Ne ubijajte kravu radi jednog odreska!

Od silnih planova (Plan 21), najavljivanih “promjena” i svih onih “mi znamo kako”, spade knjiga na ono što je najmanje nuđeno i spominjano kao opcija “bolnih rezova” i “promjena”, povećnje PDV-a i privatizaciju nekih od preostalih “koka koje nose zlatna jaja”.

Evo nam ministra financija g. S. Linića kako najavljuje privatizaciju CO i HPB kao riješenje “zaustavljnja daljnjih zaduživanja ali i smanjenja proračunskog deficita” i to nakon što nas je ekspresno zadužio za dodatnih 760 milijuna kuna, na što bih ja rekao: Vi nas obmanjujete, gospodine ministre.

CO je kompanija za koju sa sigurnošću možemo tvrditi da je profit ostvarivalaa jučer, da profit ostvaruje danas, ali i da će profit ostvarivati sutra, dakle jedna od rijetkih “koka” koja državi nosi “zlatna jaja”.

Dok je u vlasništvu države, njen profit je prihod državnog proračuna. Tog prihoda se privatizacijom CO država odriče pristajući na otprilke pet puta manji godišnji prihod koji će ostvarivati kroz oporezivanje profita, a potom će taj manjak prihoda tjerati državu na novo zaduživnje već iduće godine.

Privatizacija profitabilnih državnih poduzeća se jedino može opisati kao ubijanje krave radi jednog odreska, na isti način bismo mogli opisati i najavljeno davanje u koncesiju dogotovljenih infrstrukturnih ili energetskih objekata.

Gradnja takvih objekta uz koncesijski ugovor je pak nešto sasvim drugo.

Tu zaista ne treba nikakve mudrosti niti vidovitosti, jednostavno smo svjedoci tih zbivanja i te retorike.
A ta retorika je posljedica oportunizma i kukavičluka da se sagledaju sve vreće bez dna u koje se slijeva novac poreskih obveznika, zato jer bi trebalo dirnuti u “svetinje”.

HPB, novčarska kuća čiji je prosperitet bio neupitan već i radi kanaliziranja sveg platnog prometa države preko nje, čime je i opravdavano njeno osnivanje. Ali evo sada to nije to, treba je privatizirati, nakon što je dobrano sanirana nakon pošasti zvane J. Protega. I njenog profita će se država odreći za trenutnu crkavicu koju će moći utržiti njenom privatizcijom.

A država je samo trebala i treba tim poduzećima umjesto podobnih dovesti sposobne predsjednike uprava, pa ne bi bilo haračenja koje je Protega radio u HPB ili tko zna koliko je štete nekadašnji “uspješni poduzetnik”, vlasnik “lanca sv. Antuna” (“financijski inženjering”), inače pulen D. Budiše i Đ. Adlešić, Hrvoje Vojković, svojim “marom” i “znanjem” prouzročio u CO.

Nešto se ne piše da su se istražni organi baš pretrgli istražujući “poslovne poteze” koje je u CO povlačio “mladi lav HSLS-a”. A bilo bi jako dobro da se malo pozabave time.

Vječna priča o T-HT-u, koji je isto po principu ubijanja krave, koja je davala i “obilno mlijeka i donosila na svijet teliće” radi jednog odreska, prodan DT zajedno sa svom modernom infrastrukturom, koju su isfinancirali korisnici usluga kroz participacije, ali i hrvatski poreski obveznici.

Neka netko samo pogleda koliki se profit T-HT-a prije prodaje slijevao u državni proračun, a koliko se danas slijeva od poreza na dobit.

Čitava priča i ne bi izgledala tako loše kad bi se bar dio dobiti reinvestirao u Hrvatskoj, ali svi znamo da tome nije tako i da se kapital nesmiljeno isisava iz Hrvatske.

Možda je najtužnija od svih priča ona oko “Plive”, tog “dragulja u kruni” hrvatske industrije, koju je još jedan podobnik, kao predsjednik njene uprave, sustavno uništavao više od petnaest godina.

