Oni "znaju kako" provesti "promjene"
Koliko jučer su najavljivali “promjene”, koliko jučer su nas uvjeravali da imaju “Plan 21” i da oni “znaju kako” promijeniti stvari nabolje ... ili je to bilo samo u predizborne svrhe sa željom da se doćepaju vlasti.
U tom “sveznanju” i “svemoći” posebno je kurčevit bio današnji ministar financija g. S. Linić, koji, kako vrijeme odmiče, postaje sve manje kurčevit, a sve više nas plaši daljnjim potonućem u recesiju, najavljujući ponovo svespašavajuću promjenu Zakona o radu, jer to kao od nas traže međunarodne financijske institucije, što je ordinarna laž, osim toga vrli ministar zaboravlja da se koliko jučer zgražao nad HDZ-ovim izbjegavanjem da se, usprkos 700.000 prikupljenih potpisa, raspiše referendum o promjenama Zakonu o radu.
HDZ vlasti su to opravdavale visokim troškovima, a onda ipak ne imajući kuda predlažu da se, budući da se u dogledno vrijeme planira održavanje referenduma o ulasku Hrvatske u EU, o istom trošku održi i referendum o promjenama Zakona o radu, na održavanje kojeg su prikupljeni potpisi obavezali vlasti.
Sindikati su, uz uvjet da se u međuvremenu ništa u Zakonu o radu ne mijenja, prijedlog ocijenili prihvatljivim.
Tako, gledano iz opozicijskih klupa, socijalno “neosjetljiva” Vlada Jadranke Kosor.
A danas eto na našu sreću znamo da ćemo 22. 01. 2012. izaći na referendum kako bismo se izjasnili o našem ulasku u EU, ali, vidi vraga, sa stanovišta vlsti, socijalno “osjetljiva” Vlada Zorana Milanovića referendum o promjenama Zakona o radu više i ne spominje, nju kao 700.000 prikupljenih potpisa ni na što ne obavezuje!?
Ona ima posebno senzibiliziranog S. Linića koji bezobrazno najavljuje daljnje kresanje radničkih prava, opravdavajući to tobožnjim zahtjevima međunarodnih financijskih institucija.
Odgovor na taj bezobrazluk trebao bi biti samo jedan – generalni štrajk.
No zasad iz meni nepoznatih razloga sindikati šute, a trebali bi nadati dreku do neba.
Situacija traži akciju bez ikakvog oklijevanja ili odustajanja od referenduma.
Prije toga trebalo bi tražiti da nam g. Linić objasni kako on to misli kresanjem radničkih prava smanjiti proračunski deficit?
Bi li možda trebalo Zakon o radu promijeniti na način da jedino radničko pravo bude pravo na minimalnu plaću i to uz uvjet da mu je poslodavac želi isplatiti, a da nema nikakvih drugih prava, kao što je recimo socijalistička izmišljotina, pravo na godišnji odmor, otkazni rok, otpremnine i slično.
Jel' vrlom ministru jasno da čak ni u tom slučaju ne bi bez proračunskog deficita mogao financirati nezajažljive braniteljske apetite?
Jel' vrlom ministru jasno da braniteljske privilegije i “respektabilne mirovine” uz mega-kriminal u MIORH-u doslovno proždiru Hrvatsku.
Ali ne, ovi koje smo doveli na vlast dajući im svoje glasove zato jer su nas uvjerili da oni znaju kako, o toj kategoriji, svođenja braniteljskih prava na prava boraca NOR-a, uopće ne razmišljaju, jednako kao što ne razmišljaju o reviziji sramnih ugovora sa Svetom stolicom i uvođenju crkvenog poreza iz kojega bi se finacirale vjerske zajednice ili možda o promjeni teritorijalnog ustrojstva države kroz dokidanje apsurdne situacije da pojedine općine nemaju dovoljno prihoda ni da osiguraju plaće svojih načelnika.
Ne razmišljaju niti o onim milijardama kuna koje se iz državnog proračuna kroz kojekakve poticaje slijevaju u džep Todoriću ali i nekim drugim tajkunima.
Ako je tko iz bijelog svijeta prigovarao neodrživoj visini mirovina u RH, onda su se ti prigovori odnosili isključivo na visinu braniteljskih mirovina, na to je tokom pregovora upozoravala i EU, ali Kosorica je navodno uspjela obraniti svoje remek-djelo.
Ne, ništa od toga, oni će se, ovako odgovorni za sudbinu države i naroda, a ništa manje socijalno “osjetljivi”, okomiti na one najugroženije i najsiromašnije.
Zbog toga što nisu krenuli riješavati problem ili su ga krenuli rješavati na način kako je poblem nastao, što do rješenja dovesti ne može, ne treba im dati poštedu od sto dana, treba ih početi gristi odmah.
