Ne samo da sam zabrinut, sad me je ozbiljno strah I
Mili Bože, tko bi rek'o lani,
Da će Božić slavit' partizani?
bila mi je prva asocijacija kad sam na ponoćki u katedrali vidio naš socijaldemokratski, antifašistički i ateističko-agnostički dvojac iz snova, Zorana Milanovića i Ivu Josipovića, što je otprilike jednako kao kad bi članovi HBK dolazili na službene skupove ateista.
Niti se radilo o protoklarnim obavezama, niti o neformalnom druženju, a bogami nije bilo ni u znanstvene svrhe.
Pada mi na pamet da se ta dvojica, trebalo bi biti najodgovornijih ljudi u državi, uopće ne pitaju čiji su ih glasovi doveli na vlast i žele li ti njihovi glasači da se oni nekritički odnose prema Crkvi i to crkvi koja je impregnirana ustaštvom, tom hrvatskom inačicom fašizma, crkvi, koja se, za razliku od njemačke crkve, nikad nije ispričala za svoju najprilježniju suradnju s najmonstruoznijim režimom ikad i crkvi koja se kao institucija najustrajnije bori protiv antifašizma, te neupitne vrijednosti civiliziranog svijeta, proglašavajući antifašizam zločinom?
Zna li taj naš dvojac iz snova što im iza leđa ili možda i ne, ne žaleći novca, radi Opus Dei, ono najmračnije u okviru KC i u kojem duhu odgaja mnoge mlade ljude, a to je isti onaj Opus Dei, kojemu čak ni Tuđman nije dopuštao rad.
No dobro, kako se svojedobno, prvenstveno radi njegovog nečinjenja pa ni onda kad je trebao “vrištati do neba” (posebno na “uredovanje” Merčepa u Vukovaru u kojem je SDP obnašao vlast), nisam mogao oteti dojmu da je između F. Tuđmana i Ivice Račana postojao stanoviti deal, jer si jedino na taj način mogu objasniti to da Račan proglašavajući HDZ, nakon svega izblebetanog na njenom osnivačkom saboru, sagledava svu malignost i Tuđmanove ličnosti kao i njegove stranke-pokreta, proglašavajući HDZ, danas smo svjedoci više nego opravdano, ”strankom opasnih namjera”, ali ne čineći ništa da to opasno djelovanje osujeti.
I još samo jedamput je Račan bio na visini zadatka, onda kad je 25. 06. 1991. na čelu delegacije SDP-a izašao iz Sabora ispravno procjenjujući da Sabor, donoseći u tom trenutku odluku o osamostaljenju, zapravo donosi odluku o početku rata, a Račan je protiv rata bio.
Naravno da su tu činjenicu kasnije samozvani “državotvorci” eksploatirali proglašavajući Račana i SDP protivnicima hrvatske samostalnosti, tjerajući ga na taj način u defanzivu.
Kasnije je Račanovo ponašanje bilo uglavnom oportunističko i prožeto kukavičlukom, bilo je to i u vrijeme šesteročlane koalicije koja je obnašala vlast 2000. - 2003., kad je trebalo samo malo odlučnosti, pa da se, nakon što je Mesić “pomeo” pučističke generale, stvari prvo prozovu pravim imenom, a potom uvede reda u zemlji.
Vrhunac ipak predstavlja organiziranje Gotovininog bijega, što je bio povod da prof. S. Ivanišević, vjerojatno najpošteniji čovjek koji je obnašao ministarsku dužnost u RH, radi toga što izvršna vlast nije poštovala Ustavni zakon o suradnji s ICTY, podnese ostavku na dužnost ministra pravosuđa.
Ukoliko je Z. Milanović bio Račanov izbor da ga se izabere kao predsjednika SDP-a, onda je i to bio žestoki Račanov promašaj.
Naime već pri dolasku Milanovića u SDP govorilo se o njemu kao HDZ-ovoj krtici odnosno Sanaderovom čovjeku, jer ideološko opredjeljenje Z. Milanovića je sve samo ne socijaldemokratsko, on zaista ne pripada, ne ljevici, nego ni lijevom centru.
To što se on izjašnjava ateistom nije znak njegovog lijevog političkog opredjeljnja, jer samim tim što će se netko izjasniti kao ateist ne znači da zastupa lijevu političku misao. Pripadati ljevici ipak je malo više od izjašnjavanja ateistom.
Svoje političko sljepilo, pak, pokazao je nekritičkom podrškom M. Bandića, da se uoči izbora 2007. Milanović odrekao Bandića, po ocjenama mnogih, SDP bi na tim izborima pobijedio, pa onda njegovim anatemiziranjem, kad se ovaj odmetnuo, da bi ga se napokon ponovo prigrlilo, ali ovaj puta radi Bandićeve “popustljivosti” prouzrokovane njegovim fijaskom na prošlim parlamentarnim izborima.
