Počelo je, ...
... samo čini mi se na krivi način, čega sam se i pribojavao
Da, ne može se iz vlastite kože, pa tako možemo Radimira Čačića istjerati iz bahatosti, ali izgleda da bahatost ne možemo istjerati iz Radimira Čačića.
Novinari su radoznali, novinari imaju pravo pitati, imali bi to pravo sve da i nema zakona koji im to pravo jamči, jer oni posreduju svoja saznanja javnosti, a javnost (svi mi) ima pravo znati.
Ne znam zašto su Čačića toliko uznemirila novinarska pitanja, prvo o raspodjeli resora u vladi, a posebno ono o čelnim ljudima u državnim poduzećima, odnosno jel' u njegovom razgovoru sa Z. Milanovićem bilo riječi o čelnicima tih poduzeća i raspodjeli direktorskih mjesta između članova koalicije.
Ne, njihova vlada nije HDZ-ova vlada, ne, oni o tome ne raspravljaju ...
Ne, nipošto, oni će sve uprave državnih poduzeća ostaviti netaknute, ne, nipošto, oni neće dovoditi stranačke i podobne kadrove na ključna mjesta u tim poduzećima ...
Otprilike jednako kao što to ni u Zagrebu, posebno u slučaju Zagrebačkog holdinga, SDP radio nije.
Dobro, samo mi navedite jednog jedinog čelnog čovjeka u Holdingu ili nekoj od njegovih podružnica, a da nije član SDP-a.
E sad, bar kad je Zagreb u pitanju, bio sam insider u vrijeme vlasti koalicije SDP-HNS u Zagrebu i znam koje su rasprave vođene i koje su svađe bile oko imena čelnih ljudi tadašnjih zagrebačkih javnih poduzeća ... kad se samo prisjetim svađa oko direktora ZV, po raspodjeli je to mjesto pripadalo SDP-u, ali je HNS uporno istrajavao na D. Spevecu.
I na kraju uspio ...
Samo da vidite kako se vodi briga o sposobnosti kandidata, SDP je na čelno mjesto ZV tada „gurao“ kasnijeg direktora Vodoprivrede Zagreb, koji je i na tu poziciju došao isključivo po stranačkoj pripadnosti, danas pokojnog M. Bartulovića, koji „beknuti“ nije znao ni na jednom stranom jeziku (radi nepoznavanja jezika je morao otići iz OTIS-a).
Hej, direktor ZV, bez poznavanja stranih jezika (sic!), ali tako je bilo.
Spevec dobro govori engleski, za druge jezike ne znam.
I čuj, danas oni, po R. Čačiću, ne razgovaraju i ne pregovaraju ni o tome, kao ni o rasporedu resora u vladi!
Da mu vjerujemo?
No bilo kako bilo, pustimo Kukurikavce da odrade svojih sto dana, nadzirimo ih kroz to vrijeme, ali ih ne dirajmo, a onda odmah, ne budu li se svojski primili posla, krenimo u prosvjede, ne dajmo ima da kroz nepodnošljivu lakoću vladanja, poput HDZ-a, istraju četverogodišnji mandat, kad ćemo na kraju zaključiti da je Hrvatska u najgoroj situaciji ikad.
Jer ne zaboravimo, mi još dno dotaknuli nismo, dno će biti dotaknuto tek kad u narodu zavlada glad, a tada više neće biti ni razgovora ni pregovora, tada se kreće u revoluciju.
Osobno mislim da to ne želimo, ni sebi ni Hrvatskoj.
Bar ja ne želim.
Da, ne može se iz vlastite kože, pa tako možemo Radimira Čačića istjerati iz bahatosti, ali izgleda da bahatost ne možemo istjerati iz Radimira Čačića.
Novinari su radoznali, novinari imaju pravo pitati, imali bi to pravo sve da i nema zakona koji im to pravo jamči, jer oni posreduju svoja saznanja javnosti, a javnost (svi mi) ima pravo znati.
Ne znam zašto su Čačića toliko uznemirila novinarska pitanja, prvo o raspodjeli resora u vladi, a posebno ono o čelnim ljudima u državnim poduzećima, odnosno jel' u njegovom razgovoru sa Z. Milanovićem bilo riječi o čelnicima tih poduzeća i raspodjeli direktorskih mjesta između članova koalicije.
Ne, njihova vlada nije HDZ-ova vlada, ne, oni o tome ne raspravljaju ...
Ne, nipošto, oni će sve uprave državnih poduzeća ostaviti netaknute, ne, nipošto, oni neće dovoditi stranačke i podobne kadrove na ključna mjesta u tim poduzećima ...
Otprilike jednako kao što to ni u Zagrebu, posebno u slučaju Zagrebačkog holdinga, SDP radio nije.
Dobro, samo mi navedite jednog jedinog čelnog čovjeka u Holdingu ili nekoj od njegovih podružnica, a da nije član SDP-a.
E sad, bar kad je Zagreb u pitanju, bio sam insider u vrijeme vlasti koalicije SDP-HNS u Zagrebu i znam koje su rasprave vođene i koje su svađe bile oko imena čelnih ljudi tadašnjih zagrebačkih javnih poduzeća ... kad se samo prisjetim svađa oko direktora ZV, po raspodjeli je to mjesto pripadalo SDP-u, ali je HNS uporno istrajavao na D. Spevecu.
I na kraju uspio ...
Samo da vidite kako se vodi briga o sposobnosti kandidata, SDP je na čelno mjesto ZV tada „gurao“ kasnijeg direktora Vodoprivrede Zagreb, koji je i na tu poziciju došao isključivo po stranačkoj pripadnosti, danas pokojnog M. Bartulovića, koji „beknuti“ nije znao ni na jednom stranom jeziku (radi nepoznavanja jezika je morao otići iz OTIS-a).
Hej, direktor ZV, bez poznavanja stranih jezika (sic!), ali tako je bilo.
Spevec dobro govori engleski, za druge jezike ne znam.
I čuj, danas oni, po R. Čačiću, ne razgovaraju i ne pregovaraju ni o tome, kao ni o rasporedu resora u vladi!
Da mu vjerujemo?
No bilo kako bilo, pustimo Kukurikavce da odrade svojih sto dana, nadzirimo ih kroz to vrijeme, ali ih ne dirajmo, a onda odmah, ne budu li se svojski primili posla, krenimo u prosvjede, ne dajmo ima da kroz nepodnošljivu lakoću vladanja, poput HDZ-a, istraju četverogodišnji mandat, kad ćemo na kraju zaključiti da je Hrvatska u najgoroj situaciji ikad.
Jer ne zaboravimo, mi još dno dotaknuli nismo, dno će biti dotaknuto tek kad u narodu zavlada glad, a tada više neće biti ni razgovora ni pregovora, tada se kreće u revoluciju.
Osobno mislim da to ne želimo, ni sebi ni Hrvatskoj.
Bar ja ne želim.
