“I vražja Hrvatska, ...
... ako je Široki u njoj; ni Božja Hrvatska, ako u njoj nema Širokoga”
Tako nas je svojedobno podučio pater Vjekoslav Lasić u predahu između služenja svetih misa za ustaške dužnosnike i promocije ustašluka i ustaške države, čemu je i privrženiji nego papi.
Tragom te “državotvorne” misli, poznatog klerofašista, krenuo je i naš premijer Z. Milanović u posjetu susjednoj nam državi, ali nevoljko kao da Hrvatskoj partner nije država BiH, a pandan Zagrebu Sarajevo, već da su to RS i HR HB i Banja Luka i Mostar ili ipak Široki Brijeg, Bog dragi će znati.
Predsjednik SDP-a BiH, stranke koja za razliku o Milanovićevog SDP-a ima veze sa socijaldemokracijom, Zlatko Lagumdžija, ministar vanjskih poslova BiH je sasvim ispravno locirao problem i ocijenio politiku službenog Zasgreba prema BiH “previše nacionalnom”, što bi valjda trebao biti eufemizam za ocjenu da Zagreb nastavlja provoditi Tuđmanovu politiku prema BiH.
Mislim da nitko u Hrvatskoj, tko išta o ičemu zna, ne treba gajiti iluzije kako Bošnjaciima nisu bile jasne Tuđmanove namjere i kako je svaki postupak hrvatske službene politike, koji slijedi te namjere, za njih frustrirajući.
Znaju oni dobro da je “Hrvatska prva priznala BiH kao samostalnu državu”, što su Tuđman i HDZ koristili kao “krunski dokaz” da nisu imali namjeru dijeliti BiH, samo zato što se BiH, koja bi ostala u nekakvoj krnjoj Jugoslaviji, ne bi moglo dijeliti.
Znaju oni dobro da se za samostalnu državu BiH tukla jedino A BiH, dok su se VRS i HVO tukli za podjelu BiH i uspostavu Velike Srbije odnosno Velike Hrvatske na njen račun, zato ih toliko i bole hrvatske mirovine i invlidnine bivšim pripadnicim HVO, olsjetno veće od onih koje primaju bivši borci A BiH.
Znaju oni dobrro tko je i zašto u redove A BiH gurao muslimanske ekstremiste nerijetko opskrljenne hrvatskim putovnicama, a bilo je to isključivo u cilju njenog kompromitiranja i prokzivanja Bošnjaka kao islamskih ektremista koji predstavljaju ozbiljnu prijetnju Evropi, premda A BiH nikad nije “kuburila” s ljudstvom, već samo s naoružanjem. Ne bih se čudio da i zadnji vehabija iz Maoče i Kaonika ima hrvatsku putovnicu, pa nisu oni valjda gori od najgorih srbijanskih kriminalaca!?
Znaju oni dobro kako je “Hrvatska naoružavala A BiH” tako da je za sebe uzimala 25 % oružja koje je za A BiH stizalo mahom iz muslimanskih zemalja, a potom to oružje preko HVO-a dostavljala A BiH tako da je HVO zadržavao 50 %.
Znaju oni dobro i kako je “Hrvatska skrbila za milijun muslimanskih izbjeglica” tako da ih je, najbrže što je mogla, transferirala u treće zemlje, a iz svijeta nastavila primati pomoć kao da su oni svi ostali u Hrvatskoj.
Znaju oni dobro da je HVO prvi napao A BiH, a ne obrnuto, kako se to u okviru proglašenih istina, podvaljuje hrvatskom narodu, uzadajući se prvenstveno u svoje snžno topništvo, koje je “potaracalo” istočni Mostar, jednako, ako ne i temeljitije nego je topništvo JNA razbuclo Vukovar.
Znaju oni dobro tko je odbio zahtjev A BiH da HVO pruži makar samo topničku podršku A BiH u presijecanju “posavskog koridora”, čime bi automatski odumro zapadni dio RS, jer A BiH teškog topništva jedva da je imala, a bez jake topničke podrške operacija tih razmjera nije mogla uspjeti.
Znaju oni dobro i čija je ideja Federacija BiH i njena konfederalna povezanost s Hrvatskom, čija je uspostava trebala poslužii tome da prikaže Tuđmana kao onog koji je “Bošnjake preveo u Evropu”, oni kao valjda maloumni to nisu znali.