A onda ateist Milanović u društvu agnostika Josipovića hrli na ponoćku i pobire pohvale don Ivana Miklenića i “Glasa koncila”, a koga ti hvale najbolja mu je potvrda da nije na pravom putu.
Ovim svojim posjetom ponoćki, a zapravo nepotrebnim i štetnim podilaženjem crkvi, nediranjem sramotnih ugovora sa Svetom stolicom, ostavljanjem vjeronauka u školama i Vojnog ordinarijata u sastavu MORH-a, čime KC u Hrvatskoj sve više srasta s državom, ateist i agnostik su si kupili indulgenciju, njima je, odnosno njihovim neumrlim dušama, već samim time osiguran put u raj i pravo na “život vječni”.
Puno prije izbora pisao sam ja o tome kakve se “promjene” u RH, prvenstveno zahvaljujući Z. Milanoviću, mogu očekivati ako SDP pobijedi na izborima:
http://pollitika.com/sdp-ce-promijeniti-sve-tako
a objava Plana 21 Kukuriku koalicije me je samo učvrstila u mojim uvjerenjima:
http://pollitika.com/izadimo-na-izbore-i-glasajmo-za-quotpromjenequot
A eto nova vlast još nije pravo ni zasjela, a već radi ono za što je njeni glasači nisu ovlastili, pa umjesto da počne provoditi detuđmanizaciju, nekritički “razumijeva” Tuđmana, umjesto da se konačno počne surađivati sa Haaškim sudom bez fige u džepu, onako kako se jedino u vrijeme ministrovanja prof. S. Ivanševića radilo, evo nama ocjene da pred tim sudom “Gotovina i Markač plaćaju nečije tuđe račune”, naravno ni riječi o tim “nekima” čije račune tobože “Gotovina i Markač plaćaju”.
I dok se Ivo Sanader po svojem dolasku na čelo HDZ odrekao Tuđmana, a bogami se ni Kosorica nije trgala da ga reafirmira, njena lupetanja o povratku Tuđmanu i dovođenje M. Tuđmana u Sabor je više potez očajnika da za HDZ pobere i one malobrojne glasove koji bi zavšili kod neke ultradesne strančice, nego nekakva ozbiljna namjera.
Ali eto nama vrlog “socijaldemokrate” Z. Milanovića, koji je našao za shodno odreći se jednako svojeg stranačkog programa kao i svojeg glasačkog tijela, pa reafirmirati Tuđmana i amnestirati HDZ, a to znači i politiku ratnog huškanja, pljačke vlastitog naroda, namjeru pripajanja teritorija susjedne države, zataškavanja zločina, zaštite zločinaca i poticanja protjerivanje Srba, kritiziranja Haaškog suda, obrane osuđenika a posebno generala, dodvoravnja Crkvi …
Takav mandat SDP-u ni Milanoviću, a bogami niti Josipoviću, oni koji su glasali za njih nisu dali, tako da se ja danas usudim reći da, kad bi se izbori sutra ponovili, već na temelju dosadašnjih Milanovićevih retrogradnih, nepotrebnih, nadasve štetnih i ničim izazvanih poteza, SDP izbore dobio ne bi.
Idem još i dalje pa ću ustvrditi da nastavi li Milanović retorikom kojom je započeo, čak i ako njegova Vlada bude uspješna, a uspješna može biti jedino čudom i usprkos Milanoviću, a ne zahvaljujući njemu, SDP sljedeće izbore 2015. dobiti neće.
Kako god 2003. biračko tijelo nije imalo razumijevanja za Račanov oportunizam i kukavičluk, jednako tako ga neće imati 2015. za Milanovićeve eskapade na rubu ili izvan pameti.
Jel možda kroz najavljivane “promjene” negdje u Planu 21 stajalo novo zaduživanje ionako prezadužene zemlje?
Nije, ali eto doznajemo da smo se već zadužili za daljnjih 760 milijuna EUR.
Jel' bilo najave povećanja PDV-a?
Nije, ali je povećanje PDV-a glavna mantra i najizgledniji potez koji će nove vlasti poduzeti.
Čini se da neki novi ”haračije” jašu, mijenjajući sve tako da ne promijene ništa.
Mislim da je danas i najoptimističnijima među glasačima SDP-a jasno da nema ništa od detroniziranja proglašenih istina i oslobađanja naroda od silnih zabluda i laži, ništa od detuđmanizacije i deustašizacije, kao ni od sekularizacije hrvatskog društva ...
Ništa od zaustavljanja braniteljskog “proždiranja” države, ništa od reafirmacije antifašizma kao neupitne vrijednosti, ništa od istinske reforme represivnog i pravosudnog aparata, ništa od promjene nakaradnog teritorijalnog ustrojstva zemlje, ništa od istinske reforme državne uprave …
Ništa dobroga od Z. Milanovića!
