Nakaradna shvaćanja nakaradnih ljudi I
Zaista nije problem ako tko među nama, malim ljudima, ima shvaćanja, koja uvelike odudaraju od zdravog razuma, jer ta shvaćnja mogu uglavnom štetiti samo njima, problem je, međutim, kad takva shvaćanja imaju ljudi koji kao predstavnici vlasti vode narod i državu, onda njihove nakardne odluke i postupci, koji su posljedica njihovih nakaradnih shvaćanja, mogu imati i imaju teške posljedice po čitavo društvo.
Mislim da se Zoran Milanović dosad kao premijer pokazao dovoljno nekompetentnim, jednako kao što je bio nekompetentan i u funkciji „šefa opozicije“.
Nije to više samo pitanje ignorancije i nesnalažnja, pitanje je to i arogancije prouzročene nemanjem jesnog ideološkog opredjeljenja i jasnog stava prema mnogim događanjima i pojavama u društvu, što dovodi do imenovanja pogrešnih ljudi na najodgovornija mjesta u Vladi, kašnjenja u donošenju odluka, pa i njihovom nakaradnom tumačenju.
I premda se može reći za aktualni cirkus oko HČSP da je od perifernog značaja, on je upravo najbolje oslikao sav jad, neznanje i nekompetenciju hrvatskog premijera, koji je zabranu održavanja fašističkih manifestacija donio onda kad je najveća šteta već učinjena, odnosno nakon što je HČSP nesmetano proslavio 71. obljetnicu uspostave tzv. NDH. Dakle bez ikakvih smetnji ili bar jasne osude i distanciranja aktualnih vlasti od tog čina kojim se slavi osnutak kvislinške tvorevine i fašističkog zločina i to u zemlji koja se „ponosi“ svojim antifašizmom koji joj je i u ustavu ugrađen.
Što reći na ovaj dio obrazloženja zabrane fašističkog zborovanja u srcu Zagreba, grada koji je dao 20.000 života za svijet bez fašizma:
Da se radi samo u hrvatskim strankama, ajde de, ali radi se o brojnim strankama iz nekoliko europskih zemalja koje se zalažu za grabež hrvatskog teritorija, progon Roma, Židova, odnosno svih drugačijih.
što će reći da uopće nije grijeh ako se tim aktivnostima, dakle slavljenjem i promocijom fašizma, a time i progona drugih i drugačijih bave hrvatske stranke (sic!).
Inače na isti način se troleriraju i drugi pojavni oblici fašizma od misa zadušnica za poglavnika, preko ljigavog klerofašizma i paternalizma KC, pa sve do financiranja i saborskog pokroviteljstva svakogodišnjih ustaških hepeninga na Bleiburškom polju pod imenom „komemoracija“.
Nadalje po čemu se razlikuje Milanovićevo „odgovorno“ imenovanje ljudi na ministarske i druge funkcije od onoga kako je to radio dr. Ivo Sanader?
http://pollitika.com/dojdi-mali-bus-minister
Pa se tako i moglo dogoditi da se za mnistra obrane imenuje A. Kotromanovića, koji se i u ministarskoj fotelji nastavlja ponašati kako se ponašao onda kad nije bio na jednoj od najodgovornijih funkcija u Vladi.
Njegova nakaradna retorika u vezi Haaškog suda ne razlikuje se ni „za jotu“ od one koju je izrekao na Sinjskoj alci 2001., a< koju je u svoj svojoj žesytini ponovio i kao ministar obrane:
http://www.vjesnik.hr/Article.aspx?ID=305704C2-58F1-4EA4-96DE-AD8D6F13A358
čime samo šteti Hrvatskoj.
Isti taj je sada u prilici realizirati svoju inicijativu:
http://pollitika.com/ima-li-kraja-quot-inicijativama-quot
za koju HDZ-ove vlasti ipak nisu imale sluha, ali sad mu se u tome pridružio i nekad razložni Predrag Matić Fred:
http://feniks.bloger.hr/post/vukovar-je-pao-onog-dana-/526284.aspx
koji je očto svu svoju razložnost negdje putem do ministarske fotelje izgubio, kad već za naziv „herojskog odličja“ predlaže ime Blage Zadre, gubeći iz vida ono što je u svojem pismu Tuđmanu o njemu napisao Marin Vidić Bili i koji bi se, da je poživio, vjerojatno uz T. Merčepa našao negdje na optuženičkoj klupi.