Znaju oni dobro tko je kad i zašto uspostavio i financirao HR HB, nastavivši to raditi, usprkos Daytonskom sporazumu, sve do Tuđmanove smrti, premda se to malo prikrivenije radi sve do danas i kroz “brigu za Hrvate u dijaspori”, kroz isplatu već spomenutih mirovina i invlidnina, financiranjem sveučilišta u Mostaru, financiranjem tamošnje KC i tobožnjih manifestacija s ciljem tobožnjeg “održavanja hrvatskog kulturnog identiteta”, a Hrvati u BiH nisu nikakva dijaspora već konstitutivni narod u državi BiH.
Ima još, ali mislim da je za pametne ljude i ovo dosta ...
Pa kad to Bošnjaci, ali ne samo oni, već i svi u BiH kojima je njihova država na srcu, znaju, što mogu misliti o posjeti hrvatskog premijera Širokom Brijegu, suvišan bi bio i posjet Mostaru, kao administrativnom središtu Federacije BiH, a kamo li Širokom Brijegu, centru otpora tamošnjih Hrvata ne samo prema Federaciji, već prema državi BiH, a nositelji takvog ponašnja su obadva tamošnja HDZ-a, s čijim čelništvima se sastaje Milanović, umjesto da se sastao s čelništvom sestrinske stranke SDP BiH.
Zar se onda treba čuditi tome što Zlatko Lagumdžija kao ministar vanjskih poslova BiH nije htio sjesti za isti stol sa Z. Milanovićem, već je odbio doći na svečni ručak priređen Milanoviću u čast?
Čovjek je izrazio svoj protest protiv eksponenta politike koja radi protiv države čiji je on ministar vanjskih poslova.
Koliko se zna Lagumdžiji se u tom protestu pridružio i premijer Federacije BiH Nermin Nikšić.
Odnosi RH s BiH bit će zategnuti sve dotle dok Hrvatska bude BiH “tukla po dijelovima”, a ne da Zagreb surađuje isključivo sa Sarajevom, a ne s Mostarom i Banja Lukom separatno, kao i to da Zagreb prestane paktirati s M. Dodigom i podržavati ostatke HR HB u borbi protiv države BiH.
Kad se Zagreb počne tako ponašati, kad prihvati Sarajevo kao jedinog partnera u BiH, položaj Hrvata u Federaciji BiH će se naglo poboljašati, jer će to značiti da su počeli prihvaćati BiH kao svoju državu.
Drugog izbora i nemaju!
Tako nas je svojedobno podučio pater Vjekoslav Lasić u predahu između služenja svetih misa za ustaške dužnosnike i promocije ustašluka i ustaške države, čemu je i privrženiji nego papi.
Tragom te “državotvorne” misli, poznatog klerofašista, krenuo je i naš premijer Z. Milanović u posjetu susjednoj nam državi, ali nevoljko kao da Hrvatskoj partner nije država BiH, a pandan Zagrebu Sarajevo, već da su to RS i HR HB i Banja Luka i Mostar ili ipak Široki Brijeg, Bog dragi će znati.
Predsjednik SDP-a BiH, stranke koja za razliku o Milanovićevog SDP-a ima veze sa socijaldemokracijom, Zlatko Lagumdžija, ministar vanjskih poslova BiH je sasvim ispravno locirao problem i ocijenio politiku službenog Zasgreba prema BiH “previše nacionalnom”, što bi valjda trebao biti eufemizam za ocjenu da Zagreb nastavlja provoditi Tuđmanovu politiku prema BiH.
Mislim da nitko u Hrvatskoj, tko išta o ičemu zna, ne treba gajiti iluzije kako Bošnjaciima nisu bile jasne Tuđmanove namjere i kako je svaki postupak hrvatske službene politike, koji slijedi te namjere, za njih frustrirajući.
Znaju oni dobro da je “Hrvatska prva priznala BiH kao samostalnu državu”, što su Tuđman i HDZ koristili kao “krunski dokaz” da nisu imali namjeru dijeliti BiH, samo zato što se BiH, koja bi ostala u nekakvoj krnjoj Jugoslaviji, ne bi moglo dijeliti.
Znaju oni dobro da se za samostalnu državu BiH tukla jedino A BiH, dok su se VRS i HVO tukli za podjelu BiH i uspostavu Velike Srbije odnosno Velike Hrvatske na njen račun, zato ih toliko i bole hrvatske mirovine i invlidnine bivšim pripadnicim HVO, olsjetno veće od onih koje primaju bivši borci A BiH.