Da će Božić slavit' partizani?
bila mi je prva asocijacija kad sam na ponoćki u katedrali vidio naš socijaldemokratski, antifašistički i ateističko-agnostički dvojac iz snova, Zorana Milanovića i Ivu Josipovića, što je otprilike jednako kao kad bi članovi HBK dolazili na službene skupove ateista.
Niti se radilo o protoklarnim obavezama, niti o neformalnom druženju, a bogami nije bilo ni u znanstvene svrhe.
Pada mi na pamet da se ta dvojica, trebalo bi biti najodgovornijih ljudi u državi, uopće ne pitaju čiji su ih glasovi doveli na vlast i žele li ti njihovi glasači da se oni nekritički odnose prema Crkvi i to crkvi koja je impregnirana ustaštvom, tom hrvatskom inačicom fašizma, crkvi, koja se, za razliku od njemačke crkve, nikad nije ispričala za svoju najprilježniju suradnju s najmonstruoznijim režimom ikad i crkvi koja se kao institucija najustrajnije bori protiv antifašizma, te neupitne vrijednosti civiliziranog svijeta, proglašavajući antifašizam zločinom?
Zna li taj naš dvojac iz snova što im iza leđa ili možda i ne, ne žaleći novca, radi Opus Dei, ono najmračnije u okviru KC i u kojem duhu odgaja mnoge mlade ljude, a to je isti onaj Opus Dei, kojemu čak ni Tuđman nije dopuštao rad.
No dobro, kako se svojedobno, prvenstveno radi njegovog nečinjenja pa ni onda kad je trebao “vrištati do neba” (posebno na “uredovanje” Merčepa u Vukovaru u kojem je SDP obnašao vlast), nisam mogao oteti dojmu da je između F. Tuđmana i Ivice Račana postojao stanoviti deal, jer si jedino na taj način mogu objasniti to da Račan proglašavajući HDZ, nakon svega izblebetanog na njenom osnivačkom saboru, sagledava svu malignost i Tuđmanove ličnosti kao i njegove stranke-pokreta, proglašavajući HDZ, danas smo svjedoci više nego opravdano, ”strankom opasnih namjera”, ali ne čineći ništa da to opasno djelovanje osujeti.
I još samo jedamput je Račan bio na visini zadatka, onda kad je 25. 06. 1991. na čelu delegacije SDP-a izašao iz Sabora ispravno procjenjujući da Sabor, donoseći u tom trenutku odluku o osamostaljenju, zapravo donosi odluku o početku rata, a Račan je protiv rata bio.
Naravno da su tu činjenicu kasnije samozvani “državotvorci” eksploatirali proglašavajući Račana i SDP protivnicima hrvatske samostalnosti, tjerajući ga na taj način u defanzivu.
Kasnije je Račanovo ponašanje bilo uglavnom oportunističko i prožeto kukavičlukom, bilo je to i u vrijeme šesteročlane koalicije koja je obnašala vlast 2000. - 2003., kad je trebalo samo malo odlučnosti, pa da se, nakon što je Mesić “pomeo” pučističke generale, stvari prvo prozovu pravim imenom, a potom uvede reda u zemlji.
Vrhunac ipak predstavlja organiziranje Gotovininog bijega, što je bio povod da prof. S. Ivanišević, vjerojatno najpošteniji čovjek koji je obnašao ministarsku dužnost u RH, radi toga što izvršna vlast nije poštovala Ustavni zakon o suradnji s ICTY, podnese ostavku na dužnost ministra pravosuđa.
Ukoliko je Z. Milanović bio Račanov izbor da ga se izabere kao predsjednika SDP-a, onda je i to bio žestoki Račanov promašaj.
Naime već pri dolasku Milanovića u SDP govorilo se o njemu kao HDZ-ovoj krtici odnosno Sanaderovom čovjeku, jer ideološko opredjeljenje Z. Milanovića je sve samo ne socijaldemokratsko, on zaista ne pripada, ne ljevici, nego ni lijevom centru.
To što se on izjašnjava ateistom nije znak njegovog lijevog političkog opredjeljnja, jer samim tim što će se netko izjasniti kao ateist ne znači da zastupa lijevu političku misao. Pripadati ljevici ipak je malo više od izjašnjavanja ateistom.
Svoje političko sljepilo, pak, pokazao je nekritičkom podrškom M. Bandića, da se uoči izbora 2007. Milanović odrekao Bandića, po ocjenama mnogih, SDP bi na tim izborima pobijedio, pa onda njegovim anatemiziranjem, kad se ovaj odmetnuo, da bi ga se napokon ponovo prigrlilo, ali ovaj puta radi Bandićeve “popustljivosti” prouzrokovane njegovim fijaskom na prošlim parlamentarnim izborima.