Radi svojeg „herojstva“, ta radi čega drugog!?
Pa i Merčepu se radi toga sudi zar ne?
„Stručnjak“ za „ZAMPorion“ s Pantovčaka je posebna priča na hrvatskom nebu nakarada, taj za svaku priliku ima drugu istinu, jedna je njegov „antifašizam“ kojeg na jedan način slavi u Jasenovcu, u Srbu ili u šumi Brezovica, a na sasvim drugi na Bleiburškom polju ili kad prešućuje HČSP-ovu proslavu obljetnice osnutka tzv. NDH.
O njegovim nedopustivim komentarima nepravomoćnih presuda Haaškog suda, čija je obrazloženja proglasio političkim pamfletima, sam već pisao kao obliku političkog pritiska na sud, ali i nepoštivanje, kako samog suda, tako i Ustavnog zakona o suradnji s njim.
Isto tako na vanjskopolitičkom planu ima jednu istinu za B. Tadića, drugu za BiH politički vrh, treću za RS, četvrtu za BiH Hrvate, radi koje nas iz Evrope prozivaju da RH prema toj državi uporno nastavlja voditi pogubnu politiku Franje Tuđmana.
Pitam se kojeg je đavla i sad išao tobože u posjetu, ne BiH Hrvatim, nego najekstremnijim među njima, valjda je i to samo u funkciji jačanja BiH i njene unutarnje kohezije. Čudno je jedino što to ni BiH vrh ni oni u EU ne doživljavaju tako, već kao daljnju njenu destabilizaciju.
Neodgovorno i štetno do bola.
Na domaćem planu su mu puna usta DR, ističući njegov „obrambeni karakter i pravednost“, a branitelje kao „naš ponos“, onda ode u BiH i ispričava se i radi „obrambenog karaktera i pravednosti DR“, kao i radi postupaka „našeg ponosa“.
Njegova isprika Židovima izrečena u Knessetu, kojom je de facto prihvatio odgovornost hrvatskog naroda za ustaške zločine počinjene u 2. Svjetskom ratu, a RH time proglasio pravnom sljednicom tzv. NDH, je, vrijeme će pokazati, po interese hrvatskog naroda i države štetnija od bilo koje nepromišljenosti što ih je taj čovjek dosad učinio.
Mislim da se Zoran Milanović dosad kao premijer pokazao dovoljno nekompetentnim, jednako kao što je bio nekompetentan i u funkciji „šefa opozicije“.
Nije to više samo pitanje ignorancije i nesnalažnja, pitanje je to i arogancije prouzročene nemanjem jesnog ideološkog opredjeljenja i jasnog stava prema mnogim događanjima i pojavama u društvu, što dovodi do imenovanja pogrešnih ljudi na najodgovornija mjesta u Vladi, kašnjenja u donošenju odluka, pa i njihovom nakaradnom tumačenju.
I premda se može reći za aktualni cirkus oko HČSP da je od perifernog značaja, on je upravo najbolje oslikao sav jad, neznanje i nekompetenciju hrvatskog premijera, koji je zabranu održavanja fašističkih manifestacija donio onda kad je najveća šteta već učinjena, odnosno nakon što je HČSP nesmetano proslavio 71. obljetnicu uspostave tzv. NDH. Dakle bez ikakvih smetnji ili bar jasne osude i distanciranja aktualnih vlasti od tog čina kojim se slavi osnutak kvislinške tvorevine i fašističkog zločina i to u zemlji koja se „ponosi“ svojim antifašizmom koji joj je i u ustavu ugrađen.
Što reći na ovaj dio obrazloženja zabrane fašističkog zborovanja u srcu Zagreba, grada koji je dao 20.000 života za svijet bez fašizma:
Da se radi samo u hrvatskim strankama, ajde de, ali radi se o brojnim strankama iz nekoliko europskih zemalja koje se zalažu za grabež hrvatskog teritorija, progon Roma, Židova, odnosno svih drugačijih.
što će reći da uopće nije grijeh ako se tim aktivnostima, dakle slavljenjem i promocijom fašizma, a time i progona drugih i drugačijih bave hrvatske stranke (sic!).