Znaju oni dobrro tko je i zašto u redove A BiH gurao muslimanske ekstremiste nerijetko opskrljenne hrvatskim putovnicama, a bilo je to isključivo u cilju njenog kompromitiranja i prokzivanja Bošnjaka kao islamskih ektremista koji predstavljaju ozbiljnu prijetnju Evropi, premda A BiH nikad nije “kuburila” s ljudstvom, već samo s naoružanjem. Ne bih se čudio da i zadnji vehabija iz Maoče i Kaonika ima hrvatsku putovnicu, pa nisu oni valjda gori od najgorih srbijanskih kriminalaca!?
Znaju oni dobro kako je “Hrvatska naoružavala A BiH” tako da je za sebe uzimala 25 % oružja koje je za A BiH stizalo mahom iz muslimanskih zemalja, a potom to oružje preko HVO-a dostavljala A BiH tako da je HVO zadržavao 50 %.
Znaju oni dobro i kako je “Hrvatska skrbila za milijun muslimanskih izbjeglica” tako da ih je, najbrže što je mogla, transferirala u treće zemlje, a iz svijeta nastavila primati pomoć kao da su oni svi ostali u Hrvatskoj.
Znaju oni dobro da je HVO prvi napao A BiH, a ne obrnuto, kako se to u okviru proglašenih istina, podvaljuje hrvatskom narodu, uzadajući se prvenstveno u svoje snžno topništvo, koje je “potaracalo” istočni Mostar, jednako, ako ne i temeljitije nego je topništvo JNA razbuclo Vukovar.
Znaju oni dobro tko je odbio zahtjev A BiH da HVO pruži makar samo topničku podršku A BiH u presijecanju “posavskog koridora”, čime bi automatski odumro zapadni dio RS, jer A BiH teškog topništva jedva da je imala, a bez jake topničke podrške operacija tih razmjera nije mogla uspjeti.
Znaju oni dobro i čija je ideja Federacija BiH i njena konfederalna povezanost s Hrvatskom, čija je uspostava trebala poslužii tome da prikaže Tuđmana kao onog koji je “Bošnjake preveo u Evropu”, oni kao valjda maloumni to nisu znali.
Znaju oni dobro tko je kad i zašto uspostavio i financirao HR HB, nastavivši to raditi, usprkos Daytonskom sporazumu, sve do Tuđmanove smrti, premda se to malo prikrivenije radi sve do danas i kroz “brigu za Hrvate u dijaspori”, kroz isplatu već spomenutih mirovina i invlidnina, financiranjem sveučilišta u Mostaru, financiranjem tamošnje KC i tobožnjih manifestacija s ciljem tobožnjeg “održavanja hrvatskog kulturnog identiteta”, a Hrvati u BiH nisu nikakva dijaspora već konstitutivni narod u državi BiH.
Ima još, ali mislim da je za pametne ljude i ovo dosta ...
Pa kad to Bošnjaci, ali ne samo oni, već i svi u BiH kojima je njihova država na srcu, znaju, što mogu misliti o posjeti hrvatskog premijera Širokom Brijegu, suvišan bi bio i posjet Mostaru, kao administrativnom središtu Federacije BiH, a kamo li Širokom Brijegu, centru otpora tamošnjih Hrvata ne samo prema Federaciji, već prema državi BiH, a nositelji takvog ponašnja su obadva tamošnja HDZ-a, s čijim čelništvima se sastaje Milanović, umjesto da se sastao s čelništvom sestrinske stranke SDP BiH.
Zar se onda treba čuditi tome što Zlatko Lagumdžija kao ministar vanjskih poslova BiH nije htio sjesti za isti stol sa Z. Milanovićem, već je odbio doći na svečni ručak priređen Milanoviću u čast?
Čovjek je izrazio svoj protest protiv eksponenta politike koja radi protiv države čiji je on ministar vanjskih poslova.
Koliko se zna Lagumdžiji se u tom protestu pridružio i premijer Federacije BiH Nermin Nikšić.
Odnosi RH s BiH bit će zategnuti sve dotle dok Hrvatska bude BiH “tukla po dijelovima”, a ne da Zagreb surađuje isključivo sa Sarajevom, a ne s Mostarom i Banja Lukom separatno, kao i to da Zagreb prestane paktirati s M. Dodigom i podržavati ostatke HR HB u borbi protiv države BiH.
Kad se Zagreb počne tako ponašati, kad prihvati Sarajevo kao jedinog partnera u BiH, položaj Hrvata u Federaciji BiH će se naglo poboljašati, jer će to značiti da su počeli prihvaćati BiH kao svoju državu.
Drugog izbora i nemaju!