A onda ateist Milanović u društvu agnostika Josipovića hrli na ponoćku i pobire pohvale don Ivana Miklenića i “Glasa koncila”, a koga ti hvale najbolja mu je potvrda da nije na pravom putu.
Ovim svojim posjetom ponoćki, a zapravo nepotrebnim i štetnim podilaženjem crkvi, nediranjem sramotnih ugovora sa Svetom stolicom, ostavljanjem vjeronauka u školama i Vojnog ordinarijata u sastavu MORH-a, čime KC u Hrvatskoj sve više srasta s državom, ateist i agnostik su si kupili indulgenciju, njima je, odnosno njihovim neumrlim dušama, već samim time osiguran put u raj i pravo na “život vječni”.
Puno prije izbora pisao sam ja o tome kakve se “promjene” u RH, prvenstveno zahvaljujući Z. Milanoviću, mogu očekivati ako SDP pobijedi na izborima:
http://pollitika.com/sdp-ce-promijeniti-sve-tako
a objava Plana 21 Kukuriku koalicije me je samo učvrstila u mojim uvjerenjima:
http://pollitika.com/izadimo-na-izbore-i-glasajmo-za-quotpromjenequot
A eto nova vlast još nije pravo ni zasjela, a već radi ono za što je njeni glasači nisu ovlastili, pa umjesto da počne provoditi detuđmanizaciju, nekritički “razumijeva” Tuđmana, umjesto da se konačno počne surađivati sa Haaškim sudom bez fige u džepu, onako kako se jedino u vrijeme ministrovanja prof. S. Ivanševića radilo, evo nama ocjene da pred tim sudom “Gotovina i Markač plaćaju nečije tuđe račune”, naravno ni riječi o tim “nekima” čije račune tobože “Gotovina i Markač plaćaju”.
I dok se Ivo Sanader po svojem dolasku na čelo HDZ odrekao Tuđmana, a bogami se ni Kosorica nije trgala da ga reafirmira, njena lupetanja o povratku Tuđmanu i dovođenje M. Tuđmana u Sabor je više potez očajnika da za HDZ pobere i one malobrojne glasove koji bi zavšili kod neke ultradesne strančice, nego nekakva ozbiljna namjera.
Ali eto nama vrlog “socijaldemokrate” Z. Milanovića, koji je našao za shodno odreći se jednako svojeg stranačkog programa kao i svojeg glasačkog tijela, pa reafirmirati Tuđmana i amnestirati HDZ, a to znači i politiku ratnog huškanja, pljačke vlastitog naroda, namjeru pripajanja teritorija susjedne države, zataškavanja zločina, zaštite zločinaca i poticanja protjerivanje Srba, kritiziranja Haaškog suda, obrane osuđenika a posebno generala, dodvoravnja Crkvi …
Takav mandat SDP-u ni Milanoviću, a bogami niti Josipoviću, oni koji su glasali za njih nisu dali, tako da se ja danas usudim reći da, kad bi se izbori sutra ponovili, već na temelju dosadašnjih Milanovićevih retrogradnih, nepotrebnih, nadasve štetnih i ničim izazvanih poteza, SDP izbore dobio ne bi.
Idem još i dalje pa ću ustvrditi da nastavi li Milanović retorikom kojom je započeo, čak i ako njegova Vlada bude uspješna, a uspješna može biti jedino čudom i usprkos Milanoviću, a ne zahvaljujući njemu, SDP sljedeće izbore 2015. dobiti neće.
Kako god 2003. biračko tijelo nije imalo razumijevanja za Račanov oportunizam i kukavičluk, jednako tako ga neće imati 2015. za Milanovićeve eskapade na rubu ili izvan pameti.
Jel možda kroz najavljivane “promjene” negdje u Planu 21 stajalo novo zaduživanje ionako prezadužene zemlje?
Nije, ali eto doznajemo da smo se već zadužili za daljnjih 760 milijuna EUR.
Jel' bilo najave povećanja PDV-a?
Nije, ali je povećanje PDV-a glavna mantra i najizgledniji potez koji će nove vlasti poduzeti.
Čini se da neki novi ”haračije” jašu, mijenjajući sve tako da ne promijene ništa.
Mislim da je danas i najoptimističnijima među glasačima SDP-a jasno da nema ništa od detroniziranja proglašenih istina i oslobađanja naroda od silnih zabluda i laži, ništa od detuđmanizacije i deustašizacije, kao ni od sekularizacije hrvatskog društva ...
Ništa od zaustavljanja braniteljskog “proždiranja” države, ništa od reafirmacije antifašizma kao neupitne vrijednosti, ništa od istinske reforme represivnog i pravosudnog aparata, ništa od promjene nakaradnog teritorijalnog ustrojstva zemlje, ništa od istinske reforme državne uprave …
Ništa dobroga od Z. Milanovića!