U trenutku dolaska Ž. Čovića na mjesto predsjednika uprave “Plive” 1993., slovenska “Krka” je u usporedbi s “Plivom” bila malo veća obrtnička radionica, a danas se “Krka” ravnopravno nosi sa “Sandozom”, a “Plive” faktički više nema. Važno je napomenuti da je Ž. Čović jednako uništavao “Plivu” za Tuđmanova života, vlade Ivice Račana, kao i one Ive Sanadera, svi su oni pljeskali Čovićevim “uspjesima” i “poslovnim vizijama”, sve dok nisu presušili prihodi od rojaltija za azitromicin, a za te prihode je Čović bio najmanje “kriv”..

Navodno je pokrenuta nekakva istraga oko “Plivine “ privatizacije, odnosno njene prodaje “Barru”, a ta privatizacija je zapravo “coup de grace”, trebalo bi istražiti čitav period Čovićevog predsjedanja upravom “Plive”.

U procesu “stvaranja države” pa sve do današnjih dana naslušali smo se razno-raznih kretenarija od “socijalističkih mastodonata”, što je vodilo uništavanju velikih poduzeća nositelja razvoja, preko priča o “državi kao lošem gospodaru”, koje su širili oni koji su inače zagovarali podržavljenje društvenog vlasništva, pa do svespašavajuće privatizacije koja ništa spasila nije, ali puno upropastila je.

Ne bih ja sada nagvaždao o tome da su banke u vlasništvu hrvatske države prvo sanirane novcem hrvatskih državnih obveznika, a potom budzašto prodane, a neću ni o tome kako je primjerice INA, nekad najveće i najprofitabilnije poduzeće u bivšoj SFRJ, najprije pretvorena u parabudžetsku ustanovu iz koje je nemilice isisavan kapital, sve dotle da je njeno normalno poslovanje onemogućeno, pa nas se uvjeravalo kako je privatizacija INA-e jedini izlaz, jedini ispravni put i za kompaniju i za državu.

I ode INA u vlasništvo MOL-a, mađarske kompanije, kakvih je INA, u trenutku dok nas je počela obasjavati Tuđmanova svjetlost, mogla kupiti bar desetak.

Nema govora o tome da se ne samo objavi registar branitelja, nego izvrši revizija njihovog broja, a pogotovo revizija njihovih prava i privilegija kojima su nagrađivani kao glasačko tijelo HDZ-a.

Ako je u DR bilo ukupno oko 21.000 ranjenih, otkud onda preko 60.000 braniteljskih invalidskih mirovina?

Ne postoji jedan valjani razlog da prava branitelja budu iznad prava boraca NOR-a, a pogotovo u svjetlu činjenice tko se u kakvom ratu i protiv koga borio i za što izborio.

Nitko ne najavljuje konačno raščišćavanje kriminala u ZMIORH-u, jer dr. Rubala niti je bio sam niti usamljen, a vrijedilo bi znati koliko se milijardi kuna novca hrvatskih poreskh obveznika godišnje isplaćuje kroz starosne i invalidske mirovine onima koji na to nikakvo pravo nemaju.

Dakle ispada da ćemo se definitivno morati pomiriti s time da će oni koje smo doveli na vlast dajući im svoje glasove promijeniti sve, tako da ne mijenjaju ništa, ko što sam odvno najavljivao.

I nemojte mi samo govorii kako su tek na početku mandata, kako im treba dati vremena, ali kako to da vremena za budalaštine i marginalije nalaze, pa se primjerice stignu baviti “zlehudom” sudbinom Dunje Gotovine, kao da ona nije pomagala u bijegu bjeguncu od hrvatskog pravosuđa.

Ali kako A. Kotromanović zna da je A. Gotovina nevin, onda je i svako pomaganje u bijegu nevinom čovjeku opravdno. Pa i sam je pomagao “nevinom” M. Norcu, pa već i radi toga ne bi trebao obnašati bilo kakvu odgovornu dužnost u državi.

Problem je jedino u tome što nadležni sudovi na sreću ne slušaju takve “eksperte” poput A. Kotromanovića pa ni onaj na Rijeci nije vjerovao u nevinost M. Norca, a ni Haaški sud ne vjeruje da je A. Gotovina nevin.