopustili biste fašistima i klerofašistioma da njima sude, jedanko kao što im dopuštate da antifašizam proglašavaju zločinom.
Pa onda se lijepo uhvatite u kolo s Tomislavom Karamarkom i zapjevajte iz sveg glasa "Jasenovac i Gradiška Stara".
Možda vas prihvati kao svoje!?
Odgovor je popriličnop jednostavan, ishodište toga zla, kao uostalom i gotovo svih zala u današnjoj Hrvatskoj leži uglavnom u malignosti Tuđmanove osobe kroz njegovo izraženo mesijanstvo i prihvaćanje izvorno Luburićeve ideje „pomirbe sinova ustaša i partizana“, čemu je pogodovao neshvatljivi propust poslijeratnih vlasti da u Hrvatskoj provedu sveobuhvatnu deustašizaciju po uzoru na denacifikacijuz provedenu u Njemačkoj, a potom i prihvaćanje dijaloga s fašizmom, valjda u namjeri da ga se popravi, ne shvaćajući da se fašizam ruši i zaustavlja, njega se ne popravlja.
Prihvativši dijalog s đavlom i „toleranciju netolerantnih“ prema napucima notornog Ive Banca, progresivne snage društva su iz ofanzive pomalo prelazile u defanzivu, ostavljajući prostor za nesmetano djelovanje fašizmu i klerofašizmu.
Sve to dovelo je do toga da hrvatska država, u čijem ustavu je antifšizam naveden kao osnova hrvatske državnosti, bude pokrovitelj i plaća tobožnje komemoracije, a ustvari ustaške derneke i ne samo na Bleiburškom polju.
Tako je moguće da se i sam predsjednik republike uputi polagati vijence "nevinim žrtvama" na mjestu na kojem je 15. 05. 1945. jedino sahranjena hrvatskim fašistima i klerofšistima srcu tako prirasla tzv. NDH, kvislinška tvorevina i fašistički zločin.
Dijalog s fašizmom nije nikada smio biti prihvaćen, jer jednostavno nisu postojale i ne postoje okolnosti pod kojima bi se uspostavljao nekakav savez s fašistima, pogotovo u svjetlu činjenice da hijerarhijski najstariji dokument onoga vremena, dokument kojim je završen 2. Svjetski rat u Evropi, "The Act of Military Surrender" u članku 5. kaže sljedeće:
"In the event of the German High Command or any of the forces under their control failing to act in accordance with this Act of Surrender, the Supreme Commander, Allied Expeditionary Force and the Soviet High Command will take such punitive or other action as they deem appropriate."
http://avalon.law.yale.edu/wwii/gs3.asp
http://avalon.law.yale.edu/wwii/gs11.asp
Dakle, hrvatskim fašistima i klerofašistima trebalo je reći bez odstupanja uvijek i samo jedno a to je da je "komanda savezničkih snaga (u ovom slučaju JA) poduzela prema onima koji nisu poštovali odrebe Akta takve kaznene i druge akcije koje su smatrali primjerenima".
Naime prema odredbma međunarodnog ratnog prava oni pripadnici neke OS koji ne poštuju uvjete za prekid neprijateljstava i ne polože oružje do propisanog roka (u ovom slučaju do 23:01 sati 08. 05. 1945.) već nastave s ratnim djelovanjem, prevode se u status odmetnika i na njih se zaštitne odredbe međunarodnog ratnog prava, koje s odnose na ratne zarobljenike, ne primijenjuju. Oni jednostavno nemaju status ratnih zarobljnika, već razoružanih odmetnika.
Znaju li možda hrvatski fašisti i klerfofašisti kako se postupa s odmetnicima?
A da su kvislinzi znali što rade i da su svjesno izbjegavali poštovati odredbe "Akta o bezuvjetnoj predaji OS Trećeg Reicha i svih vojski pod njemačkim nadzorom" svjedoči ustaški pukovnik Danijel Crljen:
"... Domobranski general Tomašević upada: "Znate li da je Njemačka kapitulirala i da je rat prestao, te da možemo biti proglašeni franktirerima (borcima izvan zakona)" ..."
http://shp.bizhat.com/D.Crljen.html
Dakle dopustili ste kojekakvom hrvatskom šljamu iz fašističkih i klerofašističkih redova da vas natjera u defanzivu, prihvaćajući Bleiburško polje kao stratište (tamo nitko nije ubijen), prihvaćajući notornu laž da su Englezi razoružali pripadnike kvislinških OS s područja Jugoslavije (Englezi su odbili njihovu predaju), jednako kao što je general Alexander u Italiji odbio primiti Pavelić-Stepinčevo izaslanstvo, već "pregovarače" uputio direktno u zarobljenički sabirni logor u Bari.
Prihvatili ste njihovu priču o "nevinim žrtvama" i licitiranje brojevima, prihvatili ste njihovu priču o pobijenim civlima, posebno ženama i djeci, a istina je da su civili bili odvojeni od uniformiranih i pušteni kućama.
Prihvatili ste priču kako se bježalo zbog straha od "zlih partizana", a bježalo se od straha, ali straha od odgovornosti za sve one stravične zločine koje je najmonstruozniji režim ikad počinio nad vlastitim građanima pa i nad pripadnicima vlastitog naroda.
Koji su to razlog za strah i bijeg imali pripadnici hrvatskog domobranstva?
Nikakav, njih su ustaše, kao i mnoge civile, nasilno tjerali na povlačenje prema Austriji, da im posluže kao svojevrsni štit.
Dakle, ono što se svodi pod zbirni naziv "Bleiburg" je proces kažnjavanja zločinaca, provođen dijelom i izvan pravnog sustava, kad se događa da i nevini stradaju.
Kolaboracionisti i kvislinzi su na području čitave Evrope bili kažnjavaniu na jednak način, nema ništa specifičnog u ponašanju partizana u odnosu na druge pokrete otpora.
Ali vi bi preslikavali događanja s kraja i neposredno po završetku 2. Svjetskog rata na vrijeme sadašnje, vi biste sudili onima za koje nikome u Evropi ne pada na pamet da im sudi, zato jer su bili u funkciji suzbijanja najvećeg zla koje se nadvilo nad čovječanstvo- fašizma, dakle sudili biste onima koji su pokrenuli borbu za svijet bez fašizma i mnogo milijuna njih položili svoje živote ne dočekavši to.
Dopustili biste fašistima i klerofašistioma da njima sude, jedanko kao što im dopuštate da antifašizam proglašavaju zločinom.
Pa onda se lijepo uhvatite u kolo s Tomislavom Karamarkom i zapjevajte iz sveg glasa "Jasenovac i Gradiška Stara".
Možda vas prihvati kao svoje!?