Inače na isti način se troleriraju i drugi pojavni oblici fašizma od misa zadušnica za poglavnika, preko ljigavog klerofašizma i paternalizma KC, pa sve do financiranja i saborskog pokroviteljstva svakogodišnjih ustaških hepeninga na Bleiburškom polju pod imenom „komemoracija“.
Nadalje po čemu se razlikuje Milanovićevo „odgovorno“ imenovanje ljudi na ministarske i druge funkcije od onoga kako je to radio dr. Ivo Sanader?
http://pollitika.com/dojdi-mali-bus-minister
Pa se tako i moglo dogoditi da se za mnistra obrane imenuje A. Kotromanovića, koji se i u ministarskoj fotelji nastavlja ponašati kako se ponašao onda kad nije bio na jednoj od najodgovornijih funkcija u Vladi.
Njegova nakaradna retorika u vezi Haaškog suda ne razlikuje se ni „za jotu“ od one koju je izrekao na Sinjskoj alci 2001., a< koju je u svoj svojoj žesytini ponovio i kao ministar obrane:
http://www.vjesnik.hr/Article.aspx?ID=305704C2-58F1-4EA4-96DE-AD8D6F13A358
čime samo šteti Hrvatskoj.
Isti taj je sada u prilici realizirati svoju inicijativu:
http://pollitika.com/ima-li-kraja-quot-inicijativama-quot
za koju HDZ-ove vlasti ipak nisu imale sluha, ali sad mu se u tome pridružio i nekad razložni Predrag Matić Fred:
http://feniks.bloger.hr/post/vukovar-je-pao-onog-dana-/526284.aspx
koji je očto svu svoju razložnost negdje putem do ministarske fotelje izgubio, kad već za naziv „herojskog odličja“ predlaže ime Blage Zadre, gubeći iz vida ono što je u svojem pismu Tuđmanu o njemu napisao Marin Vidić Bili i koji bi se, da je poživio, vjerojatno uz T. Merčepa našao negdje na optuženičkoj klupi.
Radi svojeg „herojstva“, ta radi čega drugog!?
Pa i Merčepu se radi toga sudi zar ne?
„Stručnjak“ za „ZAMPorion“ s Pantovčaka je posebna priča na hrvatskom nebu nakarada, taj za svaku priliku ima drugu istinu, jedna je njegov „antifašizam“ kojeg na jedan način slavi u Jasenovcu, u Srbu ili u šumi Brezovica, a na sasvim drugi na Bleiburškom polju ili kad prešućuje HČSP-ovu proslavu obljetnice osnutka tzv. NDH.
O njegovim nedopustivim komentarima nepravomoćnih presuda Haaškog suda, čija je obrazloženja proglasio političkim pamfletima, sam već pisao kao obliku političkog pritiska na sud, ali i nepoštivanje, kako samog suda, tako i Ustavnog zakona o suradnji s njim.
Isto tako na vanjskopolitičkom planu ima jednu istinu za B. Tadića, drugu za BiH politički vrh, treću za RS, četvrtu za BiH Hrvate, radi koje nas iz Evrope prozivaju da RH prema toj državi uporno nastavlja voditi pogubnu politiku Franje Tuđmana.
Pitam se kojeg je đavla i sad išao tobože u posjetu, ne BiH Hrvatim, nego najekstremnijim među njima, valjda je i to samo u funkciji jačanja BiH i njene unutarnje kohezije. Čudno je jedino što to ni BiH vrh ni oni u EU ne doživljavaju tako, već kao daljnju njenu destabilizaciju.
Neodgovorno i štetno do bola.
Na domaćem planu su mu puna usta DR, ističući njegov „obrambeni karakter i pravednost“, a branitelje kao „naš ponos“, onda ode u BiH i ispričava se i radi „obrambenog karaktera i pravednosti DR“, kao i radi postupaka „našeg ponosa“.
Njegova isprika Židovima izrečena u Knessetu, kojom je de facto prihvatio odgovornost hrvatskog naroda za ustaške zločine počinjene u 2. Svjetskom ratu, a RH time proglasio pravnom sljednicom tzv. NDH, je, vrijeme će pokazati, po interese hrvatskog naroda i države štetnija od bilo koje nepromišljenosti što ih je taj čovjek dosad učinio.
